Odilon Singbo je svećenik u službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji koji radi kao nastavnik na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Inače je rodom iz Benina, male zemlje zapadne Afrike. U Hrvatskoj je već skoro devetnaest godina, tako da mu ništa što je hrvatsko nije strano, a Hrvatska mu je dom i domovina. Intervju koji je dao Živoj zajednici prenosimo u cijelosti.
Ljudski razum je uzvišeni dar Božji čovjeku
Doktorirali ste 2019. na temu Teološko-bioetičko vrjednovanje transhumanističke antropologije na Katedri moralne teologije na KBF-u u Zagrebu. Po čemu je ta tema teološki i bioetički suvremena i zašto je važno o njoj razmišljati danas?
Dr. Odilon Singbo: Trenutno provodim ovaj ljetni semestar za usavršavanje na Sveučilištu Georgetown Washington DC gdje imam priliku s drugim kolegama razgovarati o raznim suvremenim etičkim izazovima. Ovdje se organiziraju tribine koje se dotiču nekih segmenata teme transhumanizma. Ta činjenica govori o važnosti ove tematike za suvremeni svijet. Najveći izazov ovog stoljeća nisu najprije ratovi koji se vode u raznim državama, nego je najveći izazov antropološki rat koji se vodi protiv samog čovjeka, odnosno protiv onog što je vlastitost naše ljudskosti. Ova tema upravo poziva na dublje razmišljanje o onome što želimo za sebe kao vrstu, i onom za što želimo koristiti tehnologiju koju ne treba odmah „sotonizirati“, jer je po mojem uvjerenju, plod ljudskog razuma, a sam ljudski razum je uzvišeni dar Božji čovjeku. U našem društvu u kojem vlada ono što papa Franjo naziva tehnokratska paradigma, vrlo je važno dakle vidjeti kako na humani i plemeniti način koristiti taj dar razuma za dobrobit čovječanstva. U suprotnom ćemo upasti u određenu vrstu patologije razuma koja ide protiv samog čovjeka.
A gdje je čovjek u cijeloj toj priči?
Dr. Odilon Singbo: Upravo je ono ključno i paradoksalno pitanje: gdje je čovjek? Kada se takvo pitanje postavlja, stječe se dojam da je tehnologija neka zasebna stvarnost koja je samosvjesna i upravlja svijetom bez čovjekova pristanka. Međutim, sve je to proizvodnja čovjekova uma. Stoga je tehnologija nešto što proizlazi iz čovjeka i usmjereno je prema čovjeku. Međutim, ta usmjerenost može biti razarajuće za proizvođača, tj. za čovjeka. U tome se očituje ambivalentnost ili dvoznačnost tehnologije, o čemu je govorio papa Benedikt XVI.
Naime, tehnologija nije samo tehnologija jer je u njoj upisana određena namjera. A ako ta namjera ne bude u službi čovjeka, onda ne možemo govoriti o napretku, već o nazadovanju, jer sve što ne služi za dobro čovječanstva ne može se smatrati napretkom.
Vrlo je važno stoga danas razvijati tehnologiju koja će imati personalističke karakteristike i ambicije, a to znači da u središte stavlja dobro čovjeka. Nažalost, stječe se dojam da je čovjek ponekad umoran od sebe te odlazi u potragu za drugim načinima razvoja koji mu se u konačnici udaraju o glavu. Da budemo dovoljno konkretni. Nekad se u selu ili u gradu znalo tko je „luđak“. A danas kada vidite način na koji ljudi koriste mobitel po gradovima, selima, javnim prijevozima, teško je razlučiti tko je lud, a tko normalan. Čovjek ostaje zbunjen.
Vrlo je važno razvijati tehnologiju koja će u središte staviti dobro čovjeka
Dobiva se dojam da upravo zbog napretka tehnologije današnji čovjek postaje površan – sve mu postaje površinski dostupno, ali pritom nedostaje dubine?
Dr. Odilon Singbo: Moje je duboko uvjerenje da je ono što mogu smatrati paradigmom uređaja učinilo čovjeka surferom, a ne roniocem. Što želim time reći? Dvije bitne stvari. Prva je stvar paradigma uređaja, a to znači da pridajemo toliko važnosti raznim tehnološkim uređajima da zanemarujemo konkretan život. Tablet, mobitel, televizor, računalo itd. uzimaju središnja mjesta u našem obiteljskom i privatnom životu. Suočeni smo s vladavinom tih uređaja. Posljedica toga je gubitak dubinskog života, tj. duhovni život se rasplinjuje. Gubimo sposobnost sabranosti, nemamo vremena ući u dubinu koju zahtijeva molitveni i duhovni život. Postali smo površni kao što ste rekli. Hodamo po površini, i ne idemo u dubinu. Duhovno surfamo, a prava duhovnost traži ipak dubinu, traži da budemo ronioci.
Ne treba isključiti vrijednost novih tehnologija u današnjem svijetu, ali se dobiva dojam da one dobivaju i religijsku dimenziju?
Dr. Odilon Singbo: U svjetlu onog što sam malo prije rekao, treba se svakako kloniti tehnofobskih stavova kojima se tehnologija sotonizira. Međutim, način na koji koristimo tehnologiju danas pokazuje da nam je postala kao bog. Mnogi danas govore o Googlu kao božanstvu. Događa se pojava nove tehnokratske religije po doživljaju religiozne dimenzije Google-a. Naime, mnogi danas smatraju da je Google sveznajući, sveprisutan, daje odgovor na sve molbe, potencijalno je besmrtan, beskonačan, svega i svih se sjeća, ne želi niti može činiti zlo, najtraženiji i najljubljeniji od svih drugih bogova, jedini bog čije je postojanje dokazano. Ne biste vjerovali, ali danas postoji tzv. The Reformed Church of Google.
Rekli ste da Bog nastavlja svoje djelo stvaranja i kroz tehnologiju, ako ju se ispravno shvati i prihvati?
Dr. Odilon Singbo: Duboko sam uvjeren da je tehnologija – ako se koristi za dobro – odraz Božjeg stvaralačkog djela. Dobro nam je poznato što znači creatio continua, a to znači da nije stvaranje dovršeno djelo, nije događaj, nego događanje. A nastavlja se po onim djelima kojima čovjek iskazuje hvalu i čast Stvoritelju. Prema tome, tehnologija je dio tog stvaranja. Samo treba izbjegavati krajnosti poput tehnofobije i pretjerane tehnofilije.
Transhumanisti koriste istine naše vjere, ali ih isprazne temeljnih sadržaja
Koliko god se činilo da te tehnologije žele čovjeka učiniti besmrtnim na ovom svijetu, za kršćane biološka smrt nije odlazak u ništavilo, smrt nije kraj?
Dr. Odilon Singbo: Ovim pitanjem nas vraćate na krajnji cilj transhumanizma koji je znanstveni pokret koji smatra da je poželjno i gotovo obvezujuće koristiti tehnologije za poboljšanje čovjeka. Radi se o fizičkom, kognitivnom, emocionalnom poboljšanju, a konačni cilj je da doživimo besmrtnost. Čovjek kroz kršćansku duhovnost može doživjeti određena „poboljšanja“ i može već ovdje na zemlji okusiti vječnost. Ali ne znači da je oslobođen patnje i manjkavosti, nego zna koja mu je životna svrha. Jednako zna da smrću ne ide u propast, ne prestane biti, nego prelazi u Očev zagrljaj. Transhumanisti koriste te istine naše vjere, ali ih isprazne temeljnih sadržaja. Stoga je za mene transhumanizam izraz za raspamećeno kršćanstvo s lažnim obećanjima. Svaki čovjek nosi svoju nutrinu sa sobom. I unatoč tehnološkom napretku i materijalnom blagostanju duboko u sebi osjeća da je ipak stvoren za nešto dublje, stvoren je za Boga. Tu valja ponovno pročitati Augustinove „Ispovijest“ i shvatiti ovo: „Za sebe si nas stvorio o Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi.“
Tehnologija stvara lažno ispunjenje i čini nas često ovisnima
Tehnologija ne može u potpunosti ispuniti čovječje srce i ljudsku čežnju za vječnosti…
Dr. Odilon Singbo: Upravo nam o tome govori spomenuta Augustinova molitva. Skloniji sam čak reći da nas tehnologija sve više otuđuje, jer je istina da približava udaljene, ali zato udaljuje one koji su blizu. Zajedno smo (za stolom, u javnim prijevozima itd.), ali smo zapravo duboko usamljeni. Čežnju za ljubavlju i prihvaćanjem pokušavamo nalaziti preko virtualnog svijeta. Mnogi će provoditi sate i sate gledajući razne tzv. influencere na raznim platformama. A na kraju opet osjećaju duboku prazninu i neispunjenost. Tehnologija nam može u mnogočemu pomoći, ali ne može dati temeljno ispunjenje. Zapravo stvara lažno ispunjenje i čini nas često ovisnima.
Isus nam poručuje da se kraljevstvo Božje i iskustvo raja ostvaruje već na zemlji…
Dr. Odilon Singbo: Zasigurno jedan od problema i nelogičnosti koje mnogi vjernici pokazuju nalazi se u činjenici da gledaju na Kraljevstvo ili iskustvo raja kao nešto što dolazi tek nakon smrti. Na taj način provode svoj zemaljski život u nekoj lažnoj nadi, a zaboravljaju da Isusovim utjelovljenjem i vazmenim događajem, možemo već ovdje doživjeti predokus tog Kraljevstva. Kada pročitamo Blaženstva, vrlo ćemo lako primijetiti da Isus dva puta spominje Kraljevstvo. I svaki ga stavlja u prezent, u sadašnjost, i to na početku i na kraju Blaženstava: „Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko“, „Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je Kraljevstvo nebesko“. Na drugom mjestu kaže: „Kraljevstvo je Božje među vama.“ Ponekad stječem dojam da neki kršćani sebe često doživljavaju kao zemaljske putnike u suznoj dolini, a spokoj nalaze tek nakon groba, zaboravljajući da su cijeli život držali u rukama Radosnu vijest – Evanđelje Božjeg Kraljevstva. Zato pokušavaju tražiti prividnu sreću u tehnologiji.
Samo Bog može spasiti, a tehnologija može biti samo pomoćno sredstvo
Nalazimo se u vremenu Uzašašća i Duhova, a to dolazi nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Kako Crkva i vjernici iz tog konteksta mogu ispravno shvatiti suvremene tehnološke dosege, a da pritom ne izgube ništa od svoje vjere?
Dr. Odilon Singbo: Još jednom treba reći da nam tehnologija u mnogočemu pomaže i olakšava život. Ovo je vrijeme milosno vrijeme koje usmjeruje naš pogled prema bitnome. Svi čeznemo za istinskim ispunjenjem. A baš ovo vrijeme između Uzašašća i Duhova postavlja pred Isusove učenike veliki izazov: Gdje je nestao Spasitelj? Hoće li se vratiti? Čemu se trebamo nadati? To je vrijeme neizvjesnosti. Upravo pred rastućim tehnološkim razvojem nosimo i mi slična pitanja. Ali znamo da je i dalje Gospodin s nama, jer sam kaže da nas neće ostaviti kao siročad. Ovo vrijeme je za nas blagodat. Bog je onaj koji daje istinsku radost i ispunjenje. Uostalom cijeli vazmeni događaj govori o tome. Pripadamo Gospodinu koji je naš spas. Samo Bog može spasiti, a tehnologija nam u tome može biti samo pomoćno sredstvo, a nikako spasonosno sredstvo. Kao što je naznačeno vrijeme bilo za apostole napeto, ali s nadom ispunjeno vrijeme, tako je i ovo naše povijesno razdoblje napeto, a za nas kršćane vrijeme ispunjeno nadom jer znamo da je s nama Gospodin.
Živa zajednica: Vaša poruka za kraj?
Dr. Odilon Singbo: Za kraj bih jednostavno samo rekao da se ne trebamo bojati. Dovoljno je koristiti dar razum i vjere i onda ćemo uvijek u sebi imati onu radost koju nam je donio Gospodin svojim uskrsnućem. I kako kaže sam Isus: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“
Razgovarao: Adolf Polegubić