O Bože, probio si moju gluhoću i probudio glad za Tobom

BogoslovPosted by

Sveti Augustin, biskup i crkveni naučitelj, u svojim  “Ispovijestima”, koje predstavljaju biser kršćanske literature, govori o milosti Božjoj i o tome kako ona djeluje u našim životima. Preporučamo da navedenu knjigu pročitate (ako već niste) a ovdje izdvajamo jedan dio Augustinove ispovijesti o obraćenju: “Što sam ja tebi da mi zapovijedaš da te ljubim, i srdiš se na me ako toga ne činim i prijetiš mi strašnim nevoljama? A zar je mala nevolja već to ako te ne ljubim? Jao meni! Reci mi po milosrđu svome, Gospodine Bože moj, što si ti meni. Kaži duši mojoj: Spasenje tvoje ja sam.

Ljubit ću te Gospodine, hvalu ću ti prinositi i slaviti ime tvoje, jer si mi oprostio tolika moja zla i opaka djela. Tvojoj milosti i tvome milosrđu pripisujem to što si moje grijehe otopio kao led. Tvojoj milosti pripisujem i to što nisam počinio drugih zala, jer što sve ja nisam mogao učiniti koji sam ljubio i beskorisni grijeh?

O Gospodine Bože naš! Daj da se nadamo u sjeni krila tvojih (ps 17,8), štiti nas i nosi nas! Ti ćeš nas nositi, nosi ćeš nas sasvim malene i sve do sijedih vlasi ti ćeš nas nositi, jer kad si ti naša jakost, onda je to jakost, a kad je naša, onda je slabost. Kod tebe živi uvijek naše dobro, i budući da smo se odande okrenuli, mi smo skrenuli s pravog puta. Vratimo se već jednom k tebi, Gospodine, da se ne sunovratimo, jer kod tebe živi neumanjeno naše dobro, koje si ti sam.

O vječna istino i istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. Čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bi trebao vidjeti i kako još nisam takav da bi mogao vidjeti… (…) I spoznah da sam daleko od tebe, u kraju gdje je sve različito od tebe, i bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: ‘Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.’

Tražio sam put na kojem bih skupio snage koja bi me osposobila da uživam tebe, ali ga nisam nalazio dok nisam zagrlio Posrednika između Boga i ljudi, čovjeka Isus Krista, koji je iznad svih stvari, Bog, blagoslovljen uvijeke, njega koji nas zove govoreći: Ja sam put, istina i život, i hranu, koju još bijah preslab uzimati, miješa s tijelom, jer Riječ tijelom postade, da nam tvoja mudrost, po kojoj si sve stvorio, bude mlijekom u ranom djetinjstvu.

Kako sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.

Ima veselja koje se ne daje bezbožnima, nego samo onima koji te nesebično štuju, kojima si radost ti sam. I upravo to je blaženi život: radovati se za tebe, u tebi i zbog tebe.

Daj mi sebe, Bože moj, i vrati mi sebe: evo ja te ljubim, a ako je to premalo, daj mi da te ljubim jače! (…) Znam da mi je zlo bez tebe ne samo izvan mene nego i u meni samome, i da je sve bogatstvo koje nije Bog moj, za mene samo siromaštvo.”