Posted by Toga si jutra
s gore sišao
s jasnoćom
koga ćeš pozvati za sobom.
Birao si
jednoga po jednog.
Poimence.
Njih dvanaest.
Htio si da svaki od njih
bude s Tobom
i da nakon Tebe
prođe istim putem kao Ti.
Da Tvojim riječima
naviješta blizinu Božju
iscjeljuje ranjena srca,
tijela i odnose
i oslobađa zarobljene.
Da s povjerenjem u Tebe
prevlada strah od
prijezira,
odbačenosti
i smrti.
U jutro si ušao
nakon noći
probdjevene u molitvi.
Daleko od glasova i vreve,
daleko od svjetla,
u samoći,
iznad ljudskih nastambi,
u blizini otvorenog neba.
Kao da poučavaš:
Ne ulazi u bliske odnose
u kojima se dotiču
ljubav i izdaja,
život i smrt,
nebo i zemlja,
propast i spasenje
ako prije toga
nisi proveo noć
u molitvi.
Bliski se odnosi rađaju
u noći
obasjanoj odnosom s Ocem,
u tišini
nošenoj riječima povjerenja,
i u samoći,
produbljenoj odnosom sa Životom.
fra Ante Vučković