Posted by Ilija još nije na rubu životnih snaga,
ali njemu se više ne živi.
Za petama mu je Izabelina prijetnja.
Odlazi u pustinju,
nađe malo hlada,
zaželje umrijeti
i moli Gospodina
da mu uzme dušu.
Svega mu je dosta.
Upravo je na brdu Karmelu
izazvao Baalove proroke,
ismijao njihovu nemoć
i pokazao ništavnost njihova boga.
Potom ih je pohvatao
i pobio.
Ahab je sve to ispričao svojoj ženi Izebeli,
a ona je Iliji poslala osvetničku i prijeteću poruku
da će mu sutra učiniti
isto što je on učinio njezinim prorocima.
Ilija se prepao.
Pobjegao je u pustinju da se sakrije i zaštiti.
I evo ga u sjeni žuke.
Moli Gospodina da mu uzme dušu.
Njemu se više ne bori
i nije mu do života.
Ilija misli da je najbolje da ga nema.
Strah mu je zavezao životne snage.
Jedino i najbolje rješenje za sve vidi u smrti.
U molitvi za dokončanjem života
padne u san,
a umjesto smrti
probudi ga anđeo.
Anđeo ne ulazi u razgovor s njim.
Ne pojašnjava mu stanje njegove duše.
Ne analizira zašto je upao u potištenost.
Ne osuđuje njegovo prizivanje smrti.
Anđeo je od malo riječi.
Dotakne ga i naređuje mu:
Ustani i jedi!
Kruh i voda su već tu.
Ilija ne zna ni odakle ni kako.
Ni ne pita.
Sluša.
Jede i pije.
I opet zaspe.
I sve se ponovi još jednom.
San, kruh i voda.
I posluh anđelovoj riječi.
I anđeo mu daje novu zapovijed.
Na put!
Idi prema Horebu, Božjoj gori!
Ilija opet sluša.
Ustaje i hoda.
Četrdeset dana i noći.
Od potištenosti i dozivanja smrti,
u pustinji,
daleko od ljudskih prijetnji,
a blizu Bogu,
anđeo će ga osloboditi jednostavnom terapijom:
san – iz blizine smrti doći bliže Bogu
posluh Božjoj riječi – vjerovati više anđelu, nego svome strahu
kruh i voda - hraniti smrtno tijelo nebeskom hranom besmrtnosti
hodati – pokrenuti tijelo na put prema Božjoj gori.
Dočim je Ilija poslušao anđela
nestalo je straha od Izebele,
prestao je dozivati smrt
i znao je što mu je činiti.
Na Horebu će Iliji bljesnuti
koliko mu je kriza u pustinji
i dugo hodanje
pripremilo um, srce i tijelo
da prisutnost Nevidljivoga
ne traži u sili, potresu i ognju,
nego otkrije u blagom lahoru.
Naporan je put od sile i borbe
do blagosti i lahora.
Dugo traje škola
u kojoj ruke vične maču
nauče nježnost.
(1Kr 19, 1-14)
fra Ante Vučković