Posted by Milostinja je pravednost.
Nije pravedno da ja imam, a drugi nema.
Pravedno je da dam
pa da i drugi ima kao i ja.
Ali milostinja se naplaćuje, zar ne?
Dijelim, dajem, činim pravednost i u istom trenu naplaćujem.
Očekujem zauzvrat zahvalnost, pohvalu,
a ponekad i pokornost i podložnost.
Tako se pravednost opet izgubi
i milostinja koja je trebala ispraviti nepravdu
bude gora od prve nepravde,
a ono što dajem naplaćeno mnogostruko i skupo.
Koliko koštaju zvona koja bruje o mojoj dobroti?
Čime naplaćujem kupanje u zahvalnosti za dobročinstvo?
Koja je cijena plivanja u pohvalama ljudi?
Kako li je teško biti pravedan i dijeliti milostinju nizašto!
Da nitko ne zna, da ništa ne očekujem zauzvrat, da nikome ne naplatim!
Kako li je teško davati onako kako Otac nebeski daje!
Besplatno, skrovito i radosno.
I molitvu naplaćujemo, zar ne?
Zbrajamo svoje molitve kao što novčari broje svoj novac.
Vodimo knjige molitvenih pozajmnica.
Kada, koliko i za koga sam molio.
Kako li je teško moliti u skrovitosti svoje sobe,
bez oglasa i hvala, bez publike i lajka,
skriven i sam pred licem nevidljivoga Oca.
I postove naplaćujemo, zar ne?
I moji postovi imaju visoku cijenu.
Dođu na naplatu iza
oštrih riječi,
emotivnih ucjena
i moralne nadutosti.
Kakva li sve lica vire iza posta!
Kolika li je Tvoja strpljivost
kad me,
usprkos svemu,
još uvijek čekaš u skrovitosti!
O da od Tebe koji si vazda samo davao,
skrovito i radosno, bez naplate davao,
o da od Tebe
naučim davati nizašto!
O da od Tebe koji vazda samo daješ,
skrovito, radosno i nizašto samo daješ,
od da od Tebe
naučim skrovitost davanja, molitve i posta!
O da od Tebe koji si i mene satkao u skrovitosti,
radosno i s puno ljubavi pozvao da budem,
o da od Tebe naučim kako se daje, moli i posti
skriveno od naplata i pogleda
i otvoreno samo Tvome nevidljivome Licu!
Mt 6, 1 - 18
fra Ante Vučković