Mučeništvo kao bit duhovnog života prema Ignaciju Antiohijskome i Polikarpu iz Smirne

BogoslovPosted by

Crkva 17. listopada časti svetog Ignacija Antiohijskog, apostolskog oca i biskupa, učenika svetog Ivana Evanđeliste, starokršćanskog pisca, poznatog pod imenom ‘’Bogonosac’’, mučenika koji je zbog svoje vjere ubijen tako što je u rimskom Koloseumu bačen zvjerima. Prema pisanjima nekih crkvenih otaca, apostol Petar bio je prvi biskup Antiohije,a Ignacije je bio treći, tj. bio je biskupom Antiohije od 70. do 107. godine. Smatra se da je Ignacije jedan od apostolskih otaca budući da je živio za vrijeme prvih desetljeća postojanja Crkve i bio je u izravnom dodiru s apostolima Petrom i Ivanom. Pri rođenju bio je nazvan Ignacije, no na krštenju je dobio ime Teofor. Umro je kao mučenik tijekom progona kršćana koji je započeo rimski car Trajan. Usred toga velikog iskušenja (progona) mnogi su kršćani, uključujući i Ignacija, postali mučenici i umrli raskomadani od zvijeri u rimskim amfiteatrima ili razapeti, spaljeni na lomači, itd.

Ignacije je bio doveden čak iz Sirije u Rim kako bi bio mučen. O tome putovanju u Rim, Ignacije je zapisao: “Od Sirije sve do Rima borim se sa zvijerima, na kopnu i moru, noću i danju, vezan uz deset leoparda, tj. uz odred vojnika. Na primljeno dobročinstvo oni bivaju gori. No njihovim zlostavljanjem postajem uvježbaniji, ali time nisam opravdan“. U Seleuciji je Ignacije, okružen vojnicima, bio ukrcan na brod koji je putovao do Cilicije ili Pamfilije. Odatle su pješice otputovali u Smirnu, prolazeći kroz Filadelfiju, ostavljajući iza sebe Efez, Trali i Magneziju. Tijekom zaustavljanja u Smirni, Ignacija je primio biskup Polikarp iz Smirne kao i drugi kršćani iz tog područja. Upravo je tamo napisao četiri od sedam svojih poslanica: poslanicu Efežanima, Magnežanima, Tralijanima i Rimljanima. Sljedeće je zaustavljanje bilo u Troadi gdje je napisao još dvije poslanice: kršćanima u Filadelfiji i Smirni, te pismo Polikarpu.

Čitajući Ignacijeve poslanice može se isčitati jedno stanje duhovne dubine i poniznosti gdje je sve prepustio Bogu u nadi da će svojom molitvom ispuniti sudbinu koja mu je od Boga dana i podnijeti mučeničku smrt. U poslanici Rimljanima poziva rimske kršćane da ga ne izbave od mučeništva. “Svim Crkvama pišem i svima poručujem da rado umirem za Boga, ako me vi ne spriječite. Preklinjem vas, ne iskazujte mi neprikladnu naklonost. Pustite me da budem hrana zvijerima po kojima mogu stići Bogu. Božje sam žito i zubi me zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov”. Iz ovog navedenog citata iz poslanice Rimljanima jasno vidimo kako Ignacije prihvaća svoje mučeništvo, te na kraju cijeli njegov duhovni život izvire iz tih “okova” kako veli Ignacije preko svojih poslanica. Nepojmljivo je da netko hrabro korača u smrt, da gleda nekim drugim očima nego li ljudi oko njega. Ovaj mučenik je pravi primjer istinskog kršćanina koji teži k jedinstvu s Isusom Kristom koju jedino može postići ukoliko se suobliči s njim u patnji.

Kroz mnoštvo citata možemo isčitati Ignacijevo oduševljenje Kristom, prihvaćanjem svoje sudbine i mučeničke smrti koja mu slijedi: “…sada sam i ja smirenijega duha u Božjoj sigurnosti, samo da mučeničkom smrću postignem Boga…”. Iz više je razloga vrlo logično, uz Ignacija Antiohijskoga, govoriti o Polikarpu iz Smirne, iako je Polikarp okončao svoj život mučeničkom smrću 50 godina nakon Ignacija. No mnogo je dodirnih točaka između njih. Oba su bila biskupa, iako su djelovali u različitim pokrajinama, premda je Ignacije postao biskupom kada se Polikarp tek rodio. Obojica su bili i mučenici koji se nisu strašili proliti svoju krv za Krista, kao što je i on prolio za spas ljudskog roda.

Zapis o Polikarpovu mučeništvu je jedan od najboljih zapisa koji opisuju takvo nešto. Kroz taj zapis vidi se Polikarpova predanost Kristu i prihvaćanje sudbine koja mu je došla od Gospodina. Kad mu je izrečena kazna Polikarp je zamolio da se pomoli prije pogubljenja, taj dio najbolje prikazuje njegovu duhovnost: “Zato ga na prikovaše nego samo svezaše. On pak na leđima svezanih ruku kao ovan iz velika stada određen za prinos, žrtvu ugodnu, Bogu pripravljenu, pogledavši u nebo, reče…” tada je izustio svoju molitvu gdje je zahvalio na svemu te izustivši molitvu podnio mučeničku smrt.

Fra Milan Sladoja
Počeci 13 (2016) 1, str. 19-20.