Posted by Gospodine,
Ja sam nijem
Ne dajem glasa,
Stvarno,
S dalekozorima na glavi,
Koje si mi dao
Gledam svoj svijet,
On ima svoju veličinu.
Stijene uz potok izgledaju kao neboderi
I kapi rose
Koje cure niz pšeničnu vlat
Zar nisu u jutarnjem svjetlu,
U mojim očima,
Poput vodopada.
I ono najmanje na mom horizontu
Postaje veliko,
A ono potpuno veliko
Živi u nekom dalekom svijetu,
Poput tebe Gospodine.
A opet je sve tu, kao i ti
Gospodine,
Jer ti ljubiš malo i veliko.
I ona najmanja stvorenja
Što na trbuhu puze
Po njivama i livadama,
Potocima i livadama,
Svi ti oni na srcu leže.
Ne pripadam li, ponekad,
Onima u žurbi,
Usijanima,
Onima bez daha
Svijetu, ponekad bez udisaja i vremena.
Trebam svima pokazati dugi nos,
A ja ga sam, Gospodine, nemam.
Polako prijatelji, želio bih viknuti
Ja dolazim na cilj.
Sa svojom kampkućicom na leđima.
Ja stižem uvijek, ali bez stresa,
I bez srčanog infarkta.
To bih želio viknuti. Ali ostajem nijem
Pred bukom, Gospodine,
Jer mi prijeti opasnost
Ako postanem glasan,
Da me primjete
I tako dospijem u neki
Skupi lokal. Kao predjelo i to skupo-
Zar nisam na štetu – zar ne?
I zato te Gospodine radije nijem hvalim,
Ali pun životne radosti,
Posebno izvan Francuske. Amen.
Drutma Ermer: Hvalim te Bože