Posted by Ti dobro poznaješ moje bezboštvo
skriveno u neizrečenim mislima
i neosvijetljenu srcu,
šćućureno u očekivanjima
da moje riječi i djela
ipak donesu neku naplatu.
Ti poznaješ
razliku mojih riječi i djela
i što se sve smjestilo u taj mračni ponor bez dna.
Ti najbolje poznaješ
sve moje propuštene prigode
da ljubim, činim dobro i kažem istinu.
Pa ipak,
opet me pozivaš na put života
i ponovo si spreman
iz svoga sjećanja izbrisati sva moja nedjela.
Tebi nije do moga bezboštva
ni mojih nedjela
ni mojih laži.
Tebi je do toga da ne umrem.
Tebi je stalo da živim.
O, svemogući, predobri Gospodine Bože,
odvrati mi pogled od grijeha i krivnje
i okreni me pravici i životu
da napokon pravednost
za koju mi evo još jednom udahnjuješ snagu
zauvijek u Tvom zaboravu
potopi opačine moje.
Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik — riječ je Gospodina Boga — a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? Ez 18, 21-22
fra Ante Vučković