Marija, majka redovništva

BogoslovPosted by

Jedan od najčešćih naziva za Blaženu Djevicu Mariju jest „majka”. Ona je majka Isusova i, kako nam evanđelja svjedoče, Majka Crkve. Bitni ud Crkve jesu i redovnici i redovnice, osobe posvećenog života. Stoga bih želio ovo razmatranje usmjeriti na život Bogu posvećenih osoba u svjetlu života Majke Božje. Kako Marija može biti mjerilo moga redovničkog života? Redovnici i redovnice polažu zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće i to su tri “stupa” koja su na neki način temelj njihova života.

Majka poslušnosti

Već u prvom poglavlju Lukina evanđelja vidimo Marijinu poslušnost. Anđeo joj navješćuje da će biti majka Sina Božjeg, da će začeti po Duhu Svetom. Marija se pitala i razmišljala o tom pozivu i nebeskom daru, ali odgovor je: „Neka mi bude po riječi tvojoj!” Koliko se često mi redovnici nađemo u situaciji da ne znamo kako postupiti, što učiniti jer nam je poglavar nešto rekao. Mnogi sveci svjedoče o tome kako sam Bog govori po poglavarima što činiti i kroz njih nam očituje svoju volju. Gledano ljudski, to nema nikakvog smisla jer zna se dogoditi da poglavari prema nama postupaju nerazumno ili nepravedno, a ako nemamo blizak odnos s Isusom, nikada ne ćemo uvidjeti da su mnoge zabrane ili za nas negativni odgovori bili zapravo prilika za posvećenje.

Marija je bila do kraja uronjena u Riječ, događaje je pohranjivala u svom srcu i često o njima razmišljala. Smisao redovničkog života jest posvećenje duša, stoga bi se svaki redovnik trebao zapitati želi li zaista biti svet i potpuno predan Kristu ili pokušava Kristov život u sebi suobličiti mjerilima svijeta? Marija nam pokazuje da se moramo vraćati na izvore milosti – sakramente i osobnu molitvu. Biti uronjen u Krista i često predavati svoj život u Njegove ruke. On kaže: „Bit će ti kako si vjerovao…” , a ako vjerujem da mi Bog govori po poglavarima, sigurno rezultati neće izostati. Kada i kako nije naše da znamo. Jedno je sigurno: Bog sve na dobro okreće onima koji ga ljube.

Majka siromaštva

U govoru o siromaštvu često pomislimo na najsiromašnije i najbjednije koji nemaju ni što jesti niti gdje leći. No ovdje nije riječ o tome jer Marija je imala dom i što jesti, a ipak je opsluživala sveto siromaštvo do kraja. Srce naše Majke nije bilo privezano uz zemlju, već uz Boga. Kako je već rečeno, uvijek je bila na izvorima milosti i to joj je uvelike olakšalo težak život. Život redovnika jest život ljudi kojima, kako kaže sv. Terezija Avilska: „samo Bog dosta je”. Nerijetko smo prevareni od Zloga da ljudi izvan samostana dobro žive. No istina je drugačija – ljudi su siromašni i sami. Zbog toga redovnike zavjet siromaštva treba učiniti radosnim svjedocima siromašnog Krista.

Tko ima Boga u svom srcu, za drugo nema mjesta. Nerijetko ljudi znaju prigovarati Bogu posvećenim osobama da žive prebogato. To je donekle i istina, treba biti oprezan i čuvati se sablazni, no savršenstvo kršćanskog života nije u bijedi, siromaštvo nije cilj, već sredstvo posvećenja. Događalo se kroz povijest redovništva da su se neki redovnici koji su živjeli potpuno siromaštvo ponašali oholo i bahato držeći se višima od drugih. Sigurno to nije siromaštvo koje je Bogu milo. Pravi odgovor daje nam sv. Pavao govoreći da zna obilovati i oskudijevati jer sve može u onome koji ga jača. Dakle, siromaštvo je sredstvo kojim postajemo slobodni za Krista i za služenje braći ljudima, da nismo zatvoreni u sebe, nego da vidimo potrebe drugih – kao Marija prema Elizabeti ili na svadbi u Kani. Potrebno je moliti Mariju, Majku Srdaca, da nam izmoli srce kao njezino, srce koje ljubi siromahe i siromaštvo.

Majka čistoće

Pod čistoćom ne mislimo na čistoću odjeće ili isključivo na celibat, iako krepost čistoće uključuje oboje. Krist nam govori: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.” Svi mistici i svjedoci Marijinih ukazanja svjedoče da je ona najljepša među ženama i svim ljudima, a razlog je u njezinoj čistoći, kojoj je nagrada neprestano gledanje Boga licem u lice. Na Mariji odsijeva lik Slavnog Trojstva.

Tako i redovnici po svojoj čistoći postaju slika neba na zemlji, simbol budućeg i novog života u kojem je Bog sve u svemu, jer „gore” nit’ se žene nit’ se udaju, anđelima su slični. Ovo je osobito aktualno danas kad živimo u hiperseksualiziranom društvu u kojem se sve vrti oko putenosti, strasti i požude. Mnogi mladi uvjereni su da je to vrhunac užitka na zemlji i donekle su u pravu. No taj užitak je kratkog vijeka i ostavlja uvijek neke praznine i nezadovoljstva u nama. Zato redovnici poput Marije trebaju svojom čistoćom, svetim životom i molitvenim žarom biti svjedoci potpune i trajne radosti koja ne prolazi.

Povijest nam svjedoči da ovo nisu neki nedostižni ideali jer je mnoštvo muževa i žena herojski, poput Marije živjelo sveto, obdržavajući svoje zavjete. Jedan od njih je i sv. Franjo Asiški kojeg su još zvali i „Alter Christus” (drugi Krist), no taj naziv svakako bez premca pripada Isusovoj Majci koja ga je najsavršenije nasljedovala. Pritom ne zaboravimo da su i Marija i Franjo bili svjesni da su „drugi”. Kristu jedinom pripada prvo mjesto. Neka ovo bude mjerilo svim kršćanima u njihovu djelovanju,a na poseban način svim Bogu posvećenim osobama.

Molitva:

Zdravo Marijo, Zlatna Kraljice mira, prepuna sjaja. Zvijezdo što kroz tminu vodi život moj. Sav se danas predajem Tebi, Krasna, Majko moja i Majko Krista Kralja. Da uvijek budem Njegov i uvijek Sav – Tvoj. Amen.

fra Ivan Đuzel

Počeci 12 (2015),1, str. 41-43.