Da ne bismo postali žrtve potisnutih bolnih emocija, treba ih na vrijeme prihvatiti i prikladno izraziti. Treba prihvatiti spomenute emocije kao normalnu reakciju na nenormalno stanje u kojem smo se svi barem jednom nalazili. Strah se pojačava kad bježimo od njega, a smanjuje ili iščezava kad se s njim suočimo i kad ga podijelimo s osobama koje nas slušaju i vole. Stoga je veoma važno ne prepuštati se negativnim emocijama i lošim raspoloženjima. Nije moguće uvijek se dobro osjećati i imati vedro raspoloženje.
Međutim, uvijek je moguće oduprijeti se navali negativnih emocija i ne dopustiti im da nama zagospodare. Važno je znati da strah koji me napada nije neka sila pred kojom sam ja nemoćan. Strah ne može manipulirati sa mnom ako mu ja to ne dopustim.
Ja sam iznad mojih strahova. Moj dubinski ja je duhovne naravi i kao takav, on je neuništiv, strah mu ne može ništa. Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, a Bog je ljubav, čovjek će biti najjači kad autentično ljubi. U Svetom pismu čitamo da u ljubavi nema straha. Ljubav je jača i od same smrti.
Panika ili panični napadaj straha ima moć naglo prestrašiti osobu i pokrenuti osjećaj da će se nešto strašno dogoditi, da će osoba poludjeti ili naglo umrijeti. Panični strah može proizvesti psihosomatske reakcije i svojevrsnu blokadu uma i tijela. Zato je važno što prije aktivirati svoju racionalnu sposobnost uma koji nas uvjerava da se neće dogoditi ono i onakvo zlo kakvo nam panični strah predočuje.
Radi se samo o subjektivnom osjećaju koji je pokrenuo neke zaboravljene potisnute bolne osjećaje i zastrašujuća iskustva iz prošlosti. Uz uključivanje objektivnog suda racionalnog uma, dobro je nekoliko puta duboko udahnuti i tako relaksirati tijelo. Osim toga, veoma je važno ne dopustiti da nas zarobe negativni i pesimistični obrasci razmišljanja.
Pozitivne misli izazivaju pozitivne osjećaje. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima poručuje da se preobražavamo "obnavljanjem svoje pameti" (Rim 12,2), kako bismo mogli uočavati što je volja Božja: što je dobro, Bogu milo i savršeno!
Prema tome, istina je da sve počinje u glavi. Način na koji razmišljamo utječe na to koje će se emocije aktivirati. Tko stalno misli samo negativno i ima crni scenarij budućnosti, taj sam sebi priprema da mu se dogodi ono čega se boji, što svojim mislima stavlja na svoj životni put. Negativne i zastrašujuće misli moguće je zamijeniti pozitivnim mislima i predviđanjem boljeg ishoda bilo koje zastrašujuće situacije. U tome nam može pomoći čitanje Svetog pisma, sakramentalne milosti, osobna i zajednička molitva, poučne knjige, zdravo druženje s prijateljima, hodočašća, izleti i slično.
Dr. sc. Mijo Nikić