Posted by U gotovo svim čitanjima koje nam Crkva stavlja na razmatranje ove nedjelje radi se o mudrosti, razlikovanju onoga što je bitno od onoga što nije. Do mudrosti se sasvim nedvojbeno dolazi kroz odnos s Bogom. S njim se u odnos najbolje stupa preko iskrene i vlastite molitve kako nas prvo čitanje i psalam poučavaju (Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti - Mudr 7, 7; Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce Ps 90, 12). Mudrost je najveće blago koje se ne može ni s čim usporediti: „Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom (…) A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno (Mudr 7, 8,11). Mudrost se nalazi u riječi Božjoj naglašava apostol Pavao: Živa je riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh (…) te prosuđuje nakane i misli srca (Heb 4, 12).
Drugujući s njom napajamo se na neiscrpnom vrelu mudrosti jer kroz nju sām Bog progovara. U njoj je sadržana Božja volja kao i temeljni kriteriji za život vjernika. Ona je putokaz i ujedno i korektiv našega ponašanja.
Poslušnost njoj temeljni je stav svakog kršćanina. Katekizam Katoličke Crkve poučava: „Slušati u vjeri znači slobodno se podvrgnuti slušanoj riječi, jer njezina je istinitost garantirana od Boga, koji je Istina sama“ (KKC, br 144.). U traženju pronicljivog, mudrog srca, u čemu je Salomon nenadmašeni starozavjetni uzor, važno je osposobiti svoje srce za slušanje. To se postiže meditirajući o Božjoj riječi i ostajući čvrsto ukorijenjen u njoj ponajprije preko konkretne zadaće koja je uvijek iznova produbljuje (papa Benedikt XVI). Riječ Božja je kompas koji nam pokazuje smjer kojim ćemo ići, put koji ćemo slijediti. Čitajući je upoznat ćemo Krista Spasitelja ističe sv. Jeronim, naš najpoznatiji Dalmatinac, a ne poznajući ju – ne poznajemo ni Krista (usp. Dei Verbum, 25).
Ljepota i snaga Božje riječi
U kontekstu govora o ljepoti, inspirativnosti i snazi objavljene Božje riječi možemo se osloniti i na misli dvoje izraelskih pisaca (Amosa Oza i Fanie Oz-Salzberger) koji u svom eseju “Židovi i riječi” ističu: „Veličina starog Izraela nije stvar gradova i kraljeva. Vrlo je moguće da je materijalni život ondje bio surov, građevine kojekako sklepane, a način odijevanja primitivan. Vrlo je moguće da je Salomonova veličanstvena palača bila neka traljava nastamba, ili čak puka izmišljotina. Iskreno, stara židovska arhitektura nije nešto čime se najviše dičimo (…) ali tekstovi su sjajni poput palača.“ Tekstovi su sjajni poput palača! Tekstovi Svetog pisma najblistavija su ostavština židovske vjere i civilizacije. Tisućama godina Židovi nisu imali gotovo ništa osim knjiga. Nisu imali zemlju, nisu imali velike gotičke katedrale, gradove ili velika sveta mjesta. Imali su Knjigu, odnosno knjige i o njima se najviše pričalo za obiteljskim stolom. Tako su ti sveti tekstovi išli od generacije do generacije, uvijek iznova i kroz različite okolnosti uvijek nadahnuto i pronicljivo progovarali o vječnim vrijednostima.
Sveti tekstovi tako su istkali, prema nemalom broju židovskih pisaca, najvažniji element njihova identiteta. I nas Božja riječ može oblikovati ako o njoj meditiramo i dopustimo joj da nas mijenja.
Graditi život iz odnosa s Bogom
Čovjek je neprestani tražitelj sreće. To je zasigurno jedna od najtočnijih definicija čovjeka. Htio ili ne na koncu sve ono što čovjek misli, stvara, kako oblikuje međuljudske odnose podređeno je tome da utaži glad za srećom. Drugim riječima, čovjek želi živjeti u punini, a to će reći - živjeti smisleno. Na njegovu najdublju potrebu mnogi danas nude različita rješenja, koja su najčešće kratkoročna i ostavljaju još dublju prazninu a katkada i prazniji novčanik. Naime, naše duhovno 'tržište' svakim je danom sve zasićenije različitim ponudama koje nude put do sreće i života u punini. Nije nam namjera ovdje ih secirati ukazujući na njihove neistinitosti/opasnosti.
Kao kršćani imamo jednog Učitelja i držimo do njegovih riječi i onoga što je za nas učinio. On je naš Put, Istina i Život. Ne neka teorija, skup istina već sam Gospodin. Iz odnosa s njim mi živimo svoju vjeru. On je put kojim nam je ići, istina koju nam je govoriti i punina života koju ćemo ostvariti ako ga budemo slijedili.
A koji je njegov program u konkretnom obliku? Upravo ga saznajemo iz razgovora s bogatim mladićem – živjeti po zapovijedima. Tako je jednostavan da ga i najpriprostiji mogu razumjeti ali je istovremeno i tako zahtijevan da ga jedino najbolji među nama mogu slijediti. Zanimljivo je da zapovijedi koje Isus citira bogatom mladiću ne uključuju prve tri, koje se odnose na Boga. Umjesto njih Isus spominje one koje se odnose na naše odnose prema drugima. Iz njegova govora poruka je sasvim jasna - odnos prema drugima određuje našu sudbinu i pokazuje kvalitetu našeg odnosa s Bogom. Ukratko, po ljubavi ćemo biti suđeni. To i na drugim mjestima Isus ističe a najpoznatije mjesto nalazimo kod Mateja: Što učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt, 25,40). Ljubav otvara vrata vječnoga života. Je su li vrata vječnosti zatvorena bogatima a rezervirana samo za siromahe? Teško je izvući takav zaključak. Materijalno siromaštvo nije preduvjet pripadanja Kristu. On se družio i s bogatima. Čak su mu i prigovarali zbog toga na što je odgovorio kako ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima i kako nije došao zvati pravednike, nego grešnike (Mt 9,11-13).
Uglavnom Isus nije osudio bogatstvo već služenje bogatstvu umjesto Bogu. Ukazao je na to da novac i imetak mogu biti ozbiljne smetnje koje otežavaju put do Boga. No, bogatstvo također može biti i sredstvo služenja Bogu i bližnjemu kako su mnogi sveci i vjernici kroz povijest pokazali.
Isus ne prezire bogatstvo već kako i sama riječ etimološki govori (BOGatstvo) upućuje na pravi izvor bogatstva: Bog je naše najveće bogatstvo. To je očito i u Isusovu odgovoru učenicima, koji su se prepali zahtjevnosti nasljedovanja njegova puta, kad im utješno poručuje: „Nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni“ (Mk 10, 30).
Fra Ivica Jurić
Živo vrelo, listopad 2024.