Fra Marin Karačić, jedan od omiljenih franjevaca, kantautor duhovne glazbe, nacionalni duhovni asistent Franjevačke mladeži u BiH te župni vikar na Humcu, nakon šest godina izdao je svoj drugi album. Tim povodom razgovarali smo s fra Marinom. Otkrio nam je više o dugoočekivanom albumu, pjesmama, stvaranju, glazbi kao evangelizacijskom sredstvu...
Book.hr: Izašao je novi album. Krenimo od naziva “Stvoreni za mnogo više”…
Fra Marin: Naslov bi uvijek trebao na neki način zaokružiti priču i cjelokupno predstaviti bilo neku knjigu, tekst ili u ovom slučaju album. Tako da se nadam da sam naslov šalje jasnu i poticajnu poruku svakome od nas. Obično se album zove po nekoj pjesmi, ali evo u mom slučaju to nije tako, nego je naslov “izvučen” iz stihova pjesme “Kreni”.
Smisao je naslova dati nadu i podsjetiti nas da smo stvoreni za nebo, da smo stvoreni za mnogo više nego što sada možda jesmo i da Bog od nas može napraviti puno toga ako Mu dopustimo. Isplati se malo i pomučiti na ovoj zemlji jer znamo da naša domovina nije ovdje, da smo samo putnici i prolaznici. Svaki napor koji nam život donosi premalen je ako je plaća Kraljevstvo nebesko.
Book.hr: Na albumu je 18 pjesama. U pet godina od zadnjeg albuma “U Tvojim rukama”, nakupilo se inspiracije?
Fra Marin: Prvi je album ugledao svjetlo dana davne 2015. godine. Od tada do danas nastalo je uistinu dosta pjesama, tako da je ovo ponovno 18 odabranih. Neke pjesme koje su već objavljene i dobro poznate ljudima, koje su bile po festivalima, kao npr. “Pustinja” dobile su studijsku verziju, nekima smo malo osvježili aranžmane, a neke su potpuno nove, neobjavljene. Volim imati stvari na jednom mjestu, tako mi je bilo nezamislivo izdati album, a da na njemu ne bude npr. “Život”, “Pustinja” ili “Neću odustati”… Tako da je ovo 18 pjesama koje su obilježile i glazbeno zaokružile zadnjih pet godina kako stvaralaštva, tako i mog životnog puta.
Book.hr: Možete li nam nešto reći o suradnji s glazbenicima prilikom stvaranja ovog albuma? Bilo ih je…
Fra Marin: Bilo ih je između 50 i 60, ni sam ne znam točno koliko, ali toliko je njih koji su dali svoj glazbeni, umjetnički, tehnički, materijalni ili duhovni doprinos da ovaj album ovako izgleda i zvuči. I hvala im do neba na tome. Bog mi je uistinu stavljao na put različite ljude i glazbenike, i vjerujem da On to sve i vodi i slaže. Imam povjerenje u ljude s kojima surađujem i dosad se nisam razočarao. Ja napišem tekst i glazbu, imam poneku ideju u glavi kako bi to sve trebalo zvučati i izgledati, ali prepustim to profesionalnijim i stručnijim ljudima od sebe, tako da to uvijek bude dobra kombinacija. Oni to uvijek unaprijede i poboljšaju tu prvotnu ideju. Više glava je uvijek pametnije, a više duša utkaju u sve nešto svoje posebno i originalno. Dobili smo na kraju jedan lijep mozaik u koji je svatko uložio najbolji dio sebe.
Book.hr: Što nam možete reći o samim pjesmama?
Fra Marin: Jako je nezahvalno govoriti o svojim pjesmama i objašnjavati ih. Pjesma bi uvijek trebala govoriti sama za sebe, jer ako trebaš nešto objasniti onda to više nije to. Ista pjesma učini različit “posao” kod ljudi; nekoga će smiriti, nekoga potaknuti na obraćenje, nekoga će možda tekst protresti i pozvati na promjenu, a nekoga možda neće ni dotaknuti. Budući da na albumu ima 18 pjesama, dosta je velik izbor i ako barem jedna dotakne nekoga – hvala Bogu.
Bitno se staviti u službu, to mi je na umu dok pišem i stvaram, a kad pjesma iziđe u javnost ja nemam više ništa s njom, dalje je na Njemu da preko pjesme radi ono što želi i da dolazi do onih do kojih želi.
Book.hr: Je li vam neka pjesma posebna? Zašto?
Fra Marin: Tu je 18 različitih životnih priča i situacija, tako da mi je malo nezrelo i nepravedno to gledati na način koja mi je posebna ili najdraža. Jedna, primjerice, govori o gubitku drage osobe, druga o patnji, treća o zahvalnosti i sada kako tu reći koja je od navedenih životnih situacija posebnija. Mislim da svaka pjesma ima svoje vrijeme i da dođe do čovjeka u trenutku u kojem mu je potrebna. To ovisi i u kakvom je čovjek životnom stanju, kakve ga brige muče, u kakvom je odnosu s Bogom, tako da naravno da nam neće svaka pjesma “sjesti” u isto vrijeme.
Book.hr: U onom što smo do sada čuli od vas možemo reći da je dio vas, vaša osobna molitva, razgovor s Bogom utkan u svaku pjesmu. Zapravo, u pjesmama, bar je dojam takav, ulazite duboko u svoju intimu…
Fra Marin: Ne mislim da ja ništa novo ni senzacionalno govorim u svojim pjesmama. To jesu moje nutrine, ali to su sve stvari s kojima se svatko od nas susreće i situacije kroz koje većina nas prolazi. Ako itko ima imalo dublji odnos s Bogom ili želi raditi na sebi, iskusit će takve osjećaje.
Toliko puta smo se pronašli u nečijim riječima ili kad čitamo neku knjigu imamo osjećaj da taj pisac opisuje točno nas, tako je i s pjesmama; može se svatko pronaći u ovim stihovima zato što su životni i bliski. Svatko je od nas osjetio i tugu, i radost, i pad, i grijeh, i zahvalnost, Božju prisutnost, ali i svoju udaljenost ili izgubljenost.
Dio mene je svakako utkan u svaku pjesmu, ali kad je čovjek iskren sa sobom i s Bogom, onda može i naglas izreći svoje probleme pa tako ih i opjevati u mom slučaju.
Ne gledam na ove pjesme kao nešto potrošno ili kao nešto što mi može dosaditi, jer ako je pjesma molitva onda izlazi iz tih svjetovnih kriterija i postaje nešto dublje i intimnije.
Book.hr: Jesu li pjesme uvijek odraz vašeg odnosa s Bogom ili vas nadahnjuju i ljudi oko vas, oni koje susrećete….
Fra Marin: Dotaknu nas uvijek one stvari koje ostave poseban trag na nama ili našem srcu. Može to biti nešto dobro ili nešto loše, tužno iz kojeg smo opet pozvani izvući smisao, pouku i ipak na kraju neko dobro. Može to biti divljenje Bogu i zahvalnost, a može biti vlastita razočaranost i čežnja za promjenom. Ne radi se naravno samo o meni, radi se tu i o ljudima koji su mi dragi, koji mi znače, radi se o životnim situacijama koje me dotaknu i općenito o onim stvarima koje ostave dublji trag na srcu. Svaka pjesma ima svoju priču; neke su plod dugogodišnjeg traženja, a neke samo jednog susreta.
Book.hr: Čini se da danas mnogi mladi upravo kroz glazbu dolaze “bliže Bogu”, tako da je postala i instrument evangelizacije. Doživljavate li ju i vi tako? Mnoge je glazba privukla Bogu, dotaknuli su ih tekstovi, molitve, ali glazba ne može biti ni dati smisao…
Fra Marin: Glazba je uistinu jedan lijep instrument evangelizacije koji treba maksimalno iskoristiti. Glazba je medij koji mladi danas najviše koriste i odličan je način kako im donijeti Kristovu poruku.
Mnoge je glazba privukla Bogu, dotaknuli su ih tekstovi, molitve, ali glazba ne može biti ni dati smisao. Ona je samo putokaz koji te vodi Bogu, jedna staza koja će te usmjeriti na dublji odnos s Gospodinom, potaknuti na primanje sakramenata, na služenje te približiti Crkvi i dati priliku da se i ti sam bolje upoznaš kroz Gospodina i zajednicu.
Book.hr: Vi ste se zapravo “slučajno” našli u glazbi. Ne dolazite iz glazbene obitelji, niste išli u glazbenu školu…
Fra Marin: Sveti Franjo je govorio kako u životu ne postoji slučajnost, tako i ja vjerujem da Gospodin napiše najljepše životne priče ako Mu se stavimo na raspolaganje. A raspoloživost je jedna od najljepših karakteristika čovjeka, dati se na služenje kako Bogu, tako i zajednici. Jer lijepo je kad netko na tebe može računati, a i kad se ti možeš osloniti na nekoga.
A kad dopustiš Bogu da malo više “umiješa prste” u tvoj život to mora biti dobro, iako ti možda nije odmah jasno kako to Bog želi posložiti.
Također ni meni u početku nije bila jasna ova priča s glazbom, jer ne dolazim iz glazbene obitelji niti imam glazbenu školu, te su uvijek postojali mnogi strahovi i velike nesigurnosti. Kroz Franjevačku mladež – Framu sam počeo pjevati u zboru, a svirati gitaru sam počeo tek pred kraj gimnazije. Tako da je sve to krenulo spontano, nenametljivo i baš iskreno. Pisao sam “sebi za dušu”, tu i tamo bih pokazao nekome neku pjesmu i tako sam počeo pisati za druge, dok nije osvanuo taj dan da sam i sam stao pred mikrofon, ali mnogo, mnogo kasnije. Nisam se u početku vidio kao izvođač, sve mi je to bilo preveliko i nedostižno, htio sam pisati za druge, ali na nagovor odgojitelja i dobrih ljudi oko mene, tamo negdje početkom pete godine fakulteta krenulo je snimanje prvog albuma i sve ostalo je povijest. I sretan sam ako Bog preko tih tekstova i melodija dolazi do ljudi i čini promjene u njima.
Book.hr: A kako braća franjevci prihvaćaju vaše pjesme?
Fra Marin: Bog nas je sve stvorio s različitim talentima, zato i možemo biti na bogatstvo jedni drugima u zajednici. Ovaj moj talent i način evangelizacije jest malo neobičan, ali nisam nikada naišao ni na kakve neugodnosti ili osporavanja. Podržavamo se međusobno u svojoj različitosti, jer sve je to u službi pastorala i evangelizacije. Radimo za istog 'Šefa' na istoj njivi Gospodnjoj, tako da ne bih sada sebe izdvajao kao nešto posebno, jer svatko radi najbolje kako zna i daje od sebe maksimum s onim što mu je Gospodin darovao. Talent je kao jedan prozor u tvom životu kroz koji Bog može dati najviše svoga svjetla. Tako da svatko od nas svijetli Krista kako najbolje zna i umije.
Izvor: https://book.hr
Foto: Laudato. hr