Posted by U prigodi spomena na žrtve Bleiburga i križnih putova, masovnog progona vojnika Nezavisne Države Hrvatske (ustaških i domobranskih postrojbi) ali i civila koji su u strahu za vlastiti život bježali iz Hrvatske i BiH na Zapad, donosimo isječak iz knjige fra Joze Grbavca, Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti, Školska knjiga, 2017. godina, koji o navedenom govori.
Nezavisna država Hrvatska gubi svoj teritorij, a u Zagrebu se početkom mjeseca svibnja sabire mnoštvo Hrvatskog naroda, hrvatskih vojnika Ustaša i Domobrana i civila: žena, djece, djedova i baka. Britanski arhivi nam govore o paničnom povlačenju 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila, koji idu prema Zapadu kako bi se predali Saveznicima. Manji dio uspio je prijeći u Austriju, a glavnina je ostala zarobljena u rukama jugoslavenske vojske u Sloveniji. Razoružani Hrvati u blizini austrijskog grada Bleiburga, u britanskoj zoni, nadali su se zaštiti Zapada. Uzalud. Britanci su ih prijevarom i silom sramotno izručili na milost i nemilost Titovim partizanima, crvenoj zvijezdi.
U tom mjestu započinje prva postaja u dugom nizu stratišta. Započeo je hrvatski holokaust. O patnji i stradanju danas svjedoči 1700 do sada otkrivenih masovnih stratišta, a iza sebe ih je ostavio jugoslavenski komunistički režim. Mnogi su položili svoj život na Oltar Domovine dana 16. svibnja na Bleiburškom polju. Ostale su partizani ubijali u nepreglednim kolonama po već ranije određenim točkama od Bleiburškog polja do srpskih i makedonskih palanki. U dugačkim pješačenjima od neljudskih uvjeta u gladi i žeđi, bolesti i iscrpljenosti mnogi umiru, ubijeni su i u jame bačeni.
Diktator i krvnik nad hrvatskim narodom, Josip Broz Tito, u svom govoru u Ljubljani iznosi podatak o likvidaciji 200.000 ljudi koje je stigla ruka "pravde". Aleksandar Ranković, Titov pobočnik, iznosi podatak o 560.000 likvidiranih. Teška su to vremena bila za naš hrvatski narod. Užasna i bolna prtljaga obiteljskih tragedija, puna nijemih suza i uzdaha majki, udovica i sirote djece. Do demokratskih promjena 1990. godine trajala je šutnja dok nisu progovorile sablasne, masovne grobnice. Dugo prikrivana istina o Bleiburgu, Dravogradu, Kovčevskom Rogu, Macelju, Teznu i Hudoj jami, o jami Jazovki i Jasenovcu nakon 1945. i o mnogim još neotkrivenim jamama i stratištima, jasno dokazuju da je komunistički pokret nakon rata okrvario ruke planiranim masovnim pokoljima.
Istina još vapi iz zemlje. Preživjeli članovi stradalih obitelji još vape za očajničkom utjehom - da pronađu i dostojno pokopaju ostatke svojih najbližih. A ubojice i danas žive nekažnjeno među nama. Iz ratnog razdoblja od 1941. do 1945. Hrvatska je izišla višestruko poražena: izgubila je državu, biološki potencijal i intelektualnu elitu. Komunistički režim iza sebe ostavio je prolivenu krv vojnih i političkih vođa, klera i intelektualaca. Ti ljudi će biti zamijenjeni partizanskim neznalicama tako da će se u Hrvatskoj udomiti neznanje koje je i danas prisutno.
Svim žrtvama za slobodnu i suverenu Hrvatsku neka je vječna slava i hvala!