Don Branko Sbutega - čovjek dijaloga

Posted by

Iz prvog velikog intervjua jednog katoličkog svećenika još u vremenu komunizma, a radi se o don Branku Sbutegi, poznatom svećeniku Kotorske biskupije,  izdvajamo:

"I mržnja i ljubav, praštanje i osveta, izviru ispod našeg srca. Znati usmjeriti rijeku ljudskih čuvstava tako da ne poplavi već da napaja rasušeni svijet može samo onaj koji svijet zaista dobro vidi, čije su oči ispravne i bez brvna u zjenici. Ostalo je tlapnja. Ne svjedoči je samo naše stoljeće, već suma vremena u kojima smo sakupljali svoja bolna iskustva. Vizija novog, obnovljenog čovjeka u novom, obnovljenom čovječanstvu, koje teologija naziva Kraljevstvom nebeskim, počinje u našem oku. A jedna ruska poslovica kaže: 'Kako ću prepoznati Kraljevstvo nebesko ako ga ne vidim u oku brata čovjeka‘?"

"Hrvatska nije mala po kvadraturi svojih kilometara. Vatikan je najmanja država na svijetu po kvadratnim metrima, ali nitko se neće usuditi da tu malenkost pripiše bilo čemu drugom osim kvadratima. A Hrvatska će postati mala zemlja ukoliko ostane svijest Hrvata u konceptu domovine, politička, a ne duhovna. Jer duhovni prostor, istočište duha, nikad se ne poklapa s političkim prostorom. Ima naroda koji imaju mnogo više teritorija nego što imaju domovine. Ima naroda koji imaju mnogo manje teritorija nego što imaju domovine. Ja mislim da sretan narod ima veću domovinu od teritorija, a nesretan narod ima veći teritorij od domovine. Da bi nešto bilo veliko mora biti slobodno, a sloboda se može ostvariti na tri kvadratna metra, a može biti veća i od samog kozmosa, jer veličina slobode nije veličina kvadrature teritorija, nego veličina svijesti koja na jednom kvadratnom metru djeluje."

„Savršeno sam svjestan koliko je moja pojedinačna sudbina mala, sićušna i beznačajna za povijest, ali ja prvenstveno imam, ne povijest nego sebe. I zato, dok se na planu velike povijesti ispisuje krvava i tragična drama ovoga prostora i vremena, na planu moje osobne biografije ja pokušavam upisati nešto što će mi život i dalje činiti lijepim i znakovitim. To je jedino što pojedinac može i treba, bez obzira na povijesni kontekst i s obzirom na povijesni kontekst. Jedno je opća povijest, a drugo je osobna priča: to je susret povijesti s biografijom!

Pored zvanične (ili javne ili opće ili velike) povijesti postoji nezvanična (ili skrivena ili tajna ili mala) povijest kao dopuna ove prve i njena kritika. Zvanična povijest naglašava ulogu države, vojske i diplomacije, a premalo ili nikako ono osobno, jednokratno, neponovljivo. Pored „javne povijesti čovječanstva" postoji „privatna povijest čovjeka", koja uglavnom ostaje nezabilježena i nepoznata..."

Don Branko Sbutega (8.4.1952. -27.4.2006.)

Foto: CROPIX