Blidinje i Diva Grabovčeva

Posted by

U novom nastavku putešestvija toliko smo se okuražili da smo otišli i izvan Lijepe naše u – lijepu našu Hercegovinu, točnije na razmeđe između Bosne i Hercegovine – u Park prirode Blidinje. Krenuvši iz Splita, preko Trilja i Tomislavgrada, u Masnoj Luci smo bili za gotovo sat i pol. Smjestili smo se u franjevačku kuću molitve i mira gdje nas je ugostio fra Josip Vlašić, voditelj kuće, poznati propovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Ovaj put na biciklističkoj ruti sudjelovali smo samo nas dvojica: fra Ante Vučković i moja malenkost.

Franjevačka kuća molitve i crkva sv. Ilije

Za vrijeme kratkog boravka u Masnoj Luci biciklom smo obišli cijelu visoravan, odnosno cijelo Dugo polje, krško polje poznato po skijalištu (Risovac), tisućama vikendica razbacanih po prekrasnim brežuljcima i padinama Čvrsnice i Vran planine te osobito po jednoj nekropoli po sredini polja koja ima 150 stećaka i koja je zbog raznovrsnosti oblika i bogatstva ukrasa dobila status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.

Osim ove najveće nekropole u Dugom polju postoji ih još pet: Donje Bare, Jezero, Barzonja i Ponor. Ukupno broje 315 stećaka, od kojih su 82 ukrašena, a na njima se prikazuju uglavnom rozete, križevi, različiti geometrijski ukrasi, polumjesec, lov na jelena, viteške igre, borba za djevojke, kola i zabave itd.

Stećci potječu iz srednjeg vijeka (12.-15. st.), nisu bogumilskog podrijetla kako to i simboli na njima otkrivaju, znak su da je taj kraj bio nastanjen. Pojedini od njih, veći i ukrašeniji, govore o tome da su tu boravili i bogatiji ljudi u predosmansko vrijeme.

Nekropola Dugo polje

Gradnja stećaka predstavljala je zasigurno zahtjevan posao koji je podrazumijevao i velike izdatke. O tomu kako su se stećci donosili na mjesta gdje su danas svjedoči i jedna pjesma vezana za nekropolu Lipa u Duvanjskom polju: “Stećak vukla Marta/ Za svog brata Marka, /Miseca veljače, /Preko polja Svinjače. /Vuklo sto volova, /Izilo se sto ovnova”. Stećci su se, dakle, iz kamenoloma dovozili na saonicama (ako je bilo snijega) ili na posebnim kolicima preko drvenih oblica a saonice ili kola vukli su volovi ili konji.

Inače, Park prirode Blidinje se nalazi u području visokog gorja Dinarida, područja omeđenog visokim planinskim vrhovima Čvrsnice (2228 m/nv. )  i Vran planine (2074 m/nv.). Zbog geomorfoloških osobina, bogatstva biljnog i životinjskog svijeta kao i prekrasnih krajobraza Blidinje je 1995. proglašeno parkom prirode.

Pogled na Čvrsnicu

U područja današnjeg parka prirode stoljećima su Hrvati iz južne Hercegovine dolazili na ispašu ljeti i tu boravili mjesecima. Kako ne bi bili kroz to razdoblje bez duhovne skrbi franjevci  su uvijek određivali jednog svećenika (kapelan Polja) koji je boravio s pastirima preko ljeta na Poljima. Tu su franjevci stoljećima imali i svoju kuću (u Masnoj Luci), koja je potpuno uništena u četničkom pohodu 1942. kad su i mnogi mještani, pastiri stradali. Kuću je obnovio fra Petar Krasić, dugogodišnji kapelan Polja, koji je uz nju sagradio i prekrasnu crkvu sv. Ilije kao i prostranu kuću za duhovne vježbe.

Inače, stoljećima su prekrasni a nepregledni prostori Blidinja i okolnih šuma, pećina, nepristupačnih klanaca pružali utočište onima koji su zbog različitih razloga bili prisiljeni skrivati se. Najpoznatiji od svih ‘skrivača’ zasigurno je hajduk Mijat Tomić. Tu je utočište, nažalost, neuspješno pokušala pronaći i Diva Grabovčeva, najpoznatija hercegovačka ljepotica i mučenica, o kojoj ćemo kasnije govoriti. Tu su se skrivali i siromašni šverceri duhanom u vrijeme prve Jugoslavije. Tu su posljednji otpor pružali škripari, pripadnici hrvatskih vojnih postrojbi pri okončanju Drugog svjetskog rata itd.

Na istočnoj strani Čvrsnice nalazi se grandiozni kanjon (Diva Grabovica) s dubinama od preko 1500 metara u dužini od 6,2 kilometra. Iznad kanjona, na 2000 m/n.v. je zanimljiv geomorfološki objekt u obliku luka nazvan Hajdučka vrata ili Mijatov prolaz (Mijat Tomić, poznati hajduk). To je zapravo kameni prsten (otvor) u stijeni, promjera oko 5 metara nastao djelovanjem različitih klimatskih i geomorfoloških faktora.

Hajdučka vrata

Na istoj strani planine, u podnožju nalazi se i spomenik hrvatskim braniteljima (u Stipića livadama) kao podsjetnik na jedan od najvećih zločina učinjenih nad Hrvatima u BiH. Naime, 28. srpnja 1993. pripadnici Armije BiH u selu Doljani i na obližnjoj Stipića livadi ubili su 39 hrvatskih civila i vojnika.

Spomenik hrvatskim braniteljima

Na zapadnoj strani polja, na padinama Vran planine nalazi se hodočasničko mjesto na Kedžari poznato po grobu Dive Grabovčeve. Do njega smo došli vozeći se biciklom od Masne Luke, preko kapelice sv. Ante, zatim poznatog svratišta/restorana Hajdučke vrleti, Risovca i Sovića vrata. Osobito je zahtjevna bila ruta od Sovića vrata do Divina groba – uzbrdica i ‘bili’ put, na mjestima teško prohodan biciklom pa smo morali i pješačiti.

kapelica sv. Ante

Na mjestu gdje se nalazi Divin grob svake godine u srpnju na prvu nedjelju hodočasti mnoštvo ljudi. A priča o Divi Grabovčevoj, hercegovačkoj heroini za vjeru, ovako ide. Mladi Tahir-beg Kopčić iz Kupresa zaljubio se u Divu iz Rame i po svaku cijenu ju je htio imati za ženu. Divu je prvo uljudno zaprosio, ali ona ga je odbila uz suglasnost svoje obitelji.

Zatim je beg poslao svoje pomoćnike da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto ostala pri svojoj prethodnoj odluci. Da se skloni od nasilnog bega pobjegla u planine. Nažalost,  beg ju je pronašao, napao i ubio. Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Označen je njezin grob.

Od njezine nasilne smrti pa do danas brojni hodočasnici dolaze na njezin grob i iskazuju joj počast. Na grobu je postavljen i brončani spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića, 1998. godine. Svake se godine na prvu nedjelju u srpnju slavi spomendan njezinog mučeništva, kada se služi sv. Misa i kada na Kedžaru  dođe nekoliko tisuća hodočasnika iz okolnih mjesta.

Početkom dvadesetog stoljeća hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti dr. Ćiro Truhelka otvorio je grob i potvrdio da u njemu leže kosti mlade krasotice. Tako je staroj narodnoj legendi dao i znanstvenu potvrdu. Objavio je i knjigu o Divi i njezinom grobu: Djevojački grob: legenda iz bosanske prošlosti.

U čast Dive Grabovčeve skladana je prva bosansko-hercegovačka opera istoimenog naziva. Glazbu za operu je napisao don Dragan Filipović a stihove (libreto) fra Ante Marić. Marko Perković – Thompson, jedan od najpopularnijih pjevača u Hrvatskoj, posvetio je jednu pjesmu hrvatskoj heroini („Diva Grabovčeva”) u kojoj pjeva o njezinoj tragičnoj sudbini. Istu pjesmu obradila je splitska ženska klapa Luše čiju izvedbu preporučamo.

Nakon obilaska Divina groba spustili smo se do Blidinjskog jezera, po kome je Park prirode Blidinje i dobio ime. Jezero je smješteno u dnu Dugog polja između planina Čvrsnice i Vrane na visini od 1184 metara. Planirali smo, nakon naporne vožnje planinarskim putovima, naš obilazak zaključiti u triatlonskom duhu – kupanjem u jezeru.

Neobična vikendica uz Blidinjsko jezero

Međutim, od toga nije bilo ništa. Naime, Blidinjsko jezero je jako plitko, pa smo nakon stotinjak metara hodanja u plićaku odustali od prvotnog nauma. Ipak je obala pružala ugodan prostor za odmor, zvuk zrikavaca i pjev ptica davao je dodatni ugođaj, koji su povremeno remetili quadovi brujeći okolo po poljskim putovima i brdskim stazama.

Zahvaljujem od srca fra Josipu Vlašiću, fra Petru Krasiću i kuharicama na srdačnom gostoprimstvu, don Josipu Dukiću, ravnatelju nadbiskupske klasične gimnazije don Frane Bulić iz Splita i svim zaposlenicima Gimnazije koji su bili na duhovnoj obnovi kod fra Josipa a koji su nam uljepšali boravak. I opet ćemo.

Tekst: fra Ivica Jurić

Slike: fra Ante Vučković