Blagdan rana svetoga oca Franje

BogoslovPosted by
Danas slavimo blagdan Rana svetoga Franje. Ovaj blagdan ima veliku duhovnu vrijednost za sve one koji poput svetoga Franje traže odgovore na svoja zemaljska pitanja. U vrijeme kada Franjo osjeća veliku fizički patnju, bol zbog podjeljnosti braće i zbog njihovog odmaka od služenja Pravila, prolazi na Alverni duboko iskustvo krize i moli Gospodina da mu progovori i da mu da znak da Red koji je osnovao jest uistinu Božija volja. Neprestano ponavlja: “Tko si ti, preslatki Bože moj? A tko sam ja mali crvić i beskorisni sluga?” I Bog mu progovara najizvrsnijim pečatom, koji utiskuje u tijelo svetoga Franje, Ranama Našega Gospodina Isusa Krista.
Za razliku od stigmatiziranih svetaca koje danas poznajemo Franjo nije dobio samo rane, nego su u njegove ruke i noge bili utisnuti i čavli kako to možemo doznati iz njegovih životopisa. U samostanu svete Klare u Asizu čuvaju se klompe koje je sveta Klara dala napraviti svetome Franji nakon stigmatizacije. Specifične su po tome što u središnjem dijelu imaju rupu koja je napravljena da bi olakšali Franjin hod zbog čavala koji su bili u njegovim nogama.
Sva Franjina patnja (tjelesna, duhovna i moralna) bila je za njega sredstvo povezivanja s Kristom. Bog mu progovara kroz patnju, kroz patnju ga odgaja i kroz patnju ga proslavlja. Nije se potrebno samo diviti svetome Franji nego ga je potrebno i naslijedovati. Molimo zajedno sa svetim Franjom kako bi i naše propitkivanje, naše rane, naši nevidljivi čavli koji nam neprestano stvaraju bol bili za nas mjesto susreta s Kristom Patnikom i sredstvo ozdravljenja i spasenja!!!
Molimo riječima svetoga Franje:
“O, Gospodine moj, molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem. Prva je da za svoga života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio za vrijeme svoje pregorke muke. Druga je, da osjetim u svom srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike’.”
Iz većeg životopisa sv. Franje (autora sv. Bonaventure)
“Dvije godine prije nego što je dušu predao nebu, nakon mnogovrsnih napora, vođen providnošću došao je u osamu na visoku goru koja se zove Alverna. Kad je ondje prema običaju počeo postiti četrdesetnicu na čast svetom Mihaelu arkanđelu, više nego obično bijaše obasut milinom nadnaravnoga promatranja i raspaljen žarčim plamenom nebeskih čežnja; počeo je obilnije osjećati ulijevanje nebeskih darova. (…)
Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvišenja Svetoga križa molio na jednom obronku gore, ugledao je serafa koji je imao šest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bijaše blizu čovjeka Božjeg, među krilima se pokazao lik propeta čovjeka koji je imao ispružene ruke u obliku križa i noge pribijene na križ. Dva mu krila bijahu izdignuta iznad glave, dva su bila raširena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila žalost pomiješana s radošću. Radovao se doduše ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obličju serafa, ali mu je prikovanost na križ mačem suosjećanja bola probadala dušu (usp. Lk 2,35).
Promatrajući neshvatljivo viđenje, bio je vrlo zadivljen. Znao je da se bol muke nikako ne podudara s besmrtnošću serafskoga duha. Po Božjoj je objavi shvatio da mu je to viđenje pružila Božja providnost da ga promatra kako bi kao Kristov prijatelj unaprijed spoznao kako se ima sav preoblikovati u obličje Krista propetoga, ali ne po mučeničkoj smrti tijela, nego po požaru duše. Kad je čudesnoga viđenja nestalo, u njegovu je srcu ostao čudesan žar što ga je i u njegovo tijelo utisnuo čudesni lik znakova.
Odmah su se naime počeli pokazivati znakovi čavala na rukama i nogama kao što ih je malo prije vidio na liku propetoga čovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene čavlima. Glave su se čavala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vršci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su čavala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a šiljci bijahu dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlazeći iz samoga tijela, stršili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je često istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na tunici i hlačama.”