Posted by U zdravom tijelu zdrav je i duh, govorili su stari Latini (Mens sana in corpore sano). Slažući se s njima i prakticirajući tjelesnu vježbu krenuli smo iz Splita upoznati zaleđe Primoštena. Naime, prolazeći autom kroz Primošten i okolicu svaki čovjek poželi stati, vidjeti one prekrasne vinograde, maslinike, lipo složene nepregledne suhozide, upiti miris smilja, ružmarina, mediteranskog bilja, s povišenog mjesta gledati otoke u daljini, lijepa primorska mjesta poput Primoštena, Rogoznice, Ražnja...
I tako prošavši Marinu, a na pola puta do Rogoznice, ostavili smo auto i biciklima krenuli dalje, uzbrdo. Bilo nas je troje (fra Ante Vučković, Ivana Grabić i moja malenkost). Tek nekoliko kilometara udaljena od obalnog pojasa, skrivena među starim i lijepim maslinicima, vinogradima koji su obrađivani više u kamenu nego na zemlji jer je zemlje jako malo, okružena brojnim bademima/bajamima/mendulama i trešnjama nalaze se sela, maleni raštrkani zaseoci: Podorljak, Mahala, Sapini Doci, zatim Ložnica, Široke, Primošten Burnji, kroz koje smo prošli.
Premda je malo stanovništva ostalo, u tim među brežuljčićima skrivenim selima i zaseocima, ipak se kuće obnavljaju, okućnice uređuju, parcele prodaju i grade nove, moderne kuće. Stanovništvo tu i dalje živi jednostavnim životom, ručno obrađujući zemlju i skladno spajajući tradicionalnu proizvodnju ulja, vina sa sve popularnijim zahtjevima turista - odmorom u izoliranim, lijepo uređenim dalmatinskim kućicama u zaobalju.
Takvih kuća za odmor sve je više i upravo zahvaljujući njima cijeli kraj (s druge strane brda) doživljava svoju pravu renesansu. Ako posjetite ovaj kraj sasvim sigurno ćete se uvjeriti koliko je susret čovjeka i prirode tu bliz, intenzivan. O tome vam govori svaki trs u kamenu, svaka maslina kojoj je zemlja donesena iz daleka, svaka gomila kamenja koja se stoljećima povećavala da bi mukotrpnim radom predaka ostalo što više zemlje za obrađivanje u tom tako zemljom škrtom podneblju.
Ako se zaustavite kod kojem opg-a ili pred kojim prodajnim stolićem uz put imat ćete prigodu uživati u plodovima tog spoja čovjeka i prirode: maslinama i maslinovom ulju, suhim smokvama, bademima, ovčjem siru i, dakako, kapljici domaćeg vina. Babića, naravno.
Penjući se kilometrima kroz spomenuta mjesta sasvim zasluženo smo se zaustavili u Primoštenu Burnom poradi osvježenja. Nikada osvježenje, alkoholno ili bezalkoholno, za neke svejedno, nije tako dobro kao nakon dobrog napora. U skladu s rečenim čini nam se zgodno istaknuti kako bi se neki ljudi konačno dobro odmorili kad bi se prethodno dobro umorili. Drugim riječima, polovični odmor nije ništa drugo nego logična posljedica polovičnog umora. Tko se prepoznao, sam si je kriv.
Nakon kratke stanke nastavili smo put prema Grebaštici gdje nam se pridružila Gina Šparada, naša kolegica. Grebaštica je poznata po svom poluotoku, zatim poznatom obrambenom zidu i velikom i lijepom zaljevu u čijoj smo ljepoti uživali s vidikovca kad smo iz Primoštena Burnog došli nadomak Grebaštici. Radi obrane od Turaka na poluotoku Oštrica na zapadnom dijelu izgrađen je obrambeni zid ("Bedem"), jedan od simbola mjesta.
Izgradnja zida visokog desetak a širokog jedan metar, s kruništima i puškarnicama, počela je pred sam kraj 15. stoljeća. Uz zid je kasnije podignuta i crkva Sv. Duha, vjerojatno kao zavjetna crkva, iz zahvalnosti stanovnika Grebaštice i susjednih sela što ih je Bog spasio od Turskog nasrtaja. Prvotno su se zidine koristile kao sklonište od turskih napada, poslije su korištene kao karantena za oboljele od kuge. Danas te mletačke fortifikacije služe kao podsjetnik na burnu povijest i kao turistička atrakcija. Sličnu ili gotovo identičnu priču iz povijesti o bijegu na obližnje otoke, poluotoke poradi dugogodišnjih napada Osmanlija dijele i druga primorska mjesta koja smo u ovoj biciklističkoj điti obišli.
Nakon Grebaštice i Bilog stigli smo primorskom magistralom do Dolca, naselja koje je svega par kilometara udaljeno od Primoštena, do kojega vodi lijepo uređena priobalna šetnica. Dolac je važan jer je iz njega krenulo naseljavanje Primoštena i primoštenske okolice. Naime, oko 80 obitelji bježeći pred Turcima iz današnje Bosne i Hercegovine stigli su u Šibenik. Šibenčani su ih smjestili u današnji Dolac odakle su se oni zbog nedostatka zemljišta za obrađivanje premjestili par kilometara na istok i tako je nastalo najstarije primoštensko naselje Prhovo, zatim Široke, Kruševo, a naposljetku i sam Primošten.
A Primošten je nastao ovako: oko 1480. god. mještani Prhova, Široka i Kruševa počeli su se sklanjati pred turskim upadima i pljačkom na obližnji otočić koji se zove “Gola Glava” (Caput Cista) gdje su osnovali novo naselje – Primošten. Primošten se prvi put spominje 1564. god. Već tada je otočić s naseljem bio prema kopnu zaštićen obrambenim zidom i s kopnom povezan preko pokretnog drvenog mosta. Komunikacija s kopnom vršila se preko drvenog mostića od kojega i dolazi naziv mjesta – Primošten (pri mostu). Kako je opasnost od Turaka prestala a mjesto se sve više širilo tako je i nekadašnji most zamijenjen nasipom.
Primošten je osobito sedamdesetih godina doživio svoj nagli procvat gradnjom hotela i turističkih sadržaja. Slikoviti gradić na poluotoku sa dojmljivim ulazom u stari grad, spomenikom tovaru, malenim uličicama, pustim skalinama, velikom šetnicom... osvaja svakog posjetitelja. Unatoč malenosti Primošten je pravi biser Jadrana sa svojim prekrasnim šljunčanim plažama, okruženim kristalno čistim morem koje zahvaljujući stijenama sjaji nevjerojatnim tirkizno plavim nijansama.
Primošten je zagrljen bajkovitom okolicom sa svih strana; ukrašenom svjetski poznatim vinogradima Babića, čija slava daleko seže. Simbolom grada Primoštena svakako je i crkva Sv. Jurja koja se uzdiže na najvišem dijelu povijesnog poluotoka i čini da cijeli poluotok podsjeća na poznato turističko odredište Rovinj u Istri.
Nakon ručka u jednom od restorana na rivi uputili smo se prema idućem cilju - Rogoznici. Primoštenci su jako vrijedni, marljivi i radišni ljudi. Na to podsjećaju mnogi maslinici ali i vinogradi, osobito oni na predjelu Bucavac (oko 3 km južnije od Primoštena), gdje se nalaze vinogradi poznatog Babića okruženi jedinstvenim kamenim zidovima. Slika spomenutih vinograda nalazi se u predvorju sjedišta UN-a u New Yorku, a simbol je intenzivne sraslosti čovjeka s prirodom ili simbol pobjede čovjekova rada nad prirodom.
Savršeno mjesto za jedinstveni jednodnevni izlet je i brdo iznad navedenih vinograda gdje je nedavno postavljen kip Gospe od Loreta, zaštitnice grada Primoštena. Riječ je o kipu visokom 17 m koja se nalazi na brdu visokom oko 170 m s kojega se pruža prekrasan pogled na Primošten, obližnje otoke, lučicu te spomenute vinograde.
Nakon Primoštena stigli smo kroz Zečevo u Rogoznicu. Rogoznica se nalazi u središte Dalmatinske obale i predstavlja najistureniji dio hrvatskog kopna koji zadire duboko u Jadransko more. Dijeli jako sličnu povijest kao i obližnji Primošten. Naime, zbog straha od Turaka 1518. godine stanovništvo se povuklo na otočić Kopara iz sigurnosnih razloga.
Nakon prolaska opasnosti mjesto se proširilo ali središte Rogoznice ostalo je i dalje na poluotoku koji je nekada bio odvojen od kopna a danas je spojen nasipom. Na poluotoku su se uglavnom zadržale stare kamene kuće, što rogozničkoj rivi, koja je nedavno obnovljena i baš blista, daje modernu a opet tako autentičnu mediteransku atmosferu. Rogoznica je prekrasno ribarsko mjesto, popularno okupljalište nautičara zbog daleko poznate marine Frapa ali i zbog toga jer je jedna od najljepših i najsigurnijih luka na Jadranu. Ukratko, ako trebate prekrasnu prirodu, bistro more, blizinu otoka bogatog šibenskog arhipelaga, mir i tišinu na mnogim plažama... onda je Rogoznica pravo mjesto za vas.
Nakon obilaska centra mjesta i nezaobilazne kave na rivi svratili smo vidjeti i jedan neobičan fenomen - jezero Zmajevo oko - koje je jedinstven hidrogeomorfološki fenomen istočne obale Jadrana. Jezero se nalazi gotovo u mjestu, na poluotoku Gradina. Okruženo je okomitim stijenama, visokima i do 24 metra. Površina jezera iznosi oko 10.000 m², a najveća dubina je 15 metara. Zmajevo oko je morsko jezero, koje je s morem povezano špiljom, a u kojem povremeno more pobijeli te dođe do pomora svih organizama. Taj je događaj izvor velikog broja priča i legendi vezanih uz jezero.
To se događa zbog naglih promjena temperature u jezeru u odnosu na more. Naime, povremeno dolazi do miješanja različitih slojeva mora, kad se jezero zamuti (zbog nedostatka kisika, rasta sumporovodika) kad ribe, meduze, kornjače kroz prolaz napuste jezero i vrate se kada se nakon nekog vremena jezero ponovno pročisti.
Nakon obilaska Zmajevog oka uputili smo se prema Podorljaku gdje smo ostavili auto a Gina prema Grebaštici.
*****
Tekst: fra Ivica Jurić
Slike: fra Ante Vučković i Ivana Grabić