Posted by Frama je kratica za Franjevačku mladež - bratstvo mladih koji nastoje slijediti Isusa Krista i njegovo evanđelje onako kako je to činio sv. Franjo iz Asiza. U nazivu „Franjevačka" prepoznaje se da pripada velikoj franjevačkoj obitelji, a kako nosi u svom nazivu i „mladež", podrazumijeva se da joj mogu pristupiti mladi s navršenih 14-30 godina.
Mnoštvo je situacija i životnih prilika u kojima smo pozvani na odgovorno življenje svoga mladenaštva! Sama riječ „odgovorno" može mladima krivo odzvoniti u mislima. Pored slobode kakvom je većina mladih danas doživljava, odgovornost teško nalazi mjesta u njihovim životima. Ako pak nalazi, shvaća se kao uzimanje stvari u svoje ruke bez ovisnosti o drugima. Uzeti stvar u svoje ruke - nije li to najveća zamka čovjeku u njegovu odnosu s Bogom - pouzdati se u svoje snage pored Njegove prevelike, nemjerljive snage? Kao ljudi smo itekako svakodnevno skloni tome, uvijek spremni na ona lakša rješenja, prostranije putove, široka vrata..
Na krilima zajedništva
Kada sam prvi put pristupila mjesnom bratstvu Franjevačke mladeži, ono što se u meni stvorilo i počelo graditi bila je istinska želja da započnem odgovorno živjeti svoj život u zajedništvu s Bogom. Prvenstveno mi je u tome pomogla sama činjenica postojanosti bratstva. Bila sam, i još uvijek sam, okružena ljudima koji u istom duhu žele činiti isto što i ja.
Neprocjenjivo je bogatstvo biti dio jednog bratstva, djeliti iste misli i želje, imati oko sebe žive primjere različitih života, a opet tako istih po svome cilju. To je ono što krasi franjevaštvo, pa i ostale redovničke zajednice, i lud bi bio onaj čovjek koji u tome ne bi vidio veliku milost Božju.
U životu mlade osobe, koja se još ima izgrađivati i napredovati, vrlo je bitno izabrati i odlaziti u okruženje koje će joj pružati potporu u toj izgradnji. Velikoj odgovornosti naučili su me tako tjedni susreti bratstva, koji su činili da, pored svega što mi se nudi, ipak mogu odabrati ono što možda nije primamljivo očima svijeta, ali me izgrađuje za uska vrata. Svaki tjedan iznova davali su mi priliku odabrati ono što mi pomaže graditi i razvijati moju želju za nasljedovanjem evanđelja, a nisam mogla da ne izvučem nešto korisno od svakog od njih. Kad se susreti prošire na zajedničke odlaske na sv. misu, druženja i molitve izvan framaških „dužnosti", onda iz njih Bog ne prestaje pozivati na odgovornost.
Sve navedeno zvuči vrlo lijepo i poželjno za nekoga tko želi svoju mladost posvetiti Kristu. No kako bi sve funkcioniralo, mladi trebaju biti svjesni da prepustiti Bogu svoje putove zahtijeva naš odgovor na Njegova traženja, naš aktivizam i spremnost na vršenje Njegove svete volje. U tome nam uvelike pomažu duhovne obnove koje organiziramo s našim duhovnim asistentima i ostalim fratrima koji su uz nas te njihova otvorenost i bratska ljubav, koja je uvijek spremna pogurnuti nas korak dalje.
Potrebno je sačuvati osjećaj zahvalnosti jer Bog unosi toliko duša u naše živote kao potporu i dokaz da je tu uz nas. Odgovor na to trebao bi biti pun odgovornosti: „Bože, prihvaćam sve što si mi dao, prihvaćam tvoj poziv na odgovorno življenje mladenaštva." Nije li već prvi korak u odgovornosti prepustiti Bogu svoje putove, ponizno ga prihvaćajući kao Uzora svojoj odgovornosti? Promatrajući sebe, uočavam da nije uvijek lako vidjeti čiste obrise toga što nam je činiti kako bismo svoju mladost živjeli odgovorno. Dva skoka naprijed uvijek podrazumijevaju i onaj jedan unatrag. I zbog toga je tu Frama, da te potakne, ohrabri i ojača da opet skočiš dva skoka naprijed jer ona, jednostavno, ne zna za drugačije!
Lidija Brkan
Počeci 12 (2015) 1, str. str. 31-32.
Foto: franjevci-split.hr