12 pravila za život Jordana B. Petersona

BogoslovPosted by

Možda ste gubitnik. Možda niste – ali ako i jeste, ne morate nastaviti tako živjeti. Možda samo imate lošu naviku. Možda i niste drugo doli skup loših navika… Na prvi pogled zvuči kao kap u moru jeftinog oceana selfhelp literature, no to je samo privid kratkoga daha, jer Jordan B. Peterson, čijih je „12 pravila za život – Protuotrov kaosu“ upravo objavio splitski Verbum, precizno pogađa boljetice današnjeg čovjeka i njegova kaotična načina života. Peterson poručuje da čak i ako ste bez vlastite krivnje stekli to loše držanje – čak i ako ste bili nepopularni ili zlostavljani kod kuće ili u osnovnoj školi – to držanje više nije nužno prikladno, jer – okolnosti se mijenjaju.

Dno je realnost

„Ako se vučete uokolo držeći se kao poraženi jastog, ljudi će vam pripisati niži status, a onaj drevni brojač koji ljudi dijele s rakovima, smješten u temelju vašega mozga, pripisat će vam nisku razinu dominacije. Tada vaš mozak neće proizvoditi dovoljno serotonina pa ćete biti manje sretni, a više tjeskobni i žalosni, i stoga je vjerojatnije da ćete se povući onda kada se trebate izboriti za sebe. Također će biti manja vjerojatnost da ćete živjeti u dobru susjedstvu, imati pristup najkvalitetnijim resursima i pronaći zdrava i poželjna partnera. Vjerojatnije je da ćete se odati drogi i alkoholu budući da živite za sadašnjost u svijetu punu nesigurnih budućnosti. Postat ćete osjetljiviji na bolesti srca, tumor i demenciju. Sve u svemu, jednostavno nije dobro. Okolnosti se mijenjaju, pa tako možete i vi. Pozitivne povratne sprege, koje gomilaju učinak na učinak, mogu zavrtjeti spiralu kontraproduktivnosti u negativnu smjeru, ali mogu djelovati i tako da steknete prednost“, piše taj danas najutjecajniji intelektualac zapada, kako ga je nazvao New York Times, objašnjavajući da su smrt i društveno poniženje dva temeljna ljudska straha, a sve se lako nazire u našem držanju. Baš kao kod jastoga, da.

„Ako je vaše držanje loše – primjerice ako ste pogrbljeni, ramena spuštenih i gurnutih naprijed, uvučenih prsa i spuštene glave, tako da djelujete maleno, poraženo i neučinkovito (tim ste držanjem, u teoriji, zaštićeni od napada s leđa) – tada ćete se doista osjećati maleno, poraženo i neučinkovito. Reakcije drugih ljudi to će dodatno osnažiti. Ljudi, baš kao i jastozi, odmjeravaju jedni druge i procjenjuju, dijelom prema držanju tijela. Ako se, dakle, predstavljate kao poraženi, ljudi će na vas i reagirati kao da gubite. Ako se počnete uspravljati, tada će vas ljudi promatrati i odnositi se prema vama drukčije. Možda ćete prigovoriti: dno je realnost. Biti na dnu jednako je stvarno. Puka promjena držanja nedovoljna je da se promijeni nešto tako ustaljeno. Ako ste na zadnjemu, desetom položaju, onda uspravno držanje i dominantan stav mogu samo privući pozornost onih koji vas ponovno žele srozati. Pošteno. Ali uspravno držanje nije samo fizičko, zato što vi niste samo tijelo. Vi ste, da tako kažem, ujedno i duh, duša.

Fizičko uspravljanje tijela ujedno podrazumijeva, doziva i zahtijeva i metafizičko uspravljanje. Uspravljanje znači dobrovoljno prihvaćanje bremena Bića. Kada se dobrovoljno suočite sa životnim zahtjevima, vaš živčani sustav odgovara na potpuno drukčiji način. Odgovarate na izazov, umjesto da prihvaćate katastrofu. Vidite zlato u zmajevoj riznici umjesto da se tresete od straha zato što zmaj postoji. Iskoračujete da zauzmete mjesto u dominacijskoj hijerarhiji i da osvojite svoj teritorij, pokazujući spremnost da ga branite, proširite i promijenite. To se može dogoditi praktički ili simbolički, kao fizičko ili konceptualno restrukturiranje.

Stajati čvrsto i uspravno znači širom otvorenih očiju prihvatiti zastrašujuću odgovornost života. To znači donijeti odluku da dobrovoljno preobrazimo kaos različitih mogućnosti u stvarnosti ustaljenoga reda“, piše Peterson objašnjavajući da „kada je sve izvjesno, onda smo tamo gdje vlada red. Tu smo kada se stvari odvijaju prema planu i ništa nije novo ni uznemirujuće. U domeni reda sve se ponaša onako kako je Bog zamislio. Volimo tu biti, prostori su nam poznati, srodni. Kada vlada red, možemo dugoročno razmišljati i planirati. Tada sve funkcionira, a mi smo stabilni, mirni i kompetentni. Rijetko napuštamo mjesta koja razumijemo – konceptualna ili zemljopisna – i upravo zato zacijelo nam nije nimalo drago kada smo na to prisiljeni ili kada se to slučajno dogodi“.

„Kaos i red“, kaže on, „temeljni su elementi zato što je svaka proživljena situacija (čak i svaka zamisliva životna situacija) sačinjena i od jednoga i od drugoga. Ma gdje mi bili, neke stvari možemo prepoznati, iskoristiti i predvidjeti, a neke stvari niti poznajemo niti razumijemo. Ma tko mi bili, stanovnik pustinje Kalahari ili bankar s Wall Streeta, neke su stvari pod našom kontrolom, a neke nisu. Zato i jedan i drugi mogu razumjeti iste priče i živjeti unutar granica istih vječnih istina. Naposljetku, temeljna stvarnost kaosa i reda istinita je za sve što živi, ne samo za nas. Živa se bića uvijek nalaze na mjestima kojima mogu ovladati, okruženi stvarima i situacijama koje ih čine ranjivima“, kaže Peterson dodajući da red nije dovoljan. „Ne možete biti samo stabilni, sigurni i nepromjenjivi zato što postoje još mnoge vitalne i važne nove stvari koje treba naučiti. Ipak, kaos može biti prevelik. Dok još učite sve što trebate znati, ne možete dugo tolerirati da ste preplavljeni preko svojih snaga. Stoga se jednom nogom trebate smjestiti u ono što ste svladali i razumjeli, a drugom u ono što trenutačno istražujete i svladavate. Tada ćete biti na mjestu gdje je teror postojanja pod nadzorom i gdje ste sigurni, ali ujedno i na oprezu i angažirani. To je mjesto u kojemu postoji nešto novo što treba svladati i neki način na koji se možete poboljšati. Tu se nalazi smisao“, piše Peterson dodajući da čak i na brodu koji tone čovjek može biti sretan kada ulazi u čamac za spašavanje! I ima recept, pa kaže: “Za početak prestanite raditi ono što znate da je pogrešno. Počnite s time već danas”.

Ciljaj visoko

„Ne gubite vrijeme preispitujući otkuda vama da je to što radite pogrješno, ako sigurno znate da jest. Nepravodobno preispitivanje može vas zbuniti, a da vam ništa ne rasvijetli, i ujedno vas odvratiti od djelovanja. Možete znati da je nešto ispravno ili pogrješno, a da ne znate zašto. Cijelo vaše Biće govori vam nešto što ne možete ni objasniti ni artikulirati. Svaka je osoba previše složena da bi samu sebe potpuno poznavala i svi posjedujemo mudrost koju ne možemo razumjeti“, kaže Peterson i daje sljedeće naloge: ciljaj visoko, budi pozoran, popravi ono što možeš popraviti, ne budi ohol u svojemu znanju, teži poniznosti zato što se totalitarni ponos očituje u netoleranciji, tlačenju, mučenju i smrti…

„Posvijesti vlastitu nedostatnost – svoj kukavičluk, zlonamjernost, ogorčenost i mržnju. Uzmi u obzir smrtonosnost vlastitoga duha prije nego što se usudiš optuživati druge i prije nego što počneš popravljati tkaninu svijeta. Možda nije kriv svijet. Možda ste krivi vi. Niste uspjeli ostaviti trag. Promašili ste metu. Lišeni ste Božje slave. Sagriješili ste. Sve je to vaš doprinos nedostatnosti i zlu u svijetu. I, iznad svega, nemojte lagati. Nemojte lagati nikada, ni zbog čega. Laganje vodi u pakao. Upravo su velike i male laži nacističkih i komunističkih zemalja uzrokovale smrt milijuna ljudi. Promislite zatim kako je dobro ublažavati nepotrebnu bol i patnju. Učinite to svojim aksiomom: djelovat ću najbolje što mogu kako bih umanjio nepotrebnu bol i patnju. Sada ste na sam vrh svoje moralne hijerarhije stavili niz pretpostavki i djelovanja usmjerenih prema poboljšanju Bića. Zašto? Zato što znamo što je alternativa. Alternativa je dvadeseto stoljeće. Alternativa je toliko nalik paklu da razlike gotovo i nema. A suprotno od pakla je raj. Staviti ublaženje nepotrebnih boli i patnja na vrhunac svoje hijerarhije vrijednosti znači raditi na ostvarenju kraljevstva Božjega na zemlji. To je stanje, i stanje uma“, piše Peterson dodajući da je važno u životu reći „ne“.

„Kada svojemu šefu, supružniku, majci kažete „ne“ onda kada je to potrebno, tada se pretvarate u osobu koja može reći „ne“ kada to treba. Međutim, ako kažete „da“ onda kada trebate reći „ne“, pretvarate se u osobu koja ne može reći ništa drugo nego „da“, čak i onda kada je vrlo jasno da treba reći „ne“. Ako ste se ikada pitali kako to da su savršeno obični, pristojni ljudi mogli raditi užasne stvari koje su radili primjerice čuvari u gulazima, sada imate odgovor na to. Kada je došao trenutak u kojemu je zbilja trebalo reći „ne“, više nitko nije bio sposoban to izgovoriti. Kada iznevjerite sami sebe, kada govorite neistine i živite laž, slabite svoj karakter. Ako imate slab karakter, nevolje će vas pomesti kada se pojave, a neizbježno je da se pojave. Skrivat ćete se, ali ne ćete se više imati kamo skriti. A onda ćete se zateći kako radite užasne stvari. Samo najciničnija, najbeznadnija filozofija inzistira na tome da se stvarnost može poboljšati falsifikacijom. Takva filozofija jednako osuđuje bivstvovanje i nastajanje i smatra ih manjkavima. Otpisuje istinu kao nedovoljnu, a iskrena čovjeka kao onoga koji živi u iluziji. To je filozofija koja proizvodi i zatim opravdava pokvarenost svijeta“, kaže Peterson navodeći da „neistina kvari i dušu i državu, a jedan oblik iskvarenosti hrani drugi“. Međutim, zato trebate znati gdje se sada nalazite u životu, tj. morate točno utvrditi gdje ste sve bili. Ako ne znate gdje se nalazite u ovomu trenutku života, možete biti bilo gdje.

„No ‘bilo gdje’ je previše mjesta da se bude, a neka od tih mjesta zbilja su loša. Morate odrediti gdje ste sve bili u životu zato što inače ne ćete moći stići tamo kamo idete. Ne možete doći od točke A do točke B osim ako već niste u točki A, a ako ste „bilo gdje“, onda su šanse da ste u točki A doista vrlo male. Morate odrediti kamo idete u životu zato što nikamo ne možete stići ako se ne krećete u pravomu smjeru. Nasumično lutanje ne će vas voditi naprijed, nego ćete samo biti razočarani i frustrirani, tjeskobni, nesretni i naporni ljudima oko sebe (a zatim i ogorčeni, zatim osvetoljubivi, a onda! – sve gore i gore). Recite ono što mislite kako biste mogli shvatiti što mislite. Djelom potvrdite ono što govorite kako biste vidjeli što će se dogoditi. Zatim obratite pozornost. Zabilježite svoje pogrješke. Izrazite ih. Nastojte ih popraviti. Tako ćete otkriti smisao svojega života. To će vas zaštititi od tragedije vašega života. Kako bi uopće moglo biti drukčije? Suočite se s kaosom bivstvovanja. Usprotivite se moru nevolja. Odredite koje vam je odredište i ucrtajte kurs. Priznajte si što želite. Recite tko ste onima oko vas. Prvo sve suzite, zatim pažljivo promatrajte i krenite ravno naprijed. Govorite precizno i jasno!“, preporučuje Peterson objašnjavajući kako svakodnevne obveze i zahtjevi ne zastaju samo zato što je vas pogodila tragedija.

Strmoglaviti se u bezdan

„Sve što ste inače činili trebate nastaviti činiti. Kako se nositi s time? Svakoga dana odvojite vrijeme za razgovor i promišljanje o bolesti ili krizi o kojoj je riječ i o tome kako biste se s time trebali nositi. Izvan toga vremena ne razgovarajte niti razmišljajte o tome. Ako ne postavite tu granicu, postat ćete iscrpljeni i sve će se strmoglaviti u bezdan. To ne pomaže. Čuvajte snagu. U ratu ste, ne u bitci, a rat se sastoji od mnogo bitaka i kroz sve te bitke morate proći i ostati funkcionalni. Kada vas izvan toga predviđenog vremena obuzmu brige vezane uz tu krizu, podsjetite sami sebe da ćete razmisliti o tome kasnije. To obično djeluje. Dijelove vašega mozga odgovorne za tjeskobu više zanima činjenica da plan postoji negoli detalji toga plana. Neka to vrijeme ne bude uvečer ili u noći jer ne ćete moći spavati. A ako ne možete spavati, sve će ubrzano krenuti nizbrdo“, piše Peterson i preporučuje: zaželite nešto veliko i zatim se ponašajte u skladu s tim ciljem.

„Jednom kada se uskladite s nebom, možete se usredotočiti na pojedini dan. Budite pažljivi. Dovedite u red ono što možete kontrolirati. Popravite ono što je u neredu, a ono što je dobro učinite još boljim. Možda ćete uspjeti ako budete pažljivi. Ljudi su vrlo čvrsti. Mogu preživjeti velike boli i gubitke. Ali, da bi ustrajali, moraju moći vidjeti dobro u Biću. Ako ostanu bez toga, onda su uistinu izgubljeni. Ispravno se usmjerite, a onda – i tek onda – moći ćete se usredotočiti na dan. Usmjerite pogled prema Dobromu, Lijepom i Istinitom, a onda se otvoreno i pažljivo usredotočite na zahtjeve svakoga trenutka. Dok marljivo radite na zemlji, neprestano smjerajte prema nebesima. Na taj se način u potpunosti posvećujete budućnosti dok se u isto vrijeme potpuno posvećujete sadašnjosti“, piše on u svojih u „12 pravila za život“ upravo objavljenih na hrvatskom jeziku.

Darko Pavičić

Izvor: www.vecernji.hr

N. B. Članak objavljen pod naslovom: Ako imate slab karakter, nevolje će vas pomesti. A onda ćete raditi užasne stvari