Zajedništvo u Crkvi

BogoslovPosted by

Bog koji se objavljuje u povijesti spasenja jest trojstveni Bog. On želi zajedništvo i poziva čovjeka na zajedništvo jer zajedništvo pripada njegovoj božanskoj naravi. Drugi vatikanski koncil, u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes kaže: “Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava ” (GS 19).

U Isusu Kristu Bog želi zajedništvo sa svakim čovjekom. Kristov Duh daje snagu kršćanima da budu drugačija zajednica, tj. ona zajednica koja je izazov svijetu nasilja i odbacivanja, s porukom i predanjem miru, prihvaćanju i oproštenju. To znači biti određena zajednica utemeljena u Kristovom životu i oblikovana njegovim primjerom. Upravo kroz svjedočanstvo i život takve zajednice Bog se očituje u ovome svijetu. Takva zajednica očituje plodove Duha Svetoga koji nas osnažuje da živimo novu stvarnost Božjeg kraljevstva: “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5,22-23). Naša duboka vjera u Isusa Krista, kroz njegovog Duha, daje nam pravi temelj za istinito zajedništvo i potiče nas da težimo jedinstvu[1].

Crkvena zajednica je zajednica života, ljubavi i istine. Ona je sakrament intimnog jedinstva ljudi s Bogom i jedinstva cijele ljudske obitelji. Krist je ustanovljuje kao model i instrument novog zajedništva i otkupljenja, kao svjetlo i sol zemlje. Crkva je instrument spasiteljskog djela u svijetu. Zajedništvo je u Crkvi bitni element po kojem ona nadilazi narode, rase i vjekove. Crkveno zajedništvo je slika božanskog Trojstva. U njemu je odsjaj božanskog života i nasljedovanje Isusa Krista[2].

Lumen Gentium, dogmatska konstitucija o Crkvi, kaže: ‘’Narod Božji tvori zajednicu života, ljubavi i istine (LG 9), koja se očituje u trostrukoj dimenziji: vjeri, sakramentima i službenicima. To je osobito vidljivo u prvoj Crkvi. Možemo reći da važno svjedočanstvo nalazimo zapisano u Dj 2, 42: ’Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama’’. Pojam ‘’koinonia’’ (lat. communio, hrv. zajedništvo) se u Novom zavjetu pojavljuje 45 puta, od čega 29 puta u spisima sv. Pavla. Taj pojam bismo mogli definirati kao međusobni suodnos sudjelovanja i zajedništva s drugima u istoj zbilji koja im upravo kroz sudjelovanje postaje zajednička.

U to zajedništvo ulaze osobe koje su u životnom suodnosu s obzirom na isti spasonosni događaj. Temeljni izvor svih tih zajedničarskih suodnosa jest zajedništvo s Ocem po Sinu u Duhu Svetom. Kod Dj 2, 42 možemo reći da je naglašeno: zajedništvo vjere (koinonia u nauku apostolskom), zajedništvo kulta – osobito euharistije (koinonia u lomljenju kruha i molitvama) i zajedništvo materijalnih dobara (usp. Dj 2, 44 -47)[3].

Euharistija je otajstvo naše vjere, u euharistiji se vjera izražava, ali iz nje također raste i živi. Lomljenje kruha zbiva se u mjesnom i srdačnom okupu. Kršćani se skupljaju na Gospodnju večeru. Sva je euharistija protkana molitvom, stoga je molitva jedan od temeljnih čina okupljene zajednice. Euharistija je privilegirano mjesto naviještanja Božje riječi. Iz euharistije se rađa novi, Božji svijet. U apostolskom pismu Coenae Dominicae čitamo: ‘’Ako se kršćanski život sastoji u izvršavanju najveće zapovijedi, to jest ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ta ljubav ima svoj izvor upravo u ovom svetom Sakramentu koji se ponajčešće naziva Sakramentom ljubavi. Euharistija tu ljubav označuje, ona na tu ljubav podsjeća, ona tu ljubav ponazočuje i u isto je vrijeme ostvaruje. Euharistija nas temeljitije odgaja u toj ljubavi. Ona nam jasno pokazuje koliko je u Božjim očima vrijedan svaki čovjek, naš brat i sestra.

Ako je naše euharistijsko štovanje autentično, onda po njemu mora rasti u nama svijest o dostojanstvu svakoga čovjeka. Svijest o tom dostojanstvu postaje najdublji motiv našeg odnosa prema bližnjemu.’’ Zato i mi, poput Marije, koja je nakon Anđelove blagovijesti pohitala u Gorje da bude ‘’službenica Božja’’,  trebamo također biti službenici Božji, zauzeti suradnici u djelima ljubavi!

LITERATURA:

Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi, u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

Dominicae Cenae, Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II, KS, Zagreb, 1980,

Constantineanu, Corneliu, Kraljevstvo Božje i kršćansko jedinstvo i zajedništvo: Rimljanima 14,17 u kontekstu, u: Kairos, Vol.2 No.1,

Jurčević, Marjan, Zajedništvo u Crkvi – Vrijednost u krizi?, u: Bogoslovska smotra, Vol. 71 No. 2-3.

Duda, Bonaventura, Crkva kao zajedništvo – Koinonia, u: Bogoslovska smotra, Vol. 58 No. 4.

[1] CONSTANTINEANU, Corneliu, Kraljevstvo Božje i kršćansko jedinstvo i zajedništvo: Rimljanima 14,17 u kontekstu, u: Kairos : Vol.2 No.1, str. 16.

[2] JURČEVIĆ, Marjan, Zajedništvo u Crkvi – Vrijednost u krizi?, u: Bogoslovska smotra, Vol. 71, No. 2-3, str. 402.

[3] DUDA, Bonaventura, Crkva kao zajedništvo – Koinonia, u: Bogoslovska smotra, Vol. 58, No. 4, str. 144.

fra Ignacije Milan Sladoja

Počeci, 14 (2017), 1, str. 8-10.