Posted by Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 16,9-15)
Isus, uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
Nakon toga ukaza se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«
Riječ Gospodnja.
***
U subotu prvoga uskrsnoga tjedna čitamo završni odlomak iz Evanđelja po Marku u kojem se donosi sažetak Isusovih uskrsnih ukazanja i poslanje koje je dao učenicima da pođu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svemu stvorenju. To je zanimljiv izraz, jer propovijedati evanđelje svemu stvorenju znači propovijedati evanđelje ne samo svim ljudima i narodima, nego evanđeoski se ponašati prema svemu stvorenomu. To nas, pogotovo u trenutnoj pandemiji koronavirusa, može potaknuti na promišljanje o čovjekovu odnosu prema prirodi i pozvati nas na ekološko obraćenje kako ga naziva papa Franjo u svojoj enciklici „Laudato si“ koja govori o skrbi za zemlju kao zajedničkom domu svih ljudi i svih drugih stvorenja koja je Bog stvorio na kopnu i zraku i vodama.
Ipak, ostavit ćemo tu važnu temu za neki drugi put, a sada, posljednjega dana prvoga uskrsnoga tjedna preporučili bismo za čitanje jedan drugi crkveni dokument. Naime, 2014. godine Papinska biblijska komisija objavila je dokument „Nadahnuće i istina Svetoga pisma. Riječ koja dolazi od Boga i govori o Bogu da spasi svijet“. U tom tekstu, među ostalim se govori o izazovima tumačenja Božje riječi u biblijskim tekstovima koji kod čitatelja izazivaju poteškoće u razumijevanju. Jedan od tih izazova odnosi se na „Uskrsne opise“.
Sva četvorica evanđelista opisuju dan kada je Isusov grob nađen otvoren, a u grobu nije bilo Isusova mrtvoga tijela. Međutim, kad čitamo te opise nalazimo u njima detalje koji su međusobno nepomirljivo različiti i nemoguće ih je uskladiti tako da su se baš svi mogli dogoditi točno onako kako je napisano. No zanimljivo je da Crkva u svim tim opisima prepoznaje ono što vjeruje o Isusu Kristu, i nikakva crkvena vlast kroz čitavu povijest nije te različitosti u detaljima brisala, popravljala i usklađivala. Zapravo, te razlike čak daju tim tekstovima oznaku autentičnosti, jer kad bi svi izvještaji o uskrsnom jutru bili u dlaku isti, to bi tek izgledalo namješteno i bilo sumnjivo. Ovako, te nam razlike služe za produbljivanje našega promišljanja o uskrsnom otajstvu i obogaćuju nas različitim aspektima istoga događaja.
Uskrsni opisi kao i evanđelja u cjelini nisu puka kronologija Isusova života. To su teološki tekstovi u kojima sveti pisci teološki predstavljaju i naviještaju povijesne događaje. Drugim riječima, evanđelja nam govore više od onoga što se vidi na površini povijesti. Stoga ih je potrebno smjelo čitati sve dublje i dublje kao što je Petar smjelo ušao u dubinu otvorenog Isusova groba. U tom smislu spomenuti dokument Papinske biblijske komisije razrađuje tri 'sporna' elementa koja nalazimo u opisima uskrsnih događaja. To su: potres, ponašanje žena i izvor uskrsne poruke.
- Potres je posebnost Evanđelja po Mateju. Kada su Marija Magdalena i druga Marija došle na Isusov grob “gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.“ (Mt 28,2). Drugi evanđelisti ne spominju ni potres ni ovako nagli dolazak anđela Gospodnjega. S pravom se pitamo je li se to baš tako dogodilo? Pogotovo kada drugi evanđelisti potres uopće ne spominju. No zaronimo li u teološku tvrdnju koju evanđelist Matej izriče potresom, vidimo da je ona potpuno usklađena s događajem koji opisuje. Isusovo uskrsnuće nije običan događaj. To je potresan događaj. I to ne samo u času Isusova uskrsnuća koje se dogodilo bez svjedoka, nego još više u času kada su žene vidjele otkotrljani kamen s groba. Prema Matejevu opisu žene nisu vidjele Isusa u trenutku kad je kamen otkotrljan, nego poslije kad su se vraćale s groba. Stječe se dojam kako kamen i nije otkotrljan zato da bi Isus iz groba izišao, nego da bi žene mogle ući u grob i vidjeti mjesto gdje je ležao, i uvjeriti se da on ondje nije.
- Ponašanje žena na Isusovu grobu nadovezuje se na potresnost događaja uskrsnuća. Najpotresnije ponašanje žena nalazimo kod evanđelista Marka. On kaže: „One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu“ (Mk16,8). To je njihova reakcija na poruku koje su čule ušavši u Isusov grob. Potres koji je opisao evanđelist Matej označavao je Božju spasenjsku snagu i djelo koja nije u ljudskoj moći, a strah, trepet i bježanje žena koje spominje evanđelist Marko označuje prirodnu ljudsku reakciju prema tom Božjem djelu. Isusovo uskrsnuće nije događaj koji se tiče samo Isusa. To nije njegova privatna stvar. Uskrsnuće je događaj koji pogađa sudbinu svakoga čovjeka bez obzira kako tko prihvatio njegov navještaj.
- Izvor uskrsne poruke kod četiri evanđelista na površini je također različit. Kod Marka to je „mladić zaogrnut bijelom haljinom koji sjedi zdesna“. Kod Mateja to je „anđeo koji nakon potresa silazi s neba i sjeda na otkotrljani kamen“ da bi na povratku s groba žene susrele samoga Isusa. Kod Luke to su „dva čovjeka u blistavoj odjeći“. Kod Ivana Marija Magdalena vidi najprije „dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu“, a onda vidi i samoga Isusa kojega prepoznaje tek nakon što ju je zovnuo imenom „Marijo!“. Kod svakoga, dakle, ima ponešto različito, ali je zapravo u svim izvještajima pravi izvor uskrsne poruke sam uskrsli Isus. On se „svojima“ nakon uskrsnuća i ukazivao. Apostol Pavao čak kaže da se jednom ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina (1Kor 15,6). Prisutnost uskrsloga Isusa u zajednici njegovih učenika neupitna je i očita.
Uobičajilo se govoriti da je vidljivo svjedočanstvo Isusova uskrsnuća njegov prazan grob. To nije rečeno posve precizno. Žene i učenici koje ulaze u Isusov grob, u njemu doista ne nalaze Isusovo mrtvo tijelo, ali ga ne nalaze ni prazna. U grobu su anđeli, mladić, ljudi u blistavoj odjeći, mjesto na kojem je Isus ležao, povoji u koje je bio umotan i ubrus sa njegove glave. Ono što je zajedničko svim uskrsnim opisima nije prazan grob, nego otvoren grob. Uskrsli Isusu mogao je izići iz groba i kroz zatvorena vrata. Ali kad je uskrsnuo ostavio je vrata groba otvorena da bismo mi mogli u nj ući, vidjeti da on nije ondje, izići i susresti se s njime izvan groba kao Marija Magdalena i druge žene i učenici koji su nakon susreta s uskrslim Isusom postali njegovi svjedoci po čitavom svijetu i propovijedali evanđelje svemu stvorenju.
fra Domagoj Runje