Posted by Misna čitanja pete vazmene nedjelje i kratko razmišljanje
Prvo čitanje (Dj 6,1-7)
Čitanje Djela apostolskih
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje: (1Pt 2,4-9)
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: (Iv 14,1-12)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.«
Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
Riječ Gospodnja.
***
U današnjem prvom čitanju iz Djela apostolskih susrećemo se s određenim problemima u funkcioniranju bratskog života u prvoj kršćanskoj zajednici. U tom kontekstu pojavljuje se potreba za određenim strukturama i službama unutar zajednice, te se govori o ustanovi đakonata koji će u kasnijem razdoblju crkvene hijerarhije postati prvim stupnjem svećeničkog reda.
Tijekom crkvene povijesti đakonat je postao sve više ritualiziran i u najvećem broju slučajeva prijelaznom stepenicom za prezbiterat. Tek u novije vrijeme obnavlja se svijest o važnosti đakonata kao trajnog životnog zvanja. Današnji nas odlomak iz Djela apostolskih podsjeća na dvije bitne okolnosti koje se prethodile ustanovi đakonata kao posebne službe u kršćanskoj zajednici. Prvo, navještaj evanđelja u posluživanju Riječi podrazumijeva i služenje ljudima u njihovim osnovnim životnim potrebama. I drugo, u tom posluživanju treba paziti na to da se prema svakomu postupa sukladno njegovim potrebama te da se nikoga iz bilo kojega razloga ne zanemaruje. Da bi se to postiglo potrebno je da u zajednici postoji prepoznatljiva institucija služenja. Upravo u tu svrhu ustanovljen je đakonat i novozavjetna nam tradicija donosi imena sedmorice prvih đakona. Prvi koji se navodi jest Stjepan, muž pun vjere i Duha svetoga, koji će postati i prvi mučenik za Kristovo ime. Upravo svojim mučeništvom učinio je najveće djelo svoga životnoga služenja, po uzoru na samoga Isusa koji svoju muku, smrt i uskrsnuće predstavlja kao najveći oblik služenja čovjeku (usp. Mk 10,45).
U drugom čitanju iz Prve Petrove poslanice za opis zajednice vjernika kao duhovnoga Doma upotrebljava se slika materijalne građevine. Da bi ta građevina bila čvrsta, skladna i lijepa potrebno je da svaki kamen bude na svome mjestu. To znači da svaki vjernik treba vršiti svoju ulogu u zajednici, kao što svaki kamen u građevini ima svoju funkciju. A posebno važnu funkciju u svakoj kamenoj građevini imaju ugaoni i zaglavni kamen. Oni povezuju ostala kamenja, i ako se oni izbace, građevina se ruši. Apostol Petar, kojega je inače Isus nazvao stijenom ili kamenom, sada govori o Isusu kao ugaonom i zaglavnom kamenu. Isus je kamen koji povezuje sve koji u njega vjeruju, a onima koji ga odbacuju postaje kamen spoticanja.
U Evanđelju po Ivanu danas čitamo odlomak koji smo jučer i prekjučer (subotu i petak) čitali u dva dijela. No u nizu nedjeljnih evanđelja ovaj odlomak ima posebnu ulogu. Naime, i misna nedjeljna evanđelja mogu se usporediti s građevinom u kojoj svaki kamen ima svoje mjesto. Pogotovo to vrijedi za evanđelja vazmenoga vremena. Na prvu vazmenu nedjelju tj. na sam Uskrs u središtu su opisi uskrsnoga jutra, i dolaska žena i učenika na Isusov prazan grob. Na drugu vazmenu nedjelju čitali smo evanđelje o Isusovu susretu s učenicima prvoga i osmoga dana. Među učenicima je u prvom planu Toma, koji nije bio prisutan kad je uskrsli Isus došao učenicima prvoga dana, ali je bio prisutan osmoga dana kada se Isus ponovno pojavio kako bi učvrstio njegovu vjeru, a time i vjeru svih učenika koji su obuzeti sumnjama. Na treću vazmenu nedjelju čitali smo odlomak o Isusovu susretu s dvojicom učenika na putu za Emausa, kako bi im otvorio srca da razumiju Pisma.
Na četvrtu vazmenu nedjelju slušali smo dio Isusova govora o sebi kao Dobrom pastiru, koji nam pokazuje kako se vjera pretvara u djela. A danas na petu vazmenu nedjelju vraćamo se u dvoranu posljednje večere gdje ćemo ostati do kraja vazmenoga vremena koje doseže svoju puninu u ispunjenju obećanoga dara Duha Svetoga. U današnjem odlomku iz evanđelja vidimo kako Isusovi učenici u dvorani posljednje večere neposredno prije Isusove muke, smrti i uskrsnuća nisu odmah razumjeli ni o kakvom svom odlasku Isus govori, niti su još sposobni gledajući Isusa vidjeti i Oca. Ali kada se pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća ponovno okupe u istoj dvorani primit će Duha Svetoga koji će ih poučavati u svemu i upućivati ih u svu istinu (usp. Iv 14,26; 16,13).
Fra Domagoj Runje