Posted by Evanđelje dana i krako razmišljanje (Iv 15,9-17)
(Četvrtak petoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Riječ Gospodnja
***
Danas je blagdan Sv. Matije Apostola. On je naslijedovao Isusa od početka njegova djelovanja, ali nije odmah pripadao užem krugu Dvanaestorice Isusovih učenika. To je postao tek nakon Isusova uzašašća kako bi popunio mjesto u zboru apostola koje je ostalo prazno, nakon Judine izdaje. Matijin izbor održao se u prisutnosti naroda od oko sto i dvadeset duša, a riječ je vodio apostol Petar. Sve to opisano je u Djelima apostolskim (1,15-26) gdje vidimo kako izbor Matije u krug Dvanaestorice nije bio plod samo ljudske volje, nego plod procesa otkrivanja Božje volje koja je najbolja za čovjeka.
Takav proces može se s punim povjerenjem održati u zajednici u kojoj vlada ljubav, a to je riječ koja prevladava u današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu. Ljubav je pojam kojim se opisuju svi spomenuti odnosi u tekstu: odnos između Oca i Sina; odnos između Sina i učenika; međusobni odnos učenika. Uz to tu je i opća tvrdnja „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. Te riječi Isus u ovom slučaju primjenjuje na odnos između sebe i svojih učenika, ali se mogu primijeniti i na sve druge slučajeve gdje netko polaže život za one koje ljubi.
Ono što ponekad zbunjuje čitatelja jest to što se ovdje ljubav povezuje sa zapovijedanjem. Postavlja se pitanje: zar se ljubav može zapovijediti? Nije li ljubav nešto što čovjek jednostavno ima ili nema? Zar je ljubav ičim uvjetovana? U traženju odgovora na takva pitanja najprije treba vidjeti odakle ona potječu. I vrlo brzo uoči se da se takva pitanja postavljaju kada se pojam ljubavi poistovjeti s osjećajima zaljubljenosti, simpatije, naklonosti, sviđanja i tomu slično. Ljubav je sa svime time povezana, ali je od svega toga i različita. A u čemu je ljubav od toga različita može se vidjeti upravo u Isusovu povezivanju ljubavi i zapovijedi.
Kao prvo ljubav je zapovijed jer je ona jednostavno imperativ života u zajedništvu s Bogom. Kad Isus zapovijeda svojim učenicima da ostanu u njegovoj ljubavi kao što on ostaje u ljubavi Očevoj, to znači da je zajedništvo Oca i Sina i svih koji participiraju u tom zajedništvu jednostavno ljubav. Drukčije nije i ne može biti. Bog je ljubav i čovjek ne može biti u zajedništvu s Bogom, a ne ljubiti. Naš ljudski odgovor na Božju ljubav može biti i nesavršen (što redovito i jest) pa možemo reći da je naše zajedništvo s Bogom ostvareno onoliko koliko je velika naša ljubav u svim našim životnim odnosima. A koliko je velika naša ljubav velika je i naša radost. Isus izričito želi da naša radost bude potpuna, a budući da je to bez ljubavi neostvarivo, Isus nam ljubav zapovijeda.
Drugo što treba reći o povezanosti ljubavi i zapovijedi jest to da se ljubav doista ostvaruje u vršenju konkretnih Božjih zapovijedi. Sve svoje zapovijedi Bog je dao čovjeku da bi u njima imao život, pa je logično da je plod kršenja tih zapovijedi zlo i smrt. Ovdje je posebno važno ponovno naglasiti to da naše vršenje Božjih zapovijedi ne smije ovisiti o našim osjećajima i sklonostima, nego se treba temeljiti na našoj vjeri u Božju ljubav prema nama. Zato Isus i kaže: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“. Dakle, ljubav kojom trebamo ljubiti jedni druge ima svoj izvor izvan naših međusobnih odnosa i utemeljuje se u ljubavi kojom nas je ljubio Isusu Krist. A to je ljubav koja se pokazala u njegovoj muci i smrti. Obratimo li pozornost na gramatiku znakovito je da Isus, kada u navedenoj rečenici govori o svojoj ljubavi prema učenicima, upotrebljava prošlo vrijeme.To ne znači da se tu radi o ljubavi koja je postojala u prošlosti i više je nema. Naprotiv, radi se o ljubavi koja je već u potpunosti ostvarena, i zato na temelju te ostvarene Kristove ljubavi prema nama, možemo i mi ljubiti jedni druge.
Kada u takvoj ljubavi vršimo Božje zapovijedi i onda kada to od nas zahtijeva i tjelesni i duhovni i emocionalni napor, mi donosimo slatke plodove kao ona mladica loze koja je ostala na trsu. Tada se kao plod ostvarene ljubavi, ono što nam je u početku bilo mučno, na kraju pretvara u pravu slast.
Postoji mnogo svetih ljudi koji su kroz povijest Crkve to najbolje pokazali primjerom svoga života, a ovdje nam se nekako najzgodnijim čini primjer Sv. Franje Asiškoga. Stoga završimo s nekoliko njegovih rečenica koje je napisao na početku svoje Oporuke u kojoj jezgrovito opisuje svoj duhovni životni put:
„Ovako je Gospodin dao meni, bratu Franji, da počnem činiti pokoru. Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I Gospodin sam dovede me među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad sam odlazio od njih, ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Nakon toga malo sam čekao i onda sam napustio svijet.”
fra Domagoj Runje
Foto: L. Đogaš, Rajčica