Posted by Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 3,31-36)
Tko odozgor dolazi,
on je iznad sviju;
tko je sa zemlje,
zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba,
on je iznad sviju;
što je vidio i čuo — za to svjedoči,
a svjedočanstva njegova nitko ne prima.
Tko primi njegovo svjedočanstvo,
potvrđuje da je Bog istinit.
Uistinu, onaj koga Bog posla
Božje riječi govori
jer Bog Duha ne daje na mjeru.
Otac ljubi Sina
i sve je predao u ruku njegovu.
Tko vjeruje u Sina,
ima vječni život;
a tko neće da vjeruje u Sina,
neće vidjeti života;
gnjev Božji ostaje na njemu.«
Riječ Gospodnja.
***
Riječi koje čitamo u današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu nalaze se u jednom zanimljivom kontekstu (vidi Iv 3,22-30). Nakon razgovora s Nikodemom, koji se dogodio u Jeruzalemu, Isus je sa svojim učenicima otišao izvan grada „u Judejsku zemlju“ i ondje je krstio. Negdje u blizini krstio je i Ivan Krstitelj. Jednoga dana Ivanovi učenici ušli su u prepirku s nekim Židovom o čišćenju. To je u ono vrijeme bila veoma aktualna tema jer su Židovi imali mnoga obredna čišćenja, a Ivanovo krštenje, koje su Židovi također doživljavali kao čišćenje, obavljalo se jednom u životu. Ne znamo što je tko govorio u toj prepirci, ali očigledno nisu mogli doći do suglasnosti pa su došli Ivanu. Tada doznajemo da je povod prepirci možda bio to što su vidjeli da i Isus krsti. Onog Židova vjerojatno je zanimalo kakvu vrijednost očišćenja može imati krštenje koji nije spadalo u redovitu židovsku ritualnu praksu, a Ivanove učenike je sigurno zbunjivalo što Isus čini isto što i njihov učitelj. Pitali su se zapravo tko je on, jer takav prizvuk imaju riječi koje su rekli Ivanu Krstitelju: „Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.“ (Iv 3,26).
Nakon toga slijedi Ivanov odgovor u kojem on ponovno daje svoje svjedočanstvo o Isusu i među ostalim kaže one poznate riječi: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ (Iv 3,30). Potom slijedi odlomak koji čitamo u današnjem Evanđelju i odmah nailazimo na jedan mali problem. Ne znamo jesu li riječi koje čitamo nastavak govora Ivana Krstitelja, ili se radi o tekstu koji je na ovo mjesto zgodno stavio sam autor evanđelja, ljubljeni učenik, u kojem predaja Crkve prepoznaje drugog Ivana, apostola i evanđelista. Stručnjaci koji to istražuju imaju različita mišljenja o tomu komu treba pripisati ovaj odlomak. Ali jedno je sigurno. Te riječi nije izgovorio Isus, nego netko drugi tko o Isusu daje svjedočanstvo. Mogao je ti biti i jedan i drugi Ivan, jer su obojica s Isusom imali poseban odnos. Ivan Krstitelj toliko je svojim životom naličio Kristu, da su ljudi mislili da on i jest Krist, pa se morao braniti i glasno govoriti „Ja nisam Krist!“ (Iv 1,20: 3,28). A drugi Ivan, ljubljeni učenik, bio je svjedok svih događaja koje je zabilježio u Evanđelju (Iv 21,24). Zato možemo mirne duše reći da je ovo njihovo zajedničko svjedočanstvo o Isusu, pa čemu u nastavku koristiti i njihovo zajedničko ime Ivan kao da se radi o jednoj osobi.
A sada vidimo u glavnim crtama u čemu se to Ivanovo svjedočanstvo sastoji.
Prvo, Ivan ponizno svjedoči o bitnoj razlici između njega i Isusa. Isus dolazi s neba i zato je iznad sviju. A Ivan je sa zemlje, i njegov je govor zemaljski. To ne znači da je taj govor loš. Ne to. Radi se samo o tome da je ograničen i ne može u potpunosti staviti Božje riječi u zemaljske riječi. Drugo, onaj koji dolazi s neba može jedini dati pravo svjedočanstvo o nebeskom tj. Božjem životu. To je kao kad Ivan kaže „Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim“. Treće, Ivan se tuži da svjedočanstvo onoga koji dolazi s neba nitko ne prima. No to je ipak rečeno malo pretjerano, jer već u sljedećoj rečenici Ivan govori o onomu koji to svjedočanstvo prima. Ili, možda nije rečeno pretjereno, nego kao što u našim zemaljskim nesrećama kažemo da je puno kad i jedan čovjek strada i izgubi zemaljski život, kako je tek onda puno kad i jedan čovjek strada za vječni život.
Četvrto, onaj koji dolazi s neba, poslan je od Boga i govori Božje riječi bez ikakvih ograničenja. To je izraženo rečenicom „jer Bog Duha ne daje na mjeru“. Ovaj spomen nemjerljivog Duha koji je komunikacija ljubavi između Oca i Sina, otkriva nam puninu Božje objave u Isusu Kristu, o čemu se govori u sljedećoj tvrdnji. Peto, sva Očeva ljubav objavljena je u Sinu. Sve – bez mjere – Otac je predao u ruke Sinu. Bog nije negdje za sebe zadržao neku skrivenu 'rezervu' ljubavi, nego je sva njegova ljubav u njegovu Sinu Isusu Kristu. Šesto, budući da je sva Očeva ljubav u Sinu, onda nitko tu ljubav ne može ni naći negdje drugdje niti imati vječni život, ako ne vjeruje u Sina. Važno je uočiti da se za onoga tko vjeruje u Sina kaže da „ima život vječni“, a ne da će ga imati tek u budućnosti. Tko vjeruje već sada ima život vječni.
I sedmo, koliko god prethodno svjedočanstvo bilo dobro i poticajno, nitko ga nije prisiljen prihvatiti. Nitko, ako neće, ne mora vjerovati u Sina, ali je pošteno informiran što time gubi. Sada treba primijetiti da je za takvoga rečeno „neće vidjeti života“. Dakle, ne u prezentu, nego u futuru. U Bibliji se na takav način obično izražavaju snažna proročka upozorenja, kao „...ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“ (Lk 13,3). A dok se ne obrati „gnjev Božji ostaje na njemu“. To zvuči malo grubo, zato što gnjev shvaćamo kao destruktivan osjećaj u kojem gnjevna osoba, pa bio to i Bog, gnječi i uništava onoga na koga se gnjevi. Ali ne smijemo zaboraviti to da je ovo, kao što kaže sam Ivan, ipak samo zemaljski, nesavršen govor o Bogu. A isto tako ne smijemo zaboraviti ni što je uzrok Božjega gnjeva. Bog se gnjevi zato što čovjek odbija njegovu ponudu spasenja, i tim svojim gnjevom nikoga ne uništava, nego potvrđuje svoju volju da se svi ljudi spase. Uz to, ovdje je naglasak na tome da Božji gnjev ostaje na onomu tko ne vjeruje u Sina, a to znači da gnjev prestaje u trenutku kada dotična osoba povjeruje.
Ivan i Ivan sigurno ne bi dali ovo svoje snažno svjedočanstvo o Isusu da se nisu nadali da će barem netko tko još ne vjeruje u njega povjerovati, a tko vjeruje još više učvrstiti svoju vjeru.
fra Domagoj Runje
Foto: https://www.pexels.com