Svatko može biti duhovan ako to želi

BogoslovPosted by

Zašto, kada mislimo na dar kontemplacije, ulivene kontemplacije ili mističke molitve, mislimo na to kao na nešto što je bitno čudno, ezoteričko, rezervirano jednom uskom krugu gotovo neprirodnih bića i zabranjeno za bilo koga drugoga? Možda zato što smo zaboravili da je kontemplacija djelo Duha Svetoga, koji ulijeva u naše duše svoje darove mudrosti i razuma sa naročitom darežljivošću i intenzivnošću s ciljem da raspiri i usavrši našu ljubav prema njemu. Ovi darovi sačinjavaju dio normalne pripomoći u hodu prema svetosti. Darovani su svima na krštenju i, kao što je prirodno, darovani su s ciljem da se razviju. Njihov će razvoj ostati uvijek slobodan dar Božji; ako je i istina da njegova mudra Providnost smatra ispravnim da ih razvija manje kod jednih svetaca, a više kod drugih, isto je tako istinito i to da Bog često mjeri svoje darove sukladno našoj želji da ih primimo, a Duh Sveti ne rasipa niti jedan od svojih darova sa osobama koje nisu zainteresirane.

Bila bi vrlo velika pogreška smatrati da mistička kontemplacija nužno sa sobom nosi cijele litanije sumnjivih fenomena, ekstaze, zanose, stigme i slično. To su stvari koje pripadaju jednom posve drugom poretku: to su karizmatski darovi, gratiae gratis datae, koje nisu izravno usmjerene posvećenju onoga koji ih prima. Ulivena kontemplacija pak je, naprotiv, moćno sredstvo našeg izrastanja u ljubavi prema Bogu.

Zbilja, ulivena kontemplacija je najtješnje povezana sa čistom i savršenom Božjom ljubavlju, koja sačinjava najveći dar koji Bog može podijeliti duši. To je duboka i intimna spoznaja Boga posredstvom sjedinjenja ljubavi, sjedinjenja u kojoj učimo uokolo Njega stvari koje, mi koji nismo imali slične darove nećemo otkriti nikada, sve dok ne uđemo u Raj.

Stoga, ako netko pita: „Tko može željeti jedan takav dar i moliti za to da ga primi?“. Odgovor je očevidan: Svi.

Thomas Merton, Che cosa è la contemplazione, Morcelliana, Brescia, str. 7-8.