Jedan od najčešćih životnih strahova jest strah za materijalno, strah da nećemo imati dovoljno, strah od siromaštva. Dok se bojimo materijalnog osiromašenja i oskudice, ne bismo smjeli izgubiti iz vida još jednu vrstu siromaštva: duhovno siromaštvo. Što znači biti duhovno siromašan? Čovjek je duhovno siromašan kada ne shvaća nadnaravnu dimenziju ljudskog života. Duhovno siromaštvo je zapravo duhovna sljepoća. Sužena svijest. Sreća osjetilâ. Zaborav vječnosti. Prizemnost. Ideja da je Bog iluzija, za naivne, neuke. Razmišljanje da smo na zemlji slučajno i sve što nam je potrebno jest malo zdravlja, sreće, užitka...
Evangelička teologinja Dorothea Soelle vidi tragičnost našega vremena u tome što mnogi naši suvremenici očekuju ispunjenje života samo od materijalnih stvari, a u zadovoljenju vlastitih potreba vide jedini životni cilj. Posljedicu takvog jednostranoga životnoga usmjerenja formulirala je u natuknici: ‘Čovjek umire ako živi samo od kruha!’ Čovjek umire kada prestane pitati se o smislu i svrsi svega, kada je površan i ne vidi dimenziju dubine života. Umire i kada duhovne poticaje potiskuje, a vrijeme i novac troši na stvari koje u konačnici ne ispunjavaju njegovo srce i život te kada dopusti da u njemu zakržlja suosjećanje, solidarnost, bratstvo. Sve navedeno vodi do ‘duhovne smrti’ jer se živi samo od kruha.
Kako senzibilizirati naše suvremenike za religioznu dimenziju života? Kako razvijati u čovjeku osjetljivost za otvorenost prema transcendenciji u najširem smislu? Kako probuditi u buci diskoteka uništeni sluh za melodiju Neba? Kako proširiti srca sužena od materijalizma i probuditi čežnju za vječnošću?
Sva ova pitanja stavljaju kršćane pred zadaću nove evangelizacije. Prorok Izaija zna da se ono najvažnije i najdragocjenije u životu novcem ne može kupiti. “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu: ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti” (Iz 55,1-3). Uzalud je sititi trbuh ako je srce gladno. Riječ je Božja hranjiva kao kruh, osvježava kao voda.
Dok razmišljamo o duhovnom siromaštvu, nikako ne smijemo zaboraviti i na stvarno, materijalno siromaštvo tolikih ljudi u svijetu. Isus učenicima kaže: ‘Dajte im vi jesti!’ (Mt 14,16) Božje ruke dijele svako dobro preko ljudskih ruku. Pomanjkanje kruha najčešće je znak pomanjkanja čovječnosti, ističe na jednom mjestu fra Bonaventura Duda te dodaje: “Možda smo mi ovdje previše zaokupljeni svojim problemima: krizom, skupoćom, padom standarda, pa i ne mislimo da bismo mogli pomoći drugima (nego da drugi moraju pomagati nama?). A možda nam je baš zato tako teško što previše mislimo samo na sebe. Kad bismo mislili šire, možda bismo lakše našli rješenja i za sebe i za druge…”.
Fra Anđelko Domazet
Foto: www.pixabay.com