Crkva nije od ljudi mada je ljudi čine.
Nije samo Božja iako je u njoj Njegov život.
Nije samo sveta jer računa na čovjeka,
a nije ni samo grješna jer se oslanja na Boga.
U njoj i crv i miš imaju svoje mjesto,
bludnica svoje dostojanstvo,
lopov svoj obraz,
umnik svoju skromnost,
uglednik svoju poniznost,
siromah svoje bogatstvo
a imućnik svoju oskudnost …
a najsvetiji joj nije na tronu već na njezinom početku.
Ona čezne za svima onima koji stoje izvan nje.
I ne živi od onih koji u nju samo ulaze i izlaze – obični, nepromijenjeni, svakodnevni.
Ne govori jezikom zapovijedi već savjetom,
ne upire prstom osude već pruža ruku opraštanja.
Ne traži već nudi,
ne obećava već ostvaruje.
Ne zadaje rane već ih povija.
Suzu ne krije i drugom je briše te i u njoj traži sjaj osmijeha.
Crkva nije svećenik, ni vjernik, vođa ni puk, pastir ni narod.
Ona je susret čovjeka s milošću usred života i sve ono blago koje taj susret kroz povijest sobom nosi.
Robert Mayer
Foto: katedrala sv. Jakova u Šibeniku