Posted by doc. dr. sc. Ivica Jurić
Katolički bogoslovni fakultet u Splitu
Sažetak
Rad se temelji na analizi rezultata empirijskog istraživanja među svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije provedenog u svibnju 2024. godine na prigodnom uzorku od 97 ispitanika (N=97) što obuhvaća gotovo polovicu populacije svih svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije od kojih je 91,5 % uključeno u pastoral krizmanika. Istraživanje je provedeno metodom ankete (grupno anketiranje) na svećenicima okupljenima na svećeničkoj skupštini u svibnju 2024. u Vepricu. Cilj istraživanja bio je ispitati stavove svećenika o aktualnom modelu priprave za krizmu i njegovim mogućnostima preobrazbe. Istraživanje polazi od četiri hipoteze: pretpostavlja se da je svim svećenicima temeljni cilj kroz pripravu za krizmu pomoći krizmanicima izgraditi osobni odnos s Kristom; pretpostavlja se da mlađi svećenici kao i oni koji djeluju u urbanim sredinama u većoj mjeri ističu važnost uključivanja aktualnih društvenih tema u pripravi za krizmu; pretpostavlja se da su mlađi svećenici kreativniji u upotrebi različitih metoda i alata u pripravi za krizmu i da iskazuju višu razinu profesionalnog zadovoljstva u radu s krizmanicima u odnosu na starije kolege. Rezultati istraživanja većim dijelom potvrdili su povezanost varijable dobi s korištenjem različitih metoda i alata u pripravi za krizmu kao i s osobnim zadovoljstvom, otvorenošću prema društvu i mišljenjem o prikladnosti dobi za krizmu. S druge strane, nije dokazan utjecaj varijabli dobi ispitanika i mjesta u kojem djeluju (selo, predgrađe, grad) u odnosu na ono što smatraju najvažnijim u pripravi za krizmu. Prepoznajući kai-rološke elemente proizišle iz istraživanja, autor u raspravi donosi i neke konkretne prijedloge kako bi priprava za krizmu bila što više misionarska i sinodalna, mjesto izgradnje i pripreme za svakodnevno življenje vjere.
Ključne riječi: Krizma, svećenici, kateheza, mladi
Uvod
Priprava za slavlje sakramenta krizme je jako važna za uključivanje adolescenata i mladih u poslanje Crkve u društvu. Premda je navedena priprava uvijek predstavljala važnu pastoralnu zadaću ipak smatramo da nije pretjerano reći da je danas, u kontekstu sve sekulariziranijeg postkršćanskog društva obilježenog brzim društveno-kulturnim promjenama, to osobito važno pitanje, kako za sam duhovni rast krizmanika jednako tako i za budućnost Crkve u cjelini.[1] Crkva stoga ulaže velike napore u osposobljavanje svećenika koji su u našem slučaju najčešći voditelji priprave za krizmu. Unatoč tome tj. dvogodišnjem pastoralnom radu s pripravnicima za primanje sakramenta krizme, rezultati rada su diskutabilni te je potrebno preispitati postojeći model priprave krizmanika. Naime, kako je već svima poznato nakon završetka kršćanske inicijacije mladi se nedovoljno uključuju u život Crkve.
Suočeni sa čestim prigovorima kao i nerijetko prisutnim obostranim nezadovoljstvom, kako voditelja tako i krizmanika, odlučili smo provesti istraživanje među svećenicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji temu kvalitete priprave za krizmu. Inače, trenutna situacija što se tiče istraživanja kvalitete župne kateheze usmjerene na pripravu krizmanika u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ali i općenito u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj je jako oskudna. Postoji tek nekoliko članaka u relevantnim teološkim časopisima u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina koji obrađuju navedenu temu.[2] Međutim, ni jedan od njih se ne oslanja na istraživanja provedena na terenu, među svećenicima i katehetama tako da ovo istraživanje ne možemo s prethodnima usporediti. Želja nam je ovim istraživanjem ponuditi dragocjene podatke o kvaliteti, zadovoljstvu, sadržajima i o sudjelovanju krizmanika u pripravi za krizmu. Nadamo se da će isti poslužit i kao polazište za osmišljavanje novog, poboljšanog modela priprave za krizmu.
Priprava za krizmu danas je zasigurno jedno od najproblematičnijih pastoralnih područja. To već godinama slušamo kako od svećenika tako i od kateheta koji sudjeluju u pripravi za krizmu. I sam sam godinama sudjelovao u organizaciji priprave za krizmu te imam i vlastito iskustvo o tomu koliko je kompleksan proces prenošenja vjere mladim generacijama. Imajući u vidu kako se cjelokupna župna kateheza u mnogim slučajevima, nažalost, reducirala samo na bližu pripravu za primanje sakramenata pričesti i krizme, onda znamo od kolike je važnosti za Crkvu da na prikladan način pripremi mlade za život i svjedočenje vjere na svim područjima. Budući da se radi o pripravi koja u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji traje dvije godine (prvi i drugi razred srednje škole) i koja je često jedina sustavna kateheza za adolescente i mlade u mnogim župama - ne treba osobito naglašavati koliko je ista presudna za njihovo daljnje uključivanje u aktivnosti u Crkvi kao i za poslanje Crkve u društvu.
Sakrament potvrde/krizme treba promatrati u kontinuitetu s krštenjem, s kojim je neraskidivo povezan. On zapravo predstavlja produbljenje krsne milosti i želi potvrditi, ojačati i produbiti aspekte koji su već sadržani u krštenju. Preporuka da krsni kum bude ujedno i krizmani na izvanjski način jasno izriče tu nutarnju povezanost.[3] Sam pojam 'potvrda' nas, zatim, podsjeća da taj sakrament donosi povećanje krsne milosti: čvršće nas združuje s Kristom; privodi punini našu povezanost s Crkvom; podjeljuje nam osobitu snagu Duha Svetoga da širimo vjeru, ispovijedamo Kristovo ime i da se nikada ne stidimo njegova križa.[4] Po sakramentima nas Crkva uvodi u novi Život, život samoga Krista.[5] Cilj svake kateheze jest uvesti čovjeka ne samo u dodir, nego u zajednicu, u bliskost s Isusom Kristom koji jedini može čovjeka dovesti do Očeve ljubavi u Duhu i učiniti nas sudionicima života Svetoga Trojstva.[6]
Sakramenti su aktualizacija Crkve, zajednice Kristovih učenika. Oni su čini Crkve jer je ona sakrament Kristova djelovanja. Isto tako, oni čine Crkvu jer po sakramentima ona ljudima objavljuje i svjedoči otajstvo zajedništva s Bogom.[7] Po svojoj naravi sakrament krizme usmjeren je aktualizaciji darova Duha Svetoga za zreliji i odgovorniji kršćanski život mladih[8]. U tom smislu priprava i slavlje navedenog sakramenta trebali bi predstavljati izvor novog nadahnuća za cjelovitije življenje vjere kao i biti razlog još većeg uključivanja u poslanje Crkve na svim područjima. Tomu smjeraju i noviji crkveni dokumenti u Hrvatskoj kao što su Župna kateheza u obnovi župne zajednice – Plan i program[9], Na svetost pozvani – Pastoralne smjernice na početku trećeg tisućljeća[10], Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj[11] i Direktorij za pastoral sakramenata[12], „Da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15, 11) Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima.[13]
Koliko je stanje u praksi, osobito nakon svečanog slavlja sakramenta krizme, daleko od zamišljenog u dokumentima Crkve dobro je poznato svim pastoralnim djelatnicima uključenim u rad s krizmanicima. Crkva se stoga sve češće suočava s ozbiljnom dilemom: zaoštriti kriterije za pristup sakramentu krizme ili biti vršiteljica „dijakonije rituala“ koja ne vodi spasenjskom susretu s Kristom. U opasnosti je i svećenik koji se u slavlju sakramenata bez dovoljne poučenosti (kateheze) pretvara sve više u „majstora ceremonije“ koji takvim sakramentalizmom samo povećava vjerski infantilizam i formalizam vjernika. S pravom se tada, a kako ćemo vidjeti to i ovo istraživanje potvrđuje, svećenik osjeća frustriran jer postojeći pastoral sakramenata osjeća kao nešto što je u službi izbornog kršćanstva i distancirane crkvenosti, koju sam ne odobrava.[14] Naime, kako smo već spomenuli, nedovoljan broj mladih se nakon završetka kršćanske inicijacije uključuju u život Crkve. Umjesto razvijanja primljenih darova Duha Svetoga te odgovornijeg ponašanja prema drugima, društvu, sebi, okolišu – imamo često tzv. „lude godine“ i sve što s njima ide. Bilo bi netočno i zacijelo sasvim površno ako bismo manjkavosti u radu s krizmanicima adresirali samo na njihovu nezainteresiranost i kompleksnu dob u kojoj se i ne može puno tražiti od njih. Naime, znamo kako je adolescencija najburnije životno razdoblje, vrijeme traženja sebe koje je obilježeno velikim izazovima, često i nezadovoljstvom, distancom od roditelja i općenito od „autoriteta“ (institucija)[15]. Imajući u vidu tjelesne, psihičke, emocionalne, duhovne i socijalne promjene, koje često adolescente ostavljaju zbunjenima, osobito u današnje vrijeme velike dostupnosti informacija, koji češće stvaraju konfuziju nego donose jasnoću, jako je važno biti s adolescentima. Razgovor, otvorenost i podršku koju mogu i trebaju imati od Crkve i obitelji kroz dvogodišnju pripravu može puno pomoći njihovom pronalasku sebe kao i boljem razumijevanju Božjeg plana s njima.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
Izvor: Ivica Jurić, Stavovi svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije o kvaliteti priprave za krizmu, u: Jadranka Garmaz – Ivica Jurić – Edvard Punda (ur.) Religioznost mladih i katehetska priprema za sakrament potvrde, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Katolička izdavačka kuća i časopis Crkva u svijetu, Split, 2026., 147-185.
[1] Hrvatsko društvo nalazi se pod snažnim utjecajima procesa individualizacije i subjektivizacije te sučeljavanja tradicije i modernizacije. Više o navedenoj temi vidjeti u: Pero Aračić & Josip Baloban & Krunoslav Nikodem, Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu od 1999. do 2017. godine, Bogoslovska smotra, 89 (2019.) 2, 331–353.
[2] Usp. Nikola Vranješ, Pastoral danas, Izabrane teme iz pastoralne teologije, Glas Koncila, Zagreb, 2013., 174-184; Bono Zvonimir Šagi, Pastoral župne zajednice, Teološko-pastoralni ogledi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001., 83-95; Antun Tamarut, Kršćanski život opečaćen darom Duha u sakramentu potvrde, Bogoslovska smotra 74 (2004.) 3, 889–912; Milan Šimunović, Pastoral za novo lice Crkve, Teološka promišljanja o župnoj zajednici, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006., 153-167, 401-432, 483-494; Anđelko Domazet, Sakrament potvrde između vjeronaučnog znanja i vjerskog iskustva, Crkva u svijetu 36 (2001.) 1, 7-26; Ante Crnčević, Sakrament potvrde za cjelovitu inicijaciju, Živo vrelo XXI (2004.) 6, 2-5; Kumovi i briga za dar vjere, Prema ponovnom otkrivanju smisla crkvene službe kumstva, Živo vrelo XXXV (2018.) 9, 8-17; Ružica Razum, Katehetski inicijacijski itinerarij, Bogoslovska smotra 79 (2009.) 3, 603-632; Ana s. Thea Filipović, Novi Direktorij za katehezu, Vjesnik Đakovačke-osječke nadbiskupije, Časopis za pastoralnu orijentaciju, 148 (2020.) 10, 21-25; Ante Mateljan, Čemu sakrament potvrde? Ogled o odgovoru vjere, daru ljuba vi i pozivu na slobodu, Kateheza 31 (2009.) 4, 285-298; Marijan Benković, Pastoral sakramenta potvrde u sekulariziranom društvu s naglaskom na katehetsku pripravu, Riječki teološki časopis 22 (2014.) 2, 379-398; Stanislav Šota, Zar pastiri (svećenici i biskupi) ne vide da je puka sakramentalizacija katekumenat nevjere? Vjesnik Đakovačke-osječke nadbiskupije, Časopis za pastoralnu orijentaciju, 152 (2024.) 9, 28; Andrej Šegula, Catechesis for Confirmation as a Pastoral Challenge in Slovenia, u: Jadranka Garmaz & Alojzije Čondić (ur.), Challenges to Religious Education in Contemporary Society, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2017., 205-206.
[3] Usp. Ante Crnčević, Sakrament potvrde za cjelovitu inicijaciju, Živo vrelo XXI (2004.) 6, 5.
[4] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br.1303.
[5] Po krštenju imamo novi život u Kristu, a potvrdom postajemo sudionici njegova poslanja. Hranjeni njegovim tijelom u euharistiji bivamo osnaženi prepoznati svoj poziv i, ostvarujući ga, izgrađujemo Crkvu tješeći bolesne, pomažući siromašnima, hrabreći malodušne i sl. Usp. Papa Franjo, Sakramenti, Lanac milosti, Verbum, Split, 2014., 17.
[6] Usp. Ivan Pavao II, Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica o vjerskoj pouci u naše vrijeme
(16. X. 1979.), Zagreb, 1994., br. 5., (Dalje CT).
[7] Usp. Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Glas Koncila, Zagreb, 2008., 1, 4, 6.
[8] Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici polazeći upravo od važnosti aktualizacije darova Duha Svetoga za služenje braći i sestrama u crkvenoj zajednici ističe: „Upravo po potvrdi moraju vjernici sve spremnije obavljati mnogovrsne službe i u crkvenoj zajednici i u životu društva. Stoga, u situaciji kada se primjećuje određeno distanciranje mladih nakon krizme, u pripravi valja stavljati jači naglasak upravo na dužnost i ljepotu kršćanskog poslanja u okviru konkretne župne i biskupijske zajednice.“ HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, br. 64.
[9] Hrvatska biskupska konferencija – Nacionalni katehetski ured, Župna kateheza u obnovi župne zajednice – Plan i program, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb – Zadar, 2000.
[10] Hrvatska biskupska konferencija, Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećega tisućljeća, Glas Koncila, Zagreb, 2002., (dalje: Na svetost pozvani).
[11] Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.
[12] Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Glas Koncila, Zagreb, 2008., (dalje: Direktorij za pastoral sakramenata)
[13] Hrvatska biskupska konferencija, »Da vaša radost bude potpuna« (Iv 15, 11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2018.
[14] Usp. Josip Baloban, Pokoncilski pastoralno-teološki pomaci, Bogoslovska smotra 70 (2000.), 3-4, 575.
[15] „Predadolescent je buntovan; često je njegova stvarnost ambivalentna – ljubomoran u prijateljstvu, želi biti sam; površan i pun sumnji glede vjerskog iskustva; želi promijeniti svijet, ali nije raspoloživ za angažman; često reagira na način »ne da mi se«; sentimentalan, svadljiv, velikodušan, zainteresiran, ali i rastresen; sve dovodi u pitanje, traži objašnjenja za sve iako ga odgovori ne zanimaju previše; ništa mu nije dobro, ali ne nudi alternative; želi biti različit od onoga kakav je bio kao dijete, ali mu to baš i ne uspijeva; uvredljiv je, počinje se drukčije doživljavati u svome tijelu, svojim emocijama“. Ružica Razum, Katehetski inicijacijski itinerarij, 615; Giuseppe Morante, Preadolescenti – adolescenti e confermazione, Leumann (TO), 2002., 52-53.
[16] Usp. Pontifical council for promoting new evangelization, Directory for Catechesis (25. VI. 2020.), London, 2020., br. 248 (dalje: DC).
[17] Usp. Ružica Razum, Katehetski inicijacijski itinerarij, 609.