Snaga oproštenja

BogoslovPosted by

Bog sve zna jer je svemoguć. U svojoj svemogućnosti On tako unaprijed zna da ćemo i nakon što smo se ispovijedili – opet sagriješiti. To znamo i mi. Ta, ljudi smo i ne možemo ne griješiti. Možemo jedino manje griješiti. Bog zna da ćemo u budućnosti opet griješiti pa ipak nam oprašta. Štoviše, On je toliko dobar da namjerno zaboravlja našu budućnost kako bi nam sada lakše oprostio.

O, kako bi lijepo bilo kad bi i mi slično činili! Kad bi zaboravili već isplaniranu (određenu) budućnost za druge osobe; kad bi je podarili oproštenjem u sadašnjosti, novom šansom – usmjeravajući na takav način njezine korake k Dobru. To oprostiti unaprijed treba shvatiti u onom smislu kao kad majka kaže sinu/kćeri: “Štogod napraviš oprostit ću ti, bit ću uz tebe”. I baš takav stav odnosno odnos najviše utječe na to da sin/kći ne učini bilo što, nego samo dobro. Ljubav majke obvezuje.

S druge strane, ako se neprestano pamte tuđi nedostaci – teško se njima, pa i takvim pamćenjem, živi. Oproštenje uljepšava druge. Ne pamti njihovo zlo. Ono je dvaput blagoslovljeno jer blagoslov daruje onomu tko oprašta i onomu komu se oprašta.

Oproštenje ozdravlja vlastito srce i međuljudske odnose. Nije naivno jer je to Božje najdraže oruđe promjene, nas i drugih ljudi. Bog koji je samo milosrđe ima pravo od svojih tražiti da mu budu slični. Ako je Njegova veličina u malenosti zašto bi kod nas bilo drugačije?

Inače, malenost, poniznost nije u tomu da LOŠE mislimo o sebi, to nikako, nego da MANJE mislimo na sebe a više na druge. Poniznost, dakle, nije suprotnost samopouzdanju već egoizmu. Veliki ljudi su veliki baš zato što su mali, lagani, ugodni; što znaju slušati i veseliti se s drugima; što se uz njih svaki čovjek ćuti boljim, većim, vedrijim jer ga njihova veličina nimalo ne unizuje već oplemenjuje.

fra Ivica Jurić