“Rečeno je starima… a ja vam kažem” – homilija za 6. ned. kroz godinu (A)

BogoslovPosted by

Takva i slična pitanja postavljamo vjerujući da Bog ravna našim životom, i da se nijedna stvar u životu koliko bila velika ili mala ne događa bez njegova znanja. Pa ipak u mnogi životnim pitanjima put do otkrivanja Božje volje mučan je i nesiguran. Kad u životu donesemo neku odluku, nismo uvijek potpuno sigurni je li ta odluka po Božjoj volji. Dogodi se da nam ta odluka donese nesreću, da u životu doživimo neuspjeh i pomišljamo kako smo pogriješili. Sve to stvarnost je našega života i dok tražimo Božju volju u svojim odlukama čini nam se da je naše traganje bezuspješno.

Stoga nas odlomak iz današnjega evanđelja poziva da traženju Božje volje pristupimo na drugi način i pokazuje nam mjesto gdje je sigurno možemo naći. Isus u svom Govoru na gori kaže: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti.“ Potom slijedi oštra opomena onima koji dokidaju ili umanjuju Božje zapovijedi pod prijetnjom da takvi neće ući u kraljevstvo nebesko. Drugim riječima, takvi neće ispuniti Božju volju da se svi ljudi spase.

Prema tome, kada Isus govori o Božjoj volji, on se poziva na Zakon i Proroke. Proroci su navješćivali radosnu vijest spasenja, a Zakon donosi Božje zapovijedi, koje nisu ništa drugo nego izraz Božje volje. U svojim zapovijedima Bog nam govori što želi od nas i za nas. Zato, ako hoćemo znati Božju volju, poslušajmo njegove zapovijedi. Isus kaže kako će onaj koji ih bude vršio i druge učio Božjim zapovijedima biti velik u kraljevstvu nebeskom. Pri tome Isus govori ponajprije o sebi, jer je on najveći vršitelj i učitelj Božje volje.

Postojali su u Isusovo vrijeme i drugi učitelji od kojih se ovdje spominju pismoznanci i farizeji. Ali u njihovu poučavanju očito je nešto nedostajalo, jer Isus kaže svojim učenicima da njihova pravednost treba biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja. Koja je to veća pravednost može se spoznati samo ako se promotri kako Isus tumači Božje zapovijedi. Na jednom mjestu u Evanđelju po Ivanu Isus kaže: „Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla“ (Iv 7,17), a na drugom: „Ja govorim što vidjeh kod Oca“ (Iv 8,38). U tome je razlika između pismoznanaca i farizeja s jedne strane i Isusa s druge. Dok pismoznanci i farizeji iznosi svoj nauk o Božjim zapovijedima, Isus iznosi ono što je sam Bog htio reći u svojim zapovijedima.

U današnjem odlomku Isus na Božji način govori o nekoliko zapovijedi. Zadržat ćemo se na dvjema: „Ne ubij!“ i „Ne čini preljuba!“.

Kratku zapovijed „Ne ubij!“ pismoznanci i farizeji očito su tumačili u najužem smislu riječi pa Isus produbljuje i proširuje njezino značenje. Zapovijed „ne ubij“ ne može se, naime, svesti na fizičko ubojstvo. Ako se u pravnom sustavu, tj. na sudu, samo počinjeno fizičko ubojstvo tretira kao ubojstvo, u stvarnosti je ubojstvo puni širi pojam. To je svako uništenje komunikacije i zajedništva među ljudima. Ako nekomu kažemo „glupane!“ ili „luđače?“ mi smo ubili komunikaciju s takvom osobom. Ako smo se nekim posvadili, nanijeli mu nepravdu i štetu, mi smo ga na neki način ubili. Ubojstvo je potpuno isključenje druge osobe iz svoga života, a to isključenje nije po Božjoj volji. Stoga čovjek ne može odavati Bogu istinsko štovanje, ako iz svoga zajedništva s Bogom isključuje druge ljude. Ne može se prinijeti dar na žrtvenik i omiljeti Bogu, ako ne nastojim urediti svoje odnose s bližnjim.

Na tu zapovijed nadovezuje se druga zapovijed koja se tiče najbliskijega ljudskoga zajedništva: otajstva braka. Zapovijed „ne čini preljuba!“ također je kratka, a pismoznanci i farizeji tumačili su je također veoma restriktivno. I to diskriminirajući ženu. Po njihovu shvaćanju, muž je počinjao preljub samo ako je bio sa ženom udanom za drugoga čovjeka, a nije počinjao preljub ako je bio s drugom neudanom ženom. Udana žena počinjala preljuba ako je bila s bilo kojim drugim muškarcem. Uz to, u izvršenju smrtne kazne za preljub koja je bila propisana za oboje počinitelja, događalo se da strada samo žena kao što imamo slučaj u Iv 8,1-11. Stoga i ovdje Isus iznosi iskonski Božji nauk o zabrani preljuba. Preljub se ne može svesti na vanjski seksualni čin, nego se radi o grijehu koji dolazi iz čovjekove nutrine i narušava temelj bračnoga zajedništva, tj. međusobnu vjernost koja se treba živjeti na svim razinama zajedničkoga života. Drastičnim riječima kako treba odsijecati one dijelove tijela koji čovjeka navode na grijeh, Isus zapravo govori kako treba odlučno ukloniti sve što škodi jedinstvu jednoga tijela muža i žene.

Vratimo li se na ona životna pitanja o Božjoj volji koja smo spomenuli na početku možemo zaključiti sljedeće: Hoćeš li uopće stupiti u brak i vjenčati se s određenom osobom, to je stvar koju Bog ostavlja slobodnom izboru svakoga čovjeka. Božja je volja da u toj odluci budemo slobodni. Ali, ako si stupio u brak, onda je Božja volja da čuvaš obećanu vjernost i ne činiš preljuba ni u kojem smislu te riječi.

fra Domagoj Runje
Foto: it. arautos.org