Radosti vaše nitko vam oteti neće!

Posted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 16, 20-23a)

(Petak šestoga vazmenoga tjedna)

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam:

vi ćete plakati i jaukati,

a svijet će se veseliti.

Vi ćete se žalostiti,

ali žalost će se vaša okrenuti u radost.

Žena kad rađa, žalosna je

jer je došao njezin čas;

ali kad rodi djetešce,

ne spominje se više muke

od radosti što se čovjek rodio na svijet.

Tako dakle i vi:

sad ste u žalosti,

no ja ću vas opet vidjeti;

i srce će vam se radovati

i radosti vaše nitko vam oteti neće.

U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Gospodnja.

***

Lakše ćemo razumjeti ovaj odlomak, ako se sjetimo da je neposredno prije toga Isus rekao učenicima: „Malo, i više me nećete vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti“, a učenici se pitali što znače te riječi (Iv 16,16-19). Sada to Isus pojašnjava slikovitim rječnikom kojim govori o dva snažna ljudska iskustva: o žalosti zbog umiranja i radosti zbog rađanja.

Iskustvo umiranja o kojem mi uopće možemo govoriti zapravo je iskustvo gubitka voljene osobe. Izraz „plakati i jaukati“ uobičajen je način na koji se opisuje oplakivanje i žalovanje za pokojnikom. Prema tome Isus tim riječima naviješta svoju smrt koja će za njegove učenike biti uzrok žalosti. Ali, budući da Isus neće umrijeti neminovnom prirodnom smrću, neće ni žalost njegovih učenika biti samo ona prirodna tuga koja je s time povezana. Isusova smrt na križu bit će nasilna, a oni koji su to nasilje počinili mislit će da su time potpuno uništili onoga tko je iznio na svjetlo njihova opaka djela i doveo u pitanje njihovu lažnu sigurnost utemeljenu na zaslijepljenosti zemaljskim probitkom. Kada takav svijet vidi Isusovu smrt, veselit će se jer će se osjećati uspješnim i potvrđenim u svom grešnom načinu života, a učenici koji su povjerovali Isusu ispast će poraženi kao neki naivni ljudi koji su se poput one dvojice na putu za Emaus uzaludno nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela (usp. Lk 24,21). Stoga će prirodna tuga zbog smrti drage osobe kod Isusovih učenika biti pomiješana sa žalošću koju čovjek osjeća kad mu se zlo čini stvarnijim od dobra i mržnja jačom od ljubavi.

Ali Isus unaprijed kaže da će se ta njihova žalost pretvoriti u radost i uspoređuje to s drugim važnim ljudskim iskustvom, a to je rađanje djeteta. Žena koja rađa sva je u bolima, ali kad rodi dijete, ona od te radosti zaboravi na sve svoje muke. Pa čak i već dok rađa, kolike god bile njezine boli, zna da će one prestati, i unaprijed se raduje djetetu koje će doći na svijet. Samo još čeka da ta radost bude potpuna. Eto tako učenici već sada trebaju gledati na svoje žalosti.

U ovom kontekstu slika radosti zbog čovjeka koji se rađa na svijet može se primijeniti na Isusovo uskrsnuće, koje će svu žalost učenika nakon muke pretvoriti u radost, i to takvu da učenici u onaj dan Isusa više neće ništa pitati. Pitanja više neće biti ni potrebna jer će čitava egzistencija učenika biti bez ikakve sjene osvjetljena svjetlom uskrsloga Isusa.

A što će tada biti sa svijetom koji se veselio dok su se učenici žalostili? Zanimljivo je da Isusova rečenica “vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti” nema u nastavku paralelnu oprečnu rečenicu koja bi trebala glasiti “vi ćete se veseliti, a svijet će se žalostiti”. Isus je navijestio da će se žalost učenika okrenuti u radost, a o tome što će biti s veseljem svijeta nije izričito rekao ništa. Međutim, kad je rekao učenicima da im njihovu radost nitko neće moći oteti, zapravo je rekao da je ta radost potpuna i čista, a to znači da nije ni na čiju štetu, kao što je to lažno veselje svijeta. Isus će uskoro reći svojim učenicima da je on pobijedio svijet, (Iv 16,33), ali cilj te Isusve pobjede očigledno nije u tome da svijetu koji mu se protivio donese žalost i propast, nego da mu pokaže gdje je istinsko veselje i spasenje.

Fra Domagoj Runje