Posted by Kako se nositi s osvetoljubivošću i nagnućem da svojim neprijateljima uzvratimo istom mjerom? To su mučna životna pitanja koja nas postavljaju pred iznimno tešku zadaću: što učiniti kada me netko bez razloga povrijedi i kako se odnositi prema neprijateljima kojih se ne možemo riješiti, a koji nam stalno čine zlo? U srcu Govora na gori Matej nam donosi Isusove upute.
Nadvladati osvetoljubivost
Najprije o osveti. Isus ne počinje od nule. Počinje od uvriježenog načina ophođenja s osvetom. Taj način ograničuje osvetu na mjeru podnesenog zla. Za iskopano oko ne smiješ drugomu iskopati oba; za izbijeni zub ne smiješ drugomu izbiti dva. No, kolikogod ovo samoograničavanje osvete bilo važno, u srcu odnosa stoji osveta i jedna se šteta nadoknađuje drugom štetom. Zbroj dviju šteta nije, međutim, njihovo poništenje, nego umnažanje. Ako za svoje oko uništim oko svoga protivnika, onda svijet nije doživio pravdu, nego izgubio dva oka. U čovjeku postoji nutarnje nagnuće da na podneseno zlo odgovori još jačim ili, ako se iz nekoga razloga sustegne, istim zlom. Zla se, međutim, ne poništavaju međusobno. Zla se množe. I zlo koje mi netko nanese i zlo kojim se štitim i branim od daljnjeg zla, jest sudjelovanje u zlu koje se hrani s obje strane. Zlo živi od međusobnih zala.
Kako glasi Isusova uputa? Ne opirite se Zlomu! Najprije opažamo da iza zla stoji Zli. Potom vidimo da opiranje Zlomu nosi sa sobom opasnost zla. Kako? Oduprijeti se Zlomu možemo njegovim sredstvima. Zlom koje nas je snašlo možemo se od njega braniti. Ako to činimo, onda zlo raste. Zločinjenje i opiranje zlu zlim sredstvima zbraja zlo i sve sudionike stavlja pod vlast Zloga koji stoji iza zala. Njegova zluradost prati i počinitelja koji čini nepravdu i žrtvu koja se od nepravde brani istim zlom koje podnosi. Zli tako sve koji su na bilo koji način uključeni u zlo hoće učiniti sebi sličnima. Stoga prva Isusova uputa kaže da ne ulazimo u borbu sa Zlim njegovim sredstvima.
No, na zlo svakako valja odgovoriti. Ne od-govoriti na zlo nije dobro. Kako odgovoriti? Isus poučava svoje slušatelje da na zlo odgovore dobrom. I to tako da u konkretnoj situaciji traže najbolji primjeren odgovor dobrote na podneseno zlo. Zašto? Koji je cilj ovakvih odgovora? Promijeniti protivnika? Ne. Protivnik nije prvi zadatak čovjeka koji je pogođen zlom. Prvi zadatak je zaštiti svoje srce od Zloga i zla koji nastoje svakoga pretvoriti u sebi sličnog zločinitelja. Isusova je temeljna nakana zaštiti nevine žrtve od zla da ih Zli svojom lukavošću ne pretvori u svoje sluge, u ljude koji će se zbog razumljive potrebe da se zaštite od zla, pretvoriti u iste zločinitelje koji njih same napadaju.
Nadvladati mržnju
Druga se uputa odnosi na neprijatelje. Isus opet polazi od postojećega stanja u kojemu vlada zakon da se ljubi bližnjega, a mrzi neprijatelja. I Isusova prva uputa glasi: Ljubite neprijatelje! Odmah opažamo daje Isusu stalo da ljudsko srce ne bude podijeljeno na ljubav i mržnju, nego da bude ispunjeno samo i jedino ljubavlju. Mržnja je jaka emocija i ona čovjeka veže uz objekt kojega mrzi. Tako se u ljudskome srcu događa najčudnija i najgroznija promjena: dajući prostor mržnji on u samo srce svoga bića pušta svoga najvećeg neprijatelja. Neprijatelj može tjelesno biti sasvim daleko, ali mržnjom se useli u nutrinu, pa ga no-simo neprestano sa sobom i puštamo u svoje najdublje dijelove. Prati nas u našim mislima i snovima, u našim strahovima i našim odnosima. Kao da svom neprijatelju sami otvorimo vrata svoga doma i pustimo ga da se u našemu ponaša kako mu se prohtije. Isus poznaje ljudsko srce i zna koliko je mržnja koja otvara vrata srca neprijatelju, razorna za čovjeka. Zato svoje slušatelje uči da ljube svoje neprijatelje. Opet prvotna nakana nije da se neprijatelja promijeni. Nakana je da neprijatelj svojim neprijateljstvom ne zarazi naše srce.
Druga uputa tiče se molitve za svoje progonitelje. Ni ona ne smjera na promjene progonitelja, nego na zaštitu našeg srca od opasnosti da nas progonitelji učine sebi sličnima. Ovdje se pokazuje kako Isus shvaća molitvu. Molitva ima čudesnu snagu zaštiti srce čovjeka koga neprijatelji i progonitelji nepravedno ranjavaju od najgoreg moguće zla: od toga da ga zlo učini sebi sličnim. Snaga molitve za svoje progonitelje pokazat će se na Isusu kada sam bude izložen neprijateljstvima i progonima. Njegovi ga neprijatelji nisu pretvoriti u sebi sličnoga. Zli ga nije uspio natjerati da se s njim bori zlim sredstvima.
Isus je svu svoju snagu kojom je na zla odgovarao dobrom crpio iz jednoga odnosa. Iz odnosa s Ocem nebeskim. I svoje je slušatelje učio da čine isto. Učio ih je da gledaju Oca kao sunce koje sja dobrima i zlima, i kao kišu koja pada pravednima i nepravednima.
Prozreti lukavstva
Kada se vjernici nedjeljom saberu oko živoga i otajstveno prisutnoga Isusa, oni u njegovome životu i njegovim odgovorima na neprijateljstva i progone vide živi primjer svega što je Isus naučavao. Nije samo govorio. Činio je ono što je govorio. To je vjernicima najvjerodostojnija škola jer posvuda oko sebe i u sebi vide kako vladaju druga nagnuća, preko kojih zlo uvijek uspijeva prevariti i počinitelje i žrtve. To se s Isusom nije dogodilo. I vjernici na njemu vide učinak neopiranja Zlomu i ljubavi prema neprijateljima. Mnogima, nakon što završi liturgijski susret, pogled zastane na suncu ili kiši te u tren razumiju Isusove riječi i slike. S tom jasnoćom odlaze u svoju svakodnevicu. Ponekima uspije ne opirati se Zlome i ljubiti neprijatelje i moliti za svoje progonitelje. Kad god se to dogodi, raste Božje kraljevstvo na zemlji i Isusova riječ postaje živom i djelotvornom u svijetu, a Zli ima sve manje prostora za svoja lukavstva.
fra Ante Vučković
Izvor: Živo vrelo 2 (2017), 18-19.