Pripreme za svečane zavjete 2016.

Posted by

Prije svakoga značajnijeg događaja u životu pojedinca, određene grupe ljudi, zajednice ili društva u cjelini, postoji posebno vrijeme koje je obilježeno pripremom za taj važan događaj. Vjerojatno su nam najpoznatije pripreme sportaša ili glazbenika pred svako značajnije natjecanje ili koncert. Uspjeh pojedinaca nije plod slučajnog trenutka, lijepog vremena ili nadahnuća u datom času nego je prije svega plod dugotrajnih i ozbiljnih priprema za samo natjecanje. U našim Konstitucijama stoji da je potrebno imati dulju pripremu prije polaganja svečanih zavjeta dok su Provincijski statuti precizniji i određuju razdoblje priprema na četiri tjedna. Dakle, pravni propisi našega Reda prepoznaju važnost i značenje koje u sebi nosi polaganje svečanih zavjeta te od kandidata zahtijevaju ozbiljno pripremno razdoblje.

Zavjete bismo mogli definirati kao slobodni voljni čin neke osobe kojom se obvezuje da će činiti nešto bolje što inače ne bi bila dužna činiti. Poglavlje o redovnicima, Dogmatske konstitucije o Crkvi piše: «Evanđeoski savjeti na poseban način povezuju svoje sljedbenike s crkvom i njezinim misterijem, njihov duhovni život mora također biti posvećen dobru cijele Crkve. Odatle nastaje dužnost redovnika da radi prema silama i vrsti svoga zvanja, bilo molitvom, bilo aktivnim djelima, da se ukorijeni i ojača Kristovo kraljevstvo u dušama i da se širi na sve strane. Stoga Crkva brani i podupire posebni značaj različitih redovničkih ustanova».

Katekizam Katoličke crkve ističe u broju 915 i 916 ističe: “Evanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i poslušnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu “posvećeni život”. 916 Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja “intimnijeg” posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu”.

U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vijeka. Nakon godine dana provedenih u novicijatu, novak se može obvezati na služenje Gospodinu u franjevačkoj zajednici. Ako Uprava Provincije (provincijal i definitorij) odobri, novaku se dopušta, na njegovu molbu, privremeno zavjetovanje triju zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti prema Franjevačkom pravilu. Ta obveza traje godinu dana. Svake slijedeće godine (kroz tri godine) on obnavlja iste zavjete u zajednici u kojoj će živjeti. Nakon trogodišnjeg obnavljanja jednostavnih zavjeta, brat može pisati molbu provincijalu tražeći da bude pripušten na svečane (vječne) zavjete u Redu Manje braće. Slavlje svečanih zavjeta redovito se obavlja za vrijeme svete mise u prisutnosti ostale braće kao i po mogućnosti rodbine onoga koji polaže svečane zavjete. Polaganjem svečanih (vječnih) zavjeta osoba postaje punopravni član redovničke zajednice.

Postoji već duže vremena praksa održavanja zajedničkih priprema svih kandidata s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine s tim da se uloga domaćina svake godine mijenja. Ove godine organizator i domaćin priprema bila je Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM i njihov sad već bivši magistar bogoslova fra Svetozar Kraljević. Na pripremama su sudjelovala dvadeset i četiri mladića iz pet naših provincija i to, 8 kandidata iz splitske Provincije Presvetog Otkupitelja, 6 kandidata iz zagrebačke Provincije sv. Ćirila i Metoda, 5 kandidata iz hercegovačke Provincije Uznesenja BDM, 4 kandidata iz Provincije sv. Križa - Bosne srebrene i 1 kandidat franjevaca trećoredaca.

Pripreme su se održavale od 24. srpnja do 20. kolovoza na različitim lokacijama. Prvi dio, koji odgovara prvom tjednu, proveli smo na otoku Badiji u blizini grada Korčule, drugi tjedan smo boravili u Međugorju i posljednja dva tjedna smo bili u Masnoj Luci. Dnevno smo imali po jedno predavanje različite tematike, s naglaskom na franjevačku karizmu i duhovnost. Posebno su pak bili obrađivani zavjeti poslušnosti, siromaštva i čistoće. Što se tiče izleta, kroz ovih mjesec dana, posjetili smo Korčulu i samostan braće dominikanaca i sestara dominikanki, otok Mljet i Lastovo, otok Lumbardu, franjevački samostan Velike Gospe u Orebiću gdje je prenesen čudotvorni badijski križ. Posjetili smo i župe u Istočnoj Hercegovini i fratre u samostanima na Humcu, gdje se nalazi novicijat Hercegovačke provincije, samostan u Konjicu i Mostaru, Tomislavgradu, Širokom Brijegu, a u devetnici Velikoj Gospi i župu Posušje.

U Međugorju smo sudjelovali na 27. međunarodnom festivalu mladih, obišli smo i Majčino selo te poslušali svjedočanstvo u zajednici Milosrdni otac. Nakon toga odlazimo i do zajednice Majka Krispina gdje nam je voditeljica kuće govorila o životu žena koje dolaze u tu kuću. U ovom našem obilasku svratili smo i u samostan u Rami i na franjevačku bogosloviju u Sarajevo. Posljednji tjedan priprema bio je rezerviran za duhovne vježbe koje je vodio fra Sretan Ćurčijić. Fra Sretan nas je obogatio svojim iskustvima iz života i rada na njivi Gospodnjoj, što je vjerujem svima bilo korisno. Duhovne vježbe su bile zaista vrhunac priprema.

Priprema za svečane zavjete nikada ne prestaje, traje sve od onoga dana kada smo ušli u samostan, dotiče se svečanih zavjete na kojima ćemo reći Bogu svoj svečani DA i šalje nas daleko na kraj našega života i susreta sa Gospodinom. Taj DA, koji će nas osam kandidata, izreći 22. rujna u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, satkan je od nepreglednog mnoštva malenih i jednostavnih da koji se svakodnevno događaju u jednostavnosti i običnosti redovničkog života. Iskustva zajedničkog i franjevačkog načina života koji nas oblikuje kroz godine početne formacije, od sjemeništa, postulature, preko novicijata do klerikata spremaju nas za ovaj trenutak. Trenutak je to velike radosti, ali i straha i nesigurnosti pred budućnosti koja dolazi i na koju moramo dati odgovor.

Pripreme, koje su predviđene našim propisima, veliki su dar svakome kandidatu. Vjerujem da je svaki kandidat imao priliku u miru još jedanput promisliti o vrijednosti vlastitog poziva. O velikom i nezasluženom daru koji nam je Bog dao. Osobno sam promišljao o vlastitoj malenosti i neznatnosti te o Božjoj veličini i čudesnoj promisli Njegove volje u kojoj je baš mene izabrao. Promišljao sam, po tko zna koji put o malenome i skromnome Asižaninu, koji me davno oduševio svojom ljubavlju prema Kristu. Promišljao samo i o budućnosti vlastitog redovničkog života. I da, na samom kraju, svjestan svega, svoje nedostatnosti, malenosti, ograničenosti i slabosti, mogu reći da imam povjerenja u Onoga koji me pozvao, kada budem slab, kada ne budem mogao u potpunosti odgovoriti na ono što će mi život donositi predat ću se Njemu i pustiti da misli On, da odgovori On, da riješi On!

Fra Toni Šimunović-Erpušina
Počeci 13 (2016) 1, str. 36-38.