Preobraženje Gospodinovo (18.n.k.g. -A) homilija

BogoslovPosted by

Isusovo preobraženje pred učenicima na visokoj gori slojevit je događaj iz kojega možemo iščitati više poruka.  Ipak, odlomak iz Druge Petrove poslanice koji čitamo u današnjem drugom čitanju upućuje nas na središnju temu koja je zaokupljala prve Isusove učenike. Petar kaže: „Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.“ Središnja je, dakle, poruka Isusova preobraženja objava Božja.

Objava Božja čovjeku temeljna je istina vjere. Mi ne vjerujemo u boga  koji je plod naše mašte. Ne vjerujemo ni u boga do čijega se postojanja može dovinuti naš razum. Ne vjerujemo u nepoznatoga boga. Vjerujemo u Boga koji se objavljuje čovjeku i čovječanstvu u njegovoj povijesti. A u svojoj povijesnoj realizaciji Božja objava je proces koji ima svoj postupni tijek. Počevši od stvaranja svijeta pa preko patrijarha i proroka Bog nam se objavljuje radi našega spasenja. Postoji knjiga koja opisuje taj proces Božje objave. Nazivamo je Biblijom ili Svetim pismom. Ustrajno čitajući Svetome pismu mi postupno ulazimo u proces u kojem ne upoznajemo samo povijest nego nas Božja objava dotiče u osobnom životu. Upoznavajući tako povijesni tijek Božjeg dijaloga s čovjekom dolazimo do zaključka da Bog u svojoj objavi čovjeku uvijek koristi ljude. Osobiti primjeri tih ljudi su Mojsije i Ilija.

U vremenu ropstva Bog je čudesnim putevima izabrao, izdvojio i spasio Mojsija da bi pomoću njega izveo svoj izabrani narod iz egipatskoga ropstva.  U svemu tome redale su se za Mojsija jedna za drugom prave  životne drame. Rođen je u vrijeme kad je faraon naredio da se bace u rijeku svi hebrejski novoređeni sinovi. Kao odrastao mora je pobjeći iz Egipta jer se u borbi za pravdu poslužio nasiljem.  Oženio se, ali  prema ono malo podataka što znamo o njegovoj ženi i sinovima čini se da nije uživao u sreći bračnoga i obiteljskoga života. Nije uvijek bio ni na vrhu ljestvice popularnosti među narodom.

Premda je posvetio čitav svoj život oslobođenju svojih sunarodnjaka iz ropstva, oni su se svako malo bunili protiv njega. Na kraju, ni on sam nije izdržao do kraja. Pokazao je manjak vjere i nije ušao u Obećanu zemlju. Pa ipak, takav Mojsije bio je Božji izabranik i Bog ga nikad nije napustio. Zakon koji je Bog objavio preko Mojsija čitamo i danas u Svetome pismu. Deset zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na kamenim pločama i danas vrijede kao svjedok od Boga objavljenoga putokaza sretnoga života.

Ilija je sličan Mojsiju u svojim životnim borbama i s Bogom i ljudima. I Ilija je živio u teškim vremenima kada je posustala vjernost Bogu, kad su vladali okrutni vladari, a iz podatka da je poželio umrijeti dok je bio u punoj životnoj snazi zaključujemo da ni njegov privatni živto nije bio obilježen sretnom i mirnom svakodnevnicom. Ali to ništa ne umanjuje činjenicu da je Ilija prorok koji je gromko svjedočio vjeru u jedinoga i pravoga Boga, i to zato jer mu se Bog objavio blago prisutnim u njegovu životu.

Mojsije i Ilija primjer su, dakle, kako se Bog ljudima objavljuje preko ljudi. U Svetom pismu nalazimo i mnoge druge primjere koji svjedoče isto. A onda u tom povijesnom procesu objave dolazimo do trenutka o kojem svjedoči današnje evanđelje. Isus se preobražen objavio izabranim učenicima u društvu Mojsija i Ilije, a onda su nakon glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Petar, Jakov i Ivan vidjeli Isusa sama. Glas s neba odgovorio je na jedinstveno pitanje u čitavome Svetome pismu: Tko je Isus iz Nazareta? O nijednoj osobi iz čitave biblijske povijesti ne postavlja se tako snažno pitanje tko je on, odakle dolazi i kamo ide. To pitanje postavlja se jedino o Isusu iz Nazareta, a Glas s neba naziva ga svojim ljubljenim Sinom i zapovijeda nam da ga slušamo.

I u ovoj objavi Bog se čovjeku objavljuje preko čovjeka, ali na jedinstven način. Isus Krist nije jedan od proroka i svetih ljudi koje je Bog izabrao kao oruđe svoje objave. Bog se nije objavio preko Isusa Krista, nego se objavio u njemu.  U Isusu Kristu ostvarila se punina Božje objave posredstvom čovjeka, jer je sam Bog postao čovjekom.

Preobraženje na visokoj gori otkriva izabranim učenicima Isusov božanski identitet. Dogodilo se to na putu prema Jeruzalemu gdje će Isus podnijeti muku i smrt. U Jeruzalemu će se Isusova sudbina odvijati tako da će njegovo božanstvo biti zastrto tamom ubilačkog zla koje može proizvesti čovjekovo srce. No iz te tame Isus će uskrsnuti. Tek tada trojica njegovih učenika, Petar, Jakovi i Ivan, moći će autentično posvjedočiti da je Isusovo uskrsnuće unaprijed objavljena istina na visokoj gori preobraženja.

Mi danas živimo u vremenu kada se Isusovo ukrsnuće više ne naviješta kao buduća, nego kao već dogođena stvarnost.  Time mnoge i teške drame nisu sišle s pozornice našega zemaljskoga života. Ali vjerom u Isusovo uskrnuće u njima se otkriva put na kojemu nismu sami.  Kao što se preobraženje dogodilo na mučnom putu prema Jeruzalemu tako se u Isusu Kristu Božja slava otkriva na svakom koraku našega životnoga puta. Trojica učenika, morala su neko vrijeme suzdržati od toga da govore o onomu što su doživjeli. Isus im je naredio da svoje iskustvo vjere žive diskretno i nenametljivo. Oni su to obdržali do kraja. A kraj se dogodio onda kada više nikomu od učenika nije trebalo tumačiti da je Isus živ.

fra Domagoj Runje