Poučne misli Thomasa Mertona

BogoslovPosted by

Thomas (Feverel) Merton, redovničkim imenom brat Louis, bio je pisac i trapistički redovnik u opatiji Naše Gospe od Getsemanija u američkoj saveznoj državi Kentucky. Rođen je 1915. godine u mjestu Prades u južnoj Francuskoj. Mladi Merton pohađao je škole u Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Roditelji su mu bili slikari. Imao je i brata Johna Paula koji je 1943. poginuo kao član posade savezničkog zrakoplova.

Merton ulazi u Katoličku crkvu nakon obraćeničkog iskustva i krsti se 1938. godine. Privučen redovničkim idealima dana 10. prosinca 1941. godine ulazi u trapistički samostan Getsemani u Kentuckyju u kojem 27 godina živi u redovničkoj zajednici i kao pustinjak. Piše, dopisuje se s mnogim osobama, među njima i papom Ivanom XXIII. te drugim vjerskim vođama. Merton je autor više od sedamdeset knjiga koje uključuju poeziju, osobne dnevnike, zbirke pisama, socijalnu kritiku i članke o miru, pravednosti, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Osim pisanja povremeno se bavio fotografijom i crtanjem. Mnoga njegova djela postala su klasici koji neprestano doživljavaju nova izdanja. U SAD i drugim državama djeluje Međunarodno društvo Thomas Merton (International Thomas Merton Society).

Poginuo je od posljedica nesretnog slučaja, električnog udara, u Bangkoku na Tajlandu, tijekom jednog susreta redovničkih poglavara 10. prosinca 1968. godine, točno na dan svoga ulaska u trapističku opatiju Naše Gospe od Getsemanija. Bio je učitelj duhovnosti, briljantni pisac, čovjek koji je živio u potrazi za Bogom i ljudskom solidarnošću.

 

1. Ako ljubim svoga brata savršenom ljubavi, željet ću da bude slobodan od svake ljubavi osim Božje. Među svim ljubavima, jedino dobrotvorna ljubav – caritas, nije posvojna (ne želi posjedovati), jer ona jedina ne želi da bude posjedovana.

 

2. Dobrotvorna je ljubav bez straha: dala je sve što ima i nema što izgubiti. Nosi pravi mir, jer se savršeno slaže sa svim što je dobro i ne boji se nikakva zla. Dobrotvorna je ljubav savršeno slobodna, jer radi ono što joj se sviđa: ne želi, naime, ništa osim da ljubi i ne može biti spriječena da ljubi.

 

3. Mi se nastojimo poistovjetiti s onima koje ljubimo. Pokušavamo ući u njihove duše i postati što su oni, misliti što oni misle, osjećati što oni osjećaju i doživjeti što oni doživljavaju. Ali nema prave intimnosti među dušama koje ne znaju poštivati uzajamnu samoću. Ne mogu se sjediniti u ljubavi sa osobom kojoj pravu osobnost moja ljubav nastoji potamniti, upiti i uništiti. Niti mogu pobuditi pravu ljubav u osobe koju zovem svojom ljubavlju da se utopi u ljubavi dok njom utaplja mene.

 

4. Jer po sebi ostat ćemo uvijek odijeljeni i udaljeni međusobno, ali u Bogu možemo biti jedno s onima koje ljubimo. Ne možemo ih naći u Bogu, a da najprije ne nađemo savršeno sebe u Njemu. Zato moramo nastojati da se ne izgubimo dok tražimo njih izvan Njega. Jer ljubav se ne nalazi u praznini koja postoji između našega bića i bića onoga koga ljubimo. Postoji varljivo jedinstvo među nama kada nas naše misli, naše riječi, ili naši osjećaji izvuku iz nas i objese nas zajedno kroz trenutak nad prazninom. Ali kada je taj trenutak svršio, moramo se vratiti u sebe ili pasti u tu prazninu, ponor. Ne postoji nikakva prava ljubav osim u Bogu koji je izvor i našega bića i bića onoga koga ljubimo.

 

5. Zao izbor razara slobodu. Sloboda je sposobnost činiti Božju volju.

 

6. Poniznost je najsigurniji znak jakosti.

 

7. Sveci su ono što jesu, ne zbog toga što njihova svetost zadivljuje druge, nego jer im dar svetosti omogućava da se oni svakome dive. On ih oslobađa tereta da prosuđuju i osuđuju druge ljude. On ih uči da siju drugima dobro samilošću, milostivošću i opraštanjem.

 

8. Naš nam pojam o Bogu govori više o nama samima nego o Njemu. Doklegod, naime, ne ljubimo Boga savršeno, Njegov je svijet pun protuslovlja.

 

9. Mi nismo u miru s drugima, jer nismo u miru sa samim sobom,a mi nismo u miru sa samim sobom, jer mi nismo u miru s Bogom.

 

10. Početak ljubavi je da pustimo one koje volimo da budu ono što jesu, a ne da ih mi prilagođavamo kako bi odgovarali našem vlastitom imidžu. Inače volimo samo odraz nas samih koje nalazimo u njima.

Izvor: www.duhovnost.net