Pastoralni naglasci u spisima nadbiskupa dr. Marina Barišića

BogoslovPosted by

Sažetak

Ovaj prilog obrađuje teološko-pastoralne specifičnosti pastoralnog djelovanja nadbiskupa dr. Marina Barišića na temelju njegovih pisanih dokumenata i javnih propovjedničkih nastupa. Nadbiskupova pastoralna pisma, homilije, nastupi i govori, objavljeni uglavnom u Vjesniku splitsko-makarske nadbiskupije, predstavljaju važno vrelo kako za upoznavanje društveno-crkvenih prilika u mjesnoj Crkvi tako i za proučavanje pastoralnih aktivnosti koje su kao odgovor na društvene izazove poduzimane od strane mjesne Crkve.

Izdvajajući na osobit način tri teme (važnost i očuvanje obitelji, izgradnja župnih zajednica, mjesto i uloga laičkih crkvenih pokreta i zajednica u župi u sveukupnom poslanju Crkve), autor ih potanko analizira ističući jasno Nadbiskupova pastoralna promišljanja koja imaju cilj sačuvati autentično lice mjesne Crkve. To očuvanje identiteta, naravno, ni najmanje ne podrazumijeva statičnost i autoreferencijalnost, nego suprotno tomu: dinamičnost pastoralnog djelovanja kroz koje se lice mjesne Crkve svakodnevno ’pomlađuje’ raznolikošću praktične aktivnosti i jasnih inicijativa kojima se, sažeto rečeno, ostaje vjeran Bogu služeći bratu čovjeku.

Autor nas u tom smislu analitički uvodi u Nadbiskupova promišljanja o izazovima našeg vremena i planskim programima pastoralnog rada, pri čemu s jedne strane otkriva stvarne uzroke modernih kriza, dok s druge upućuje na pouke i poruke Nadbiskupovih pastoralnih planova i zalaganja.

Ključne riječi: pastoral, župna zajednica, brak, obitelj, male crkvene zajednice, laički crkveni pokreti, socijalna  pravda.

Uvod

U prigodi srebrenog jubileja, 25. obljetnice biskupskog ređenja splitsko-makarskog nadbiskupa dr. Marina Barišića, želja nam je u ovom članku progovoriti o pastoralnim naglascima u njegovom nadbiskupskom poslanju. Da bismo navedenu zadaću kvalitetno izvršili pristupili smo teološko-pastoralnoj analizi njegovih javnih nastupa i službenih dokumenata, kako bismo na temelju pisane građe mogli doći do što točnijih odgovora koji nam otkrivaju Nadbiskupove pastoralne prioritete i načine njihova ostvarivanja u proteklom razdoblju. U tom smislu u teološko-pastoralnoj analizi koja slijedi kao predmet istraživanja uzeli smo sva pastoralna pisma, propovijedi i govore mons. Barišića posljednjih osamnaest godina (2000-2018) koji su uglavnom objavljeni u Vjesniku splitsko-makarske nadbiskupije, jednom od glavnih sredstava Nadbiskupova komuniciranja s mjesnom Crkvom. Odgovor na pitanje zašto smo učinili baš ovakav izbor s obzirom na izabrani period jest sljedeći: s jedne se strane radi o razdoblju u kojemu je mons. Barišić započeo služiti kao splitski nadbiskup,[1] s druge, pak, jer se radi o razdoblju koje pripada novomu tisućljeću.

Navedenim razlozima možemo dodati i treći koji se tiče načina pastoralnog planiranja u Nadbiskupiji. Naime, za razliku od prethodnog razdoblja upravo u navedenom razdoblju, počevši od 2000. godine, došlo je do novosti glede oblikovanja godišnjega pastoralnog plana na razini Splitsko-makarske nadbiskupije. Ta novost se sastoji u sljedećem razlogu: početkom svake crkvene godine u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji se uzima jedna okvirna tema (određena aktualna problematika) kao pastoralna orijentacija obvezujuća za sve pastoralne subjekte u Nadbiskupiji na svim razinama. To, naravno, ne znači da bi ta tema, koja je uzeta za objekt osobite pažnje kroz razdoblje jedne crkvene godine, iscrpno određivala sve pastoralne aktivnosti u smislu razrađenog pastoralnog programa, već prvenstveno služi kao orijentacija, smjernica ili još bolje misao vodilja koja ima za cilj povezivanje različitih inicijativa.[2]

Tako odabrane i kroz crkvenu godinu obrađene teme posljednjih osamnaest godina, pored redovne pastoralne skrbi, bile su sljedeće: obitelj, župa, mjesna Crkva, sveti Duje mučenik i zaštitnik Nadbiskupije, euharistija, krštenje, potvrda, duhovni poziv, svećeništvo, karitas, obitelj (po drugi put), vjera, posvećeni život, milosrđe, očinstvo, majčinstvo. Naznačeni izbor tema koji smo naveli sam za sebe dovoljno govori o pastoralnim prioritetima navedenog razdoblja. Već običan letimičan pogled na spomenute teme otkriva kako obiteljska tematika zauzima prevažno mjesto, o čemu ćemo u nastavku izravnije govoriti.

 1. Pastoralna pisma

Svaka od spomenutih izabranih tema, koja obilježava specifičnost pastoralnog djelovanja u vremenu od jedne godine, podrazumijeva različite pastoralne aktivnosti. U redovitom slučaju, s obzirom na područje u kojem se izvode, raspoređene su na tri razine: nadbiskupijsku, dekanatsku i župnu. Najčešće su pastoralne smjernice za iduću crkvenu godinu bile predstavljene na početku svake pastoralne godine u Vjesniku splitsko-makarske nadbiskupije kroz različite zajedničke aktivnosti na sve tri spomenute razine. U najviše slučajeva to je bilo u obliku pastoralnog pisma Nadbiskupa ili pastoralnoga vikara. U spomenutim pismima smo, dakako, uočili razlike glede metodologije pastoralnog djelovanja, o kojima ovdje ne namjeravamo govoriti.[3]

Jednako tako nemamo namjeru na ovom mjestu detaljno izlagati pastoralne smjernice za svaku pojedinu godinu niti ukazivati na njihove međusobne razlike. Možemo spomenuti, radi jasnoće, kako je u pastoralnom programiranju važno razlikovati pojmove da se ne bi npr. pastoralne smjernice, programi i planovi smatrali sinonimima i stvarali nejasnoće. U tom smislu ističemo kako pastoralne smjernice, u redovitom slučaju, Papa upućuje cijeloj Crkvi na duže razdoblje i one su načelne naravi. Na temelju njih kao i mjesnih socio-kulturnih i crkvenih okolnosti izrađuje se nad/biskupijski program, koji premda je izvedbene naravi ipak zadržava određene karakteristike općenitosti. Navedeni program se, nadalje, u pastoralnom planu na razini župe ili neke druge manje zajednice razrađuje do u detalje, određujući, primjerice, konkretne ciljeve, provoditelje, vrijeme, sredstva i sl.[4]

Ono što u ovom tekstu želimo jest da na temelju pastoralnih pisama, iz razdoblja koje smo izabrali za ovo istraživanje, izdvojimo i predočimo neke zajedničke elemente koji su obilježili pastoralni program Splitsko-makarske nadbiskupije.

U pastoralnim pismima se uglavnom slijedi jasna shema: na početku pisma se ističe motivacija i relevantnost konkretne teme u našem vremenu i prostoru, zatim se prosljeđuje s ciljevima koji se žele kroz određeno razdoblje postići te se na kraju, u trećem dijelu, donose smjernice za aktualizaciju pastoralnog programa podijeljenog na tri razine: nadbiskupijsku, dekanatsku i župnu. Što se tiče župne razine, koja je za nas od osobite važnosti, pastoralne aktivnosti koje se preporučuju kroz crkvenu godinu redovito su sljedeće: organiziranje susreta s različitim skupinama vjernika u župi (roditelji prvopričesnika ili krizmanika, mladi, mlade obitelji, pokreti, zajednice…) na  aktualnu temu koja se kroz godinu posebno obrađuje, organizacija tribina (kateheza) na istu temu koju će kompetentna osoba predvoditi, tjedno klanjanje, duhovne obnove za posebne skupine vjernika s navedenom tematikom, homilije povezane uz izabranu temu, hodočašća itd.[5] Sve navedeno, iako se odvija tijekom cijele godine, ipak se, glede različitih aktivnosti, intenzivnije veže uz ’jaka vremena’, tj. uz korizmu, došašće, blagdane proslave zaštitnika ili zaštitnice župe (s trodnevnicama ili devetnicama).

Što se tiče dekanatske razine, prema pastoralnim pismima iz spomenutog razdoblja koje smo analizirali, predviđane su sljedeće pastoralne aktivnosti: susreti svećenika na kojima se predstavlja i u razglabanjima utvrđuje izabrana tema dotične godine, zatim susreti različitih skupina vjernika (npr. članova pastoralnog ili ekonomskog vijeća, članova župnih zborova, mladih, ministranata i slično) te isto tako zajedničke duhovne obnove, hodočašća, priprave zaručnika za vjenčanje, različiti susreti vezani za sportska natjecanja ili vjeronaučnu olimpijadu, organizaciju festivala duhovne glazbe itd.[6]

Na nadbiskupijskoj su razini redovito bile predviđene dvoje duhovne vježbe za nadbiskupijske svećenike, na kojima se posebno obrađuje izabrana liturgijska tema, zatim studijski dan na navedenu temu, susret vjeroučitelja (svećenika, redovnika i laika), susret mladih vjernika školske dobi i mladih obitelji te središnje euharistijsko slavlje za sve crkvene službe i subjekte u Nadbiskupiji.[7]

 2. Pastoralna područja

 Nakon pozornog iščitavanja pastoralnih pisama, homilija i govora mons. Marina Barišića u različitim prigodama – tijekom zadnjih osamnaest godina njegova nadbiskupskog pastoralnog djelovanja – sve smo ih klasificirali i tematski svrstali u dvije velike skupine. Te dvije skupine, ustvari, predstavljaju pastoralne prioritete, odnosno misli vodilje koje prožimaju Nadbiskupovo pastoralno djelovanje. U prvoj se skupini nalaze velike aktualne teme prisutne već duže vrijeme u cijeloj Katoličkoj crkvi, a na osobit način u sekulariziranom i dekristijaniziranom dijelu svijeta – u zapadnoj Europi, Americi i Australiji, dok se u drugoj skupini nalaze konkretne teme i područja, dotično pastoralni problemi u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ili u Hrvatskoj, o kojima Nadbiskup kroz posljednjih desetak godina svog pastoralnog rada promišlja i djeluje.

U prvu skupinu spadaju slijedeće teme i područja koja na osobit način obilježavaju evangelizacijsko djelovanje mons. Marina Barišića: važnost i zaštita obitelji,[8] dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti,[9] razvoj svijesti o odgovornosti i suodgovornosti svih vjernika za poslanje Crkve,[10]  borba za kulturu života na svim razinama,[11] duhovna i moralna kriza,[12] primat Duha – odgoj za vrijednosti[13] i briga za duhovna zvanja.[14]

U drugu grupu tema/područja o kojima Nadbiskup promišlja i koje kroz izabrano vrijeme istraživanja u svojim pastoralnim pismima, homilijama i govorima posebno naglašava s jedne strane spadaju teme koje se odnose na duhovnu izgradnju mjesne Crkve (župnih zajednica), s druge, pak, aktualne teme u društvu koje Nadbiskup obrađuje s evanđeoskog stajališta, nastojeći pružiti prikladne odgovore na brojne izazove koje su sve ubrzanije društveno-kulturne promjene stavile pred poslanje mjesne Crkve. U govoru o duhovnoj izgradnji mjesne Crkve – osobito kroz kapilarno pastoralno djelovanje različitih zajednica i pokreta u svakoj župnoj zajednici – Nadbiskup obrađuje sljedeće teme: župa kao zajednica vjere i života,[15] osnivanje i izgradnja zajednica u župi,[16] odgoj za zajedništvo i rast u prihvaćanju i sudjelovanju poslanja mjesne i opće Crkve,[17] važnost solidarnosti s potrebitima te osnivanje (u župama u kojima još ne postoji), i podržavanje Caritasa,[18] obrana nedjelje kao dana Gospodnjeg i dana obitelji,[19] protiv korupcije i kriminala koji razaraju društveno tkivo.[20]

Zbrajajući rezultate nakon ove doista sažete analize izabranih tekstova sasvim je razvidno da se radi o velikom broju tema, odnosno područja pastoralnog djelovanja kojima je Nadbiskup posvećivao osobitu pozornost. Razumije se da u ovoj teološko-pastoralnoj analizi ne možemo obraditi sve navedene teme. Obradit ćemo, stoga, samo one koje su, prema spisima koje smo u navedenom razdoblju istraživali, najčešće bile u pastoralnom žarištu i koje, sukladno posvećenoj pozornosti, predstavljaju pastoralne prioritete. Njima ćemo pridodati i Nadbiskupova promišljanja o mjestu i ulozi skupina, pokreta, malih zajednica u župi, jer nam je to u suglasju govora o obnovi župne zajednice, temeljne stanice za život Crkve, od izuzetne važnosti. Iz prethodne analize proizlazi kako obitelj, tj. važnost, duhovna izgradnja i očuvanje obitelji, predstavljaju centralnu temu koja zauzima središnje mjesto u pastoralnom djelovanju nadbiskupa Barišića u pastoralnom radu. Stoga je sasvim razumljivo da ćemo ovoj temi posvetiti najviše pozornosti. Druga, koja se provlači kroz mnoge već spomenute teme, a koja je nezaobilazna u vršenju evangelizacijskog poslanja Crkve jest župna zajednica, dotično njezina izgradnja kroz rast suodgovornosti svih vjernika za vršenje izvornog poslanja primljenog od Krista. Konačno, u trećoj ćemo temi, zbog skraćenog prostora, donijeti samo parcijalno Nadbiskupova viđenja mjesta i doprinosa različitih laičkih crkvenih pokreta, zajednica vjernika laika u poslanju mjesne Crkve.

 2.1. Obitelj – put Crkve i naroda

 Na temelju dokumenata koje smo istraživali možemo s neupitnom sigurnošću potvrditi da obitelj, njezina zaštita i promocija na svim razinama (duhovnoj, društvenoj, pravnoj, odgojno-obrazovnoj, gospodarskoj, političkoj,) predstavlja prvu zadaću i brigu od najveće važnosti za nadbiskupa Barišića u njegovu dosadašnjem radu. Nemoguće je navesti, iako smo se trudili, sva mjesta i prigode u kojima je Nadbiskup pisao i govorio o obitelji. Samo činjenica da u odabranom periodu njegova pastoralnog djelovanja dva puta (2001. i 2011.) imamo obitelj kao središnju temu crkvene godine, govori mnogo. Tu također možemo pridodati prethodnu kao i aktualnu crkvenu godinu: prethodna je bila posvećena temi očinstva, a ova tekuća majčinstvu.

Nije nevažno istaknuti da je nadbiskup Barišić svoju nadbiskupsku službu započeo upravo s godinom posvećenom obitelji. Ona je, dakle, bez sumnje od početka zapravo središte i cilj kojem smjeraju gotovo sve pastoralne aktivnosti. Ona je vrijednost koja poput crvene niti na vidljiv način povezuje sve bogatstvo i raznolikost sadržaja njegovih dosadašnjih spisa. Razumljivo je da ne možemo donijeti planove, promišljanja i programe mons. Barišića o svim problemima vezanim za obitelj, stoga ćemo se ograničiti samo na one dijelove koji su nam se učinili zanimljivim i važnim.

U tom smislu ćemo napomenuti da je po mišljenju mons. Barišića upravo obitelj, koja je u nas oduvijek bila donositeljica biološkog života i života vjere, danas u velikoj krizi. Zbog toga svoju spomenutu zadaću vrši s velikim poteškoćama.[21] Posljedica je te krize i ozbiljna demografska kriza hrvatskog naroda,[22] koja bi, nažalost, mogla ugroziti njegovu budućnost i mogućnost stvarnog sudjelovanja u zajednici europskih naroda.

Nema nikakve sumnje da obitelj, koja predstavlja put i razvoj Crkve i naroda, ima ključnu ulogu u obnovi društva na svim razinama.[23] Kao takva zaslužuje svestranu pomoć i skrb svih, bez razlike. Činjenice su jasne. Taj „obiteljski“ put obnove Crkve i društva uzajamno potvrđuju mnogi dokumenti učiteljstva opće Crkve i Hrvatske biskupske konferencije. Dovoljno je stoga spomenuti nekoliko riječi pape Ivana Pavla II. ili pape Benedikta XVI. o naravi i dostojanstvu braka i obitelji, koje su oni izrekli tijekom njihovih posjeta Hrvatskoj. Misli su tih dvojice papa, izrečene u prigodama, tijekom apostolskog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1998.[24] i pape Benedikta XVI. 2011.,[25] od izuzetne vrijednosti za cijelu Crkvu u Hrvatskoj, jer one predstavljaju nezaobilazne smjernice za pastoralno djelovanje na području pastorala obitelji. Kao takve, neumorno promovirajući kulturu života i civilizaciju ljubavi i brige za čovjeka i sve stvoreno naspram kulture smrti i civilizacije sebičnosti, zatvorenosti u sebe i nepodnošljive ravnodušnosti prema drugima, imale su značajan utjecaj na teološko-pastoralno promišljanje mons. Barišića o obitelji.

To isto vrijedi i za dokumente Hrvatske biskupske konferencije od kojih, u ovoj prigodi, izdvajamo samo Direktorij za pastoral sakramenata Crkve u Hrvatskoj. Navedeni dokument na svoj način predstavlja sintezu misli, akcija i iskustava postignutih u mjesnoj Crkvi u novije vrijeme i kao takav služi za izvor programiranja pastoralnog programa za sve one koji su uključeni u pastoralnu skrb obitelji. O važnosti obitelji za Crkvu i društvo u dokumentu se ističe sljedeće: „Obitelj je kolijevka i temeljna stanica društva. Ona je istodobno i prvo i trajno mjesto odgoja i duhovnog rasta, a ne samo jedne osobe, nego i čitavog naroda. Tako je obitelj ‘duhovno rodoslovlje’ pojedine osobe i ‘žarište’ civilizacije ljubavi. Srođena s ljudskim društvom, ona je u njegovom središtu i temelj je njegove budućnosti.“[26]

Osim demografske i gospodarske krize obitelji, koju posebno obilježavaju velika nezaposlenost i mala primanja,[27] i duhovna kriza, prema Nadbiskupu, sve više razara naše obitelji. I zbog toga, kaže, danas ne uspijevaju na prikladan način prenijeti vjerske i moralne vrijednosti novim pokoljenjima.[28] Mnogo je toga što ih pogađa. Sveprisutni konzumerizam, individualizam, pa i tzv. tehnicizam[29] (prevlast tehnologije nad čovjekom), kojima se rijetki uspješno suprotstavljaju, uništavaju identitet ljudske osobe i istodobno napadaju čovjeka kao društveno biće lišavajući ga nadnaravne dimenzije i svodeći ga često samo na biološku razinu i ulogu pasivnog potrošača.

Sve to bitno utječe na koncepciju braka i obitelji, na bračni moral i zakonodavni status braka i obitelji.[30] Dapače, predstavlja ozbiljnu prijetnju ne samo stabilnosti braka i obitelji (sve češći razvodi), nego i društvenom i gospodarskom životu cijelog hrvatskog naroda. Osobito se to odnosi, iako nipošto isključivo, na opasnost rodne ideologije koja, čini se, posredstvom različitih područja društvenog života (medijskog, pravnog, obrazovnog, ideološkog…) sustavno i postupno dekonstruira dosadašnju viziju kršćanskog braka i obitelji.[31] O opasnosti te pošasti, oslanjajući se na riječi pape Benedikta XVI.[32] i pape Franje koji u različitim prigodama ističe bezrezervnu podršku suprotstavljanju toj ideološkoj kolonizaciji, koja podriva same temelje kršćanske antropologije i predstavlja najozbiljniju prijetnju društvu današnjice[33], nadbiskup Barišić ističe:

„Suvremena obitelj nerijetko je ugrožena različitim društvenim problemima koji se na njoj prelamaju. Nad njom se, kako papa Franjo kaže, vrši ‘ideološka kolonizacija’ čiji je cilj iz temelja promijeniti shvaćanje muškarca i žene i njihovih međusobnih odnosa. Tom kolonizacijom želi nam se nametnuti tzv. rodna ideologija prema kojoj se čovjek ne rađa kao spolno biće, kao muško ili žensko, već sâm prema vlastitim željama bira spol koji želi. Papa poziva obitelji diljem svijeta da se toj ideologiji suprotstave: ‘I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj.’ Obitelj koja se po Božjem naumu temelji na neraskidivom zajedništvu ljubavi muškarca i žene u stanju je biti uporištem nade, najprije svojim članovima, a po njima i čitavoj društvenoj zajednici.”[34]

Nažalost, usprkos zauzimanju mons. Barišića i drugih naših biskupa, svećenika i vjernika, u Hrvatskoj se, kao i u mnogim drugim državama, posljednjih desetak godina provodi postupna i sustavna redefinicija naravnih ustanova braka i obitelji. Samo ćemo navesti neke primjere koji potvrđuju tendenciju redefinicije tih navedenih, do nedavno nedodirljivih institucija, ne ulazeći dublje u problematiku, jer to zahtijeva poseban članak. U tom smislu ćemo samo navesti, kao primjere, Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003.,[35] Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2008.,[36] Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012.[37] i Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola iz 2014.[38]

Osim toga možemo istodobno spomenuti i pokušaje uvođenja zdravstvenog i građanskog odgoja kao među-predmet u školski sustav, uz istovremeno osporavanje vjeronauka pa i sve češće otvoreno zagovaranje njegova izbacivanja iz školskog programa, iako je izborni predmet.[39] Na navedeni pokušaj sasvim nedvojbeno možemo gledati kao na dio mozaika različitih, naoko nepovezanih aktivnosti, kojima je zajednički cilj promjena svijesti u djece i mladeži o braku i obitelji, jer se na taj način shvaćaju i doživljuju kao zadnje jezgre tradicionalnog društva.

Prepoznavši probleme današnjeg hrvatskog društva, koje se nalazi u razdoblju velike tranzicije i koje je pogođeno teškom ekonomskom, demografskom i duhovnom krizom, nadbiskup Barišić, kao i drugi hrvatski biskupi, uporno naglašava, da je obitelj put Crkve i naroda.[40] Imajući u vidu velike društveno-kulturne mijene pa i ideološke izazove koji se putem različitih institucija, medija, udruga, projekata i sličnih sredstava nameću obitelji, Crkva u Hrvatskoj postala je još svjesnija svoje evangelizacijske brige za brak i obitelj. U tom smislu ustrajno štiteći i promičući obitelj,[41] kroz koju se prelamaju i teško nas pogađaju navedene brze društveno-kulturne promjene, naši biskupi su započeli organizirati i Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji svako tri godine u drugoj biskupiji.[42] Upravo će se ove godine navedeni susret organizirati u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, točnije u Solinu sredinom mjeseca rujna. Navedeni susret, u kontekstu dosad rečenoga, zasigurno predstavlja vrhunac dosadašnjih aktivnosti u mandatu mons. Barišića usmjerenih na promociju i očuvanje kršćanskog identiteta obitelji.

Svakako, potrebno je istaknuti i doprinos Ureda za pastoral obitelji koji postoji petnaestak godina u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te zadnjih godina sve sustavnije doprinosi praktičnom pastoralu braka i obitelji usko koordinirajući svoje aktivnosti s Bračnim i obiteljskim savjetovalištem[43] i svim drugim sudionicima u tom zalaganju, bilo pojedincima bilo skupinama koje pastoralno djeluju na obiteljskom području. Aktivnosti ureda usmjerene su uglavnom na poboljšanje zaručničkih tečajeva kao pripreme za sakramentalni brak, zatim na koordinirano vođenje zajednica bračnih susreta, osnivanje obiteljskih zajednica u župama, organiziranje različitih tribina na kojima se obrađuje obiteljska tematika te, posljednje dvije godine, na pripreme kateheza o očinstvu i majčinstvu koje služe kao pripremni materijal (za rad u župama) za Treći susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu.[44]

Istraživanja obavljana posljednjih godina pokazuju kako veliki broj mladih, kako u Hrvatskoj tako i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, iako visoko cijene brak i obitelj,[45] ipak zbog socijalne nesigurnosti, nezaposlenosti i drugih razloga sve kasnije ulaze u brak. Prepoznajući „znakove vremena“ Nadbiskup je nebrojeno puta govorio o spomenutoj problematici zauzimajući se neumorno za pronatalitetnu politiku obitelji i apelirajući na druge odgovorne osobe u Crkvi i društvu da obitelji posvete najveću moguću brigu.

Od problema koje mons. Barišić na poseban način uočava kao glavne zapreke koje ugrožavaju sadašnjost i budućnost obitelji izdvajamo: nezaposlenost, socijalna nesigurnost, odlazak mladih u inozemstvo, povećanje stope rastava, zakoni koji ne promoviraju i ne štite brak i obitelj, zatim ovisnosti, nasilja u obitelji, zajednički život „na probu“ bez obveza, utjecaj medija koji negiraju i otvoreno napadaju vrijednost i dostojanstvo braka i obitelji itd.[46] Daleko bi nas odvelo ulaženje u dubinu svakog od navedenih problema koji predstavljaju zapreku obiteljskom životu, stoga se ovdje ograničavamo na to da ih samo pobrojimo. Uglavnom, briga o obitelji obveza je kako Crkve tako i društva u cjelini jer je ona njihovo zajedničko blago. Uložiti stoga vrijeme, trud (ljubav) i materijalna sredstva u rad s djecom, prema Nadbiskupovim riječima, najprofitabilnije je ulaganje koje roditelji, Crkva i društvo u cjelini, možemo učiniti. Ako na tom području kao zajednica padnemo, sve drugo će pasti, a ako uspijemo – svi ćemo uspjeti, ističe mons. Barišić u svojim spisima.[47]

Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje nam pruža obitelj temelj je i škola društvenog jedinstva i solidarnosti. Obiteljski odgoj je, dakle, presudan za život cijelog društva jer priprema ili bolje rečeno usmjeruje ljude k zajedničkim vrijednostima bez kojih nijedno, a osobito demokratsko društvo, ne može funkcionirati. Drugim riječima, osim za društveni konsenzus koji je neophodan za dobro funkcioniranje društva, jer doprinosi homogenosti i integraciji društva, odgoj u vjeri i obiteljsko zajedništvo važni su i za izgradnju Crkve, koja se koncilski definira kao zajedništvo, communio.

U tom su svjetlu znakovite Nadbiskupove riječi: „Obitelj nam je sigurnosna brana i membrana, koja i danas filtrira tokove podataka, more informacija, šumu znanja i uči nas mudrosti razborita i odgovorna života. Bez obitelji postajemo izloženi pojedinci, dostatni sami sebi bez potrebe i navike da živimo s drugim i za druge. Doista, čovjek bez obitelji je i siroče i siromah. Odgoj unutar obitelji, je bitan za društvo u cjelini, a time i za naš Grad i našu Domovinu. Obitelj je izvor života i radosti, zalog budućnosti i temelj svake naše obnove.”[48]

Crkva je, doista, od svojih početaka koncipirana kao jedna velika obitelj koja živi u ozračju familijarnosti. Vrijedi i obrnuto: obitelj je Crkva u malom, kućna Crkva. Dobro znamo kako obnova Crkve i društva počinje s obnovom temeljne stanice društva – obitelji, a obnova obitelji, pak, počinje osobnom posvećenošću svakog od njezinih članova. I jedno i drugo snagu dobiva iz osobnog odnosa s Bogom. Iz tog odnosa izviru i opet k njemu vode (preko drugih ljudi) sve pastoralne aktivnosti. Stoga Splitsko-makarski nadbiskup, u zajedništvu s drugim biskupima,  s pravom poziva sve vjernike da kvalitetom bračnog i obiteljskog života budu nova svježina i vitalnost, kako u životu župne zajednice tako i u životu društva, na svim područjima. Obnovljena obitelj postat će i ostat će na taj način još više dom svetosti, mjesto posvećenja, življenja i prenošenja vjere, kolijevka novih svećeničkih i redovničkih zvanja.[49]

Sumirajući dosad iznesene podatke konstatiramo da je, iščitavajući spise mons. Barišića u periodu koji smo izabrali za ovo istraživanje, obitelj nesumnjivo na prvom mjestu praktičnih prioriteta kojima je nadbiskup Barišić kroz svoje ukupno djelovanje posvetio posebnu pozornost. Obitelj je temeljna stanica Crkve i društva o kojoj ovisi budućnost Crkve i svijeta; ona je, usprkos svim njezinim manjkavostima koje se nerijetko u mainstream medijima selektivno prenaglašavaju, idealno mjesto za rođenje i odgoj djece/čovjeka. Nadalje, ona je univerzalna vrijednost napisana s potpisom i pečatom Božje ljubavi.[50] Ako je čovjek put Crkve, obitelj je put čovjeka, ističe Nadbiskup.[51] Obitelj je prva i vitalna stanica ljudskog društva; ona je prva škola onih društvenih vrlina bez kojih ljudsko društvo ne može preživjeti. Naime, sve one vrline koje društvo cijeni i treba za svoje dobro funkcioniranje – nastaju i rastu prije svega u obitelji. Štoviše, moralno zdravlje i ekonomski razvoj ovise o kvaliteti obitelji. Ona nije samo jedna pravna, sociološka i gospodarska stvarnost, već i prije svega zajedništvo ljubavi, uzajamnosti i otvorenosti prema životu. Kao takva, obitelj zaslužuje da bude zakonski zaštićena, ekonomski podržana i medijski dobro prezentirana i poštovana, ističe Nadbiskup.[52] Mogli su ovdje biti predstavljeni još mnogi njegovi tekstovi o obitelji, no vjerujemo da istaknuti dovoljno govore i da smo uspjeli prenijeti bit Nadbiskupovih nastojanja oko prepoznavanja velikih promjena u društvu na obiteljskom području i pastoralnih smjernica koje kao odgovor na navedene izazove predlaže.

2.2. Važnost župne zajednice i uloga laičkih crkvenih pokreta i malih zajednica

Nakon proslave velikog „jubileja 2000” u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji započela je i kroz tri godine trajala priprema proslave 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma (304.-2004.), prvog biskupa i mučenika salonitansko-splitske nadbiskupije. Tijekom navedene tri godine na poseban način i kroz različite aktivnosti govorilo se o župi, mjesnoj Crkvi i o ulozi pokreta i malih zajednica u župnom pastoralu. Osobito se to odnosi na drugu i treću godinu priprave kad se u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji slavila godina župe – zajednice vjere i života, kao i godina mjesne Crkve, znaka i svjedoka spasenja.[53] Nakon slavlja godine obitelji (2001.), koja je kućna Crkva, na pastoralnom planu nadbiskupije nastavilo se sa slavljenjem godine župe želeći na taj način da navedene institucije, koje su od vitalnog značenja za Crkvu i njezino poslanje budu duboko međusobno povezane. U tom smislu jasno je izražena želja da župna zajednica u svojoj strukturi, osobito što se tiče međuljudskih odnosa unutar zajednice i njezinih „tijela“ postigne i njeguje familijarni karakter.[54] Govoreći o važnosti župne zajednice u poslanju Crkve, Nadbiskup ističe da je ona pozvana biti mjesto prisutnosti Krista, zajednica koja je prepoznatljiva po zajedništvu, služenju i misionarskom poslanju.[55] Župna zajednica, naglašava Nadbiskup, nije samo „kampanel” koji zanima turiste; nije ni mjesto usluga, odnosno vjerska agencija, ni mjesto učenja i stjecanja informacija – ona je prije svega Isusova zajednica: zajednica vjere i života.[56]

Župna zajednica vrši svoju misiju samo ako je misionarska, otvorena za različite inicijative, aktivnosti preko kojih kršćanskim vrijednostima prožima široko područje društvenog života oplemenjujući ga. Ako to nije, ona prestaje biti župa – zajednica Kristovih učenika. Da bi bila misionarska župa treba biti otvorena, dinamična; treba imati sposobnost slušati/čuti druge ljude i njihove potrebe (prepoznavati znakove vremena) i  izvan same sebe. Drugim riječima, ne smije biti autoreferencijalna, samodostatna, slijepa i gluha za probleme i promjene koje se odvijaju u njezinu okruženju. Samo kroz rast svijesti suodgovornosti svih krštenika (na temelju krštenja) za poslanje Crkve kao i preko zauzetijeg sudjelovanja svih krštenika, sukladno karizmama i službama, župa može promijeniti svoju “osobnu iskaznicu”. Za pastoralnu metanoju crkvenog djelovanja potrebno je ponajprije promicati duhovnost zajedništva i postići veću solidarnost s ljudima koji se nalaze na periferijama društva.[57] Samo uz uključenost svih i rast zajedništva Crkva može odgovoriti na rastući individualizam iz kojeg se rađaju otuđenje i osamljenost modernog čovjeka.[58] To se prije svega odnosi na župnu zajednicu u kojoj je suradnja župnika (i župnog vikara) s pastoralnim i ekonomskim vijećem, s vjernicima laicima općenito i članovima različitih pokreta, zajednica, udruga, s redovnicima i redovnicama ako žive i pastoralno djeluju na području župe, temeljni preduvjet uspjeha njezine misije.[59]

Nadbiskup na proslavi Godine župe u drevnom marijanskom svetištu u Solinu, koje možemo nazvati svojevrsnim “krsnim zdencem” hrvatskog naroda, ističe da ono što župnu zajednicu razlikuje od bilo koje druge kulturne i društvene zajednice jest euharistija. Sve župne aktivnosti i život same zajednice proizlazi iz euharistije i na nju upućuje. Ona je izvor i razlog njezina postojanja. Župna zajednica je prvenstveno duhovna stvarnost, euharistijska zajednica u kojoj se stupa u najtješnji odnos s Bogom i koja izgrađuje zajedništvo sa svim ljudima. Upravo preko nje duhovno rastemo te postajemo sposobni slogom i zajedništvom nadvladati individualizam, ljubavlju konzumerizam, sebedarjem pomamni hedonizam, solidarnošću i odgovornošću etički minimalizam. Čovjek postaje čovjek u svojem najboljem smislu, ističe nadalje Nadbiskup, upravo onda kad ga Bog dotakne, a ne postoji način da se dotakne Boga koji bi bio intimniji od euharistije.[60]

Ostvarivanje župnog pastorala nezamislivo je bez aktivnog udjela vjernika laika. Njihov, nažalost, sve dosada neiskorišteni potencijal predstavlja veliku šansu za obnovu pastoralnog djelovanja u mjesnoj Crkvi. Nadbiskup na mnogo mjesta ističe potrebu suodgovornosti svih krštenika kao i suradnje sa svima koji mogu doprinijeti boljem, uspješnijem vršenju poslanja koje je zajedničko svim vjernicima, iako se na različit način vrši.[61] U tom smislu posebno se ističu konkretne smjernice u kojima naglašava važnost malih zajednica i laičkih crkvenih pokreta u župi. Podržavanje postojećih i osnivanje novih, osobito obiteljske zajednice, jedan je od načina na koji se navedena suodgovornost i suradnja ostvaruje. To isto odnosi se i na Caritas koji je konkretno svjedočanstvo vjere.[62] Što se tiče pastoralnog plana u župi od župnika Nadbiskup traži sustavan, dobro koncipiran i dinamičan pastoralni plan koji uključuje pastoralni rad s različitim skupinama: mladima, odraslima, mladim obiteljima, roditeljima itd.[63]

U pastoralnom djelovanju župe važnu ulogu igraju i laički crkveni pokreti i male župne zajednice, odnosno nove mogućnosti pastoralnog djelovanja koje se u njima i preko njih ostvaruju. Osobito se to odnosi na pastoralno djelovanje ad extra koje je u našem kontekstu zbog višestrukih razloga nerazvijeno a ponajviše zbog komunističkog sustava, koji je prethodio demokratskom, a koji je vjeri i vjernicima nasilno reducirao prostor djelovanja pridonoseći na takav način još većoj klerikalizaciji Crkve.[64] Male zajednice su škole formacije, putovi osobnog duhovnog rasta, mjesta izgradnje međuljudskih odnosa; mjesta koja s vremenom postaju središta evangelizacije.[65] Za vođenje malih zajednica u župi u nadbiskupiji su se počeli organizirati tečajevi za formaciju animatora.

Po smjernicama pastoralnog plana nadbiskupije, koji slijedi smjernice dokumenata koje je izdala Hrvatska biskupska konferencija[66] predviđeno je da svaka župna zajednica ima najmanje pet malih zajednica: obiteljsku, karitativnu, liturgijsku i molitvenu, zajednicu mladih i ministranata.[67] Kroz navedene zajednice razvija se suodgovornost svih krštenika za poslanje Crkve, svjedoči i produbljuje zajedništvo, prakticira sinodalnost te se pastoralno djelovanje misionarski usmjeruje prema vani prožimajući različitim inicijativama sva područja društvenog života.[68] Sve što smo naveli, poglavito izgrađivanje duha sinodalnosti – što se redovito ostvaruje putem samokritičnosti i prepoznavanja karizmi te preko kompetencije vjernika laika i njihova uključivanja u pastoral – uvelike doprinosi deklerikalizaciji pastoralnog djelovanja. Štoviše, ono u biti priječi ne samo klerikalizaciju laika, već i laicizaciju klerika.[69] Vrednujući različitost službi, zadaća i karizmi moguće je zajednički kreirati pastoralne aktivnosti u kojima do izražaja neće dolaziti rivalitet, nego komplementarnost.

Svake godine, na Duhovski ponedjeljak, nadbiskup Barišić organizira susret s laičkim crkvenim pokretima, zajednicama i udrugama koje pastoralno djeluju u nadbiskupiji. Njima možemo pridružiti i redovito održavanje susreta molitvenih zajednica karizmatskog pokreta „Obnova u Duhu Svetome“.[70] Ti su susreti s jedne strane prilika da se produbljuje identitet, poziv i poslanje vjernika laika, dok s druge potvrđujući jedinstvo poslanja u različitosti službi i uloga, produbljuju zajedništvo i njeguju uzajamno poštivanje.[71] Broj laičkih crkvenih pokreta, zajednica i udruga u nadbiskupiji se povećava tako da se uviđa sve veća potreba sustavnijeg rada s njima preko posebnog ureda koji bi npr. pružao osnovne informacije o njima, koordinirao njihove aktivnosti integrirajući ih u biskupijske i župne pastoralne planove. Dobro programiran biskupijski/župni pastoralni plan kao i cjelovita formacija predsjednika/ica navedenih laičkih crkvenih pokreta i zajednica najbolji je model za izbjegavanje njihove getoizacije.

Na kraju ove analize želimo još istaknuti da je Nadbiskup u svojim pismima, govorima i propovijedima ustrajno inzistirao na provođenju društvene pravde. Naime, kako je svima poznato Hrvatska je nakon komunističke diktature ušla nepripremljena u demokratski sustav suočivši se na samom početku svoje neovisnosti s agresijom i okupacijom gotovo trećine svojeg teritorija od strane Srbije i srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Uz već navedeno nesposobnost pa i nepoštenje političara na vlasti (nepravedna privatizacija javnog vlasništva) dovelo je do velikog raslojavanja stanovništva u zemlji, do osiromašenja velikog dijela stanovništva i obogaćivanja, često ilegalnog i nemoralnog, malog dijela ljudi.[72]

Suočen s teškim posljedicama rata, s društvenim nepravdama i gospodarskom recesijom, Nadbiskup se posljednjih godina svjesno zauzimao za socijalnu pravdu i zaštitu siromašnih, za pristojne plaće i poštivanje radnika, za bolje uvjete života i rad mladih obitelji, za primat čovjeka nad profitom i opće, zajedničko dobro nad privatnim interesima. To se njegovo zalaganje i zauzimanje nije ograničavalo i ne ograničava na deklarativnu načelnu razinu, već je sustavno praćeno konkretnim akcijama pomoći ljudima u potrebi.[73]

Zaključak

Teološko-pastoralna promišljanja splitsko-makarskog nadbiskupa dr. Marina Barišića ne odlikuje ni entuzijastični karakter, koji ne bi dublje ulazio u društvenu zbilju, a ni nostalgičarski sentiment, koji umjesto razboritog razlučivanja „duhova“ i uviđanja pravih egzistencijalnih problema bježi u sterilnu lamentaciju za prošlim pretkoncilskim vremenima, nerijetko ih idealizirajući. Naprotiv, mons. Barišić u kriznom tranzicijskom vremenu ulaska u novo tisućljeće, u vremenu novih nada i starih nama poznatih opterećenja, ponajprije mentalitetnih, u svojim programima i zapisima, poukama i porukama, nastupima i poticajima izvrsno uočava znakove vremena, velike društveno kulturne promjene, osobito na području obitelji i kršćanske antropologije te se sustavno zalaže za očuvanje i razvoj pravih temelja i Crkve i društva.

To se ponajprije odnosi na očuvanje braka i obitelji, neospornih duhovnih i društvenih vrijednosti unatoč njihovim manjkavostima u pojedinim slučajevima. S razlogom upućuje da se bez njih, bez očuvanja braka i obitelji, temeljnih stanica društva, te ustrajnog i strpljivog odgoja za njihove neprolazne vrijednosti ne može očekivati boljitak ni Crkve ni društva u cjelini. U tom mu svjetlu, u planskoj izgradnji i brojnim navedenim tekstovima, dominira kršćanska pouka i jasna želja da župne zajednice svojom životnošću budu predvodnice duhovnog preporoda cijelog društva.

Ono što je pri tome također znakovito jest činjenica da Nadbiskupove težnje, želje i zalaganja ne ostaju na uobičajenom području pastoralnog djelovanja, nego se protežu i na široka područja svakodnevnog društvenog života. S tih gledišta se, kroz izravno zauzimanje za zaštitu i promicanje braka i obitelji na svim razinama, neumorno zalaže za socijalnu pravdu i razvojne procese, solidarnost s nemoćnima i pomoć potrebnima, za bolje uvjete života i više mogućnosti rada i zapošljavanja mladih i mladih obitelji. Na tom području pastorala ad extra od osobite je važnosti, upućuje, što veći broj vjernika laika u društvenim procesima i javnim područjima.

Osvrćući se s odmakom na teološko-pastoralna promišljanja o društvenoj i crkvenoj zbilje tijekom posljednjih dvadesetak godina, veseli nas činjenica da je, neospornom zaslugom i djelovanjem nadbiskupa Barišića i cijele mjesne Crkve,  stvarno stanje u nekim područjima promijenjeno na bolje. Unatoč tome, izravno nas rastužuje spoznaja da su se, nažalost, ostvarila neka Nadbiskupova strahovanja glede demografskih kretanja koja ukazuju na sve prisutnije iseljavanje mladih, kao i na sve kasnije i rjeđe ulaženje u kršćanski sakramentalni brak. Sve navedeno, kao i niz nekih drugih čimbenika, za posljedicu imaju izumiranje našeg naroda i opustošenje posebno zaobalnih mjesta naše nadbiskupije.

Konačno, sagledavši u cjelini dosadašnju pisanu riječ današnjeg splitsko-makarskog Nadbiskupa, nije teško ustvrditi kako ona itekako jasno doktrinarno i poticajno govori; kako i koliko na općem crkveno-vjerskom duhovnom i pastoralnom planu, jednako tako i na društvenom, humanom, pravnom i gospodarskom području. I to – s razlogom ću zaključiti – teološkom dubinom i kršćanskim optimizmom, neposrednim stilom i uvijek prisutnom konkretnošću, bez kojih svako zauzimanje ostaje neplodno.

U tom smislu možemo konstatirati da promišljanja, poruke i pouke mons. Barišića nisu samo trajni spomen njegovih nastojanja i predane zauzetosti, već i živo vrelo duhovnih nadahnuća za nove pastoralne aktivnosti onima koji će ih iščitavati i na njima se nadahnjivati.                                                                                 

[1] Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao je mons. dr. Marina Barišića splitsko-makarskim nadbiskupom 21. lipnja 2000. Mons. Barišić je preuzeo službu splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita 26. kolovoza 2000. godine u konkatedrali sv. Petra u Splitu (usp. Životopis mons. dr. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite, u: https://smn.hr, 12.02. 2018.).

[2] M. Barišić, Pastoralna usmjerenja tekuće godine, u: Vjesnik splitsko-makarske nadbiskupije [dalje VSMN], 1 (2006), str. 1.

[3] Ovdje ne namjeravamo ulaziti u podrobnu analizu navedenih razlika u pastoralnim pismima što se tiče metodologije, a za one koje navedeno zanima preporučujemo da usporede sljedeća pastoralna pisma (smjernice): Usp. M. Barišić, Nadbiskupov poziv na sudjelovanje u predstojećim pastoralnim aktivnostima u VSMN, 4 (2001); str.16; Isti, Pastoralni program za 2002, Godina župne zajednice, u: VSMN, 5 (2001), str. 21; D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada u Godini mjesne Crkve, u VSMN, 1 (2003), str. 26-28; M. Barišić, Glavne smjernice pastoralnog rada u jubilejskoj godini sv. Dujma, u VSMN, 1 (2004), str . 27; Isti, Pastoralna umjerenja tekuće godine, u VSMN 1 (2006), str. 1-2; D. Šimundža, Pastoralna usmjerenja, Godina duhovnih zvanja, u VSMN, 4 (2007), str. 187-190; Isti, Obiteljska godina, u: VSMN, 1 (2011), str. 9-10; M. Barišić, Upute za župnike u Godini vjere, u: VSMN, 4 (2012), str. 289; Isti, Godina očinstva, Proglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018., pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja”, u: VSMN, 4, (2016), str. 341.

[4] Usp. A. Čondić, Ustani, zove te, bogoslovno-pastoralna razmišljanja, Crkva u svijetu, Split, 2013, str. 102-104; N. Vranješ, Pastoral danas, Izabrane teme iz pastoralne teologije, Glas Koncila, Zagreb, 2013, str. 109-120.

[5] Usp. M. Barišić,  Pastoralni program za 2002…, str. 21-22; D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada u Godini mjesne Crkve…, str. 26-28; D. Šimundža, Pastoralna usmjerenja, Godina duhovnih zvanja…, str. 188-190; Isti, Obiteljska godina…, str. 9-10; M. Barišić, Upute za župnike u Godini vjere…, str. 289.

[6] Isto.

[7] Isto.

[8] Usp. M. Barišić, Uskrs obitelji, u: VSMN, 1 (2001), str. 4-5;  Isti,  Proglas uz Dan života, U godini našeg pastoralnog programa „Obitelj izvor života“, u: VSMN, 1 (2001), str. 13; Isti, Obitelj izvor života, Pismo na početku korizme, u VSMN, 1 (2001), str. 14; Isti, Radosna vijest obitelji, Propovijed na Malu Gospu, u VSMN, 5 (2001), str. 19-20; Isti, Obitelji, gdje si? Propovijed povodom proslava godine obitelji, Vepric 14. listopada 2001, u: VSMN, 5 (2001), str. 16-18; Isti, Ne bojte se, radujte se! Nadbiskupovo božićno pismo 2001, u VSMN,1 (2002), str. 36-38; Isti, Ostani s nama, Gospodine! u VSMN, 3 (2005), str. 30-31; Isti, Božićna poruka 2005, u VSMN, 1 (2006), str. 13-15; Isti, Poruka za Božić, u VSMN, 1 (2011), str. 1-2;  D. Šimundža, Obiteljska godina…, str.  9-10; M. Barišić, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju, u VSMN, 3 (2014), str. 212-214; Isti, Propovijed za Uskrs 2015, u VSMN, 2 (2015), str. 93-94; Isti, Propovijed za veliku Gospu u Splitu, u VSMN, 3 (2014), str. 215-216; Isti, Božićna poruka 2014, u VSMN, 4 (2014), str. 301-302; Isti, Propovijed za Božić 2016., u VSMN, 4 (2016), str. 342-343; Isti, Propovijed za veliku Gospu u Sinju, u VSMN, 3 (2017), str. 256-257;  Isti, Poruka za početak školske i vjeronaučne godine, u VSMN, 3 (2017), str. 237-238.

[9] Usp. M. Barišić, Ostani s nama Gospodine! Nadbiskupova uskršnja poruka, u: VSMN,  3 (2005), str. 30-31; Isti, Uskrsna poruka 2006, u VSMN, 2 (2006), str. 73-74, Isti, Propovijed za Uskrs 2015, u: VSMN, 2 (2015), str. 94-95; Isti, Uskrsna poruka 2016., u: VSMN, 1 (2016), str. 2.

[10] Usp. M. Barišić, Živi organizam po mjeri Duha, u VSMN,  3 (2002), str. 1; Isti, Župa – zajednica vjere i života, Propovijed prigodom proslave godine župe, u: VSMN, 5 (2002), str. 6-9; D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada u Godini mjesne Crkve…, str. 26-28; M. Barišić, Pozvani i poslani biti Crkva, Korizmena poruka, u VSMN, 1 (2003), str. 23-25; Isti, Pastoralna usmjerenja, određenja i upute o potvrdi, u VSMN, 4 (2007), str. 187; Isti, Poruka za početak školske i vjeronaučne godine 2017., str. 256-257.

[11] Usp. M. Barišić, Stopama vjere – mostom nade i ljubavi, u: VSMN 2 (2004), str. 14-16; Isti, Božićna poruka 2006., u VSMN, 1 (2007), str. 1-2; Isti, Uskrsna poruka, u: VSMN, 2, (2009), str. 81-82; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2014., str. 212-214; Isti, Božićna poruka 2014., str. 301-302; Isti, Poruka za početak školske i vjeronaučne godine 2015., str. 197-198; Isti, Uskrsna poruka 2016., u: VSMN, 1, (2016), str. 13.

[12] Usp. M. Barišić, Božić – odgovor na krizu čovječanstva, Poruka za Božić 2008, u: VSMN, 1 (2009), str. 9-10; Isti, Uskrsna poruka, u: VSMN, 2 (2009), str. 81-82; Isti, Uskrsna poruka, u VSMN,  2 (2013), str. 69-70; Isti, Propovijed za Malu Gospu u Solinu, u: VSMN, 3 (2014), str. 220-222; Isti, Propovijed u Trogiru za sv. Ivana trogirskog,  u VSMN, 4 (2014), str. 328-329;  Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2017., str. 256.

[13] Usp. M. Barišić, Božićna poruka , u VSMN, 1 (2007), str. 1-2; Isti, Nadbiskupova poruka za početak nove školske i vjeronaučne godine, u VSMN, 4 (2007), str. 185-186;  Isti, Poruka za Božić, u: VSMN, 1 (2010), str.1-2; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2014., str. 215-216; Isti, Propovijed za Uskrs 2016., str. 13; Isti, Poruka za početak školske i vjeronaučne godine 2017., str. 237-238.

[14] Usp. D. Šimundža, Godina duhovnih zvanja…, str. 188-190; Isti, Pastoralne obavijesti, u: VSMN, 1 (2011), str. 14-15; M. Barišić, “Otvorimo vrata Kristu”, u: VSMN, 3 (2011), str. 217-218; Isti, Duhovna zvanja – proroštvo nade, u: VSMN, 2 (2013), str. 71; Isti, Propovijed za Malu Gospu u Solinu 2014., str. 220-222.

[15] Usp. M. Barišić, Godina župne zajednice, Pastoralni program za 2002., u: VSMN, 5 (2001), str. 21-22; Isti., Korizmeno pismo za godinu župe – zajednice vjere i života, u VSMN, 1 (2002), str. 20-21; Isti, Živi organizam po mjeri Duha…, str. 1; Isti, Župa – zajednica vjere i života, Propovijed prigodom proslave godine župe, u: VSMN, 5 (2002), str. 6-9; Isti, Nadbiskupova poruka prigodom početka školske godine, u: VSMN, 4 (2009), str. 245-246; Isti, Propovijed za Malu Gospu u Solinu, u: VSMN, 3 (2014), str. 220-222.

[16] Usp. M. Barišić, Korizmeno pismo za godinu župe – zajednice vjere i života, u: VSMN, 1, (2002), str. 20-21; D. Šimundža, Upute za formiranje malih zajednica u župi, u: VSMN, 2 (2002), str. 15-16; Isti., Kratki izvještaj pastoralnog vikara, u VSMN 3 (2002), str. 22; M. Barišić, Pozvani i poslani biti Crkva, u: VSMN 1 (2003), str. 23-25; S. Burilović, Zajednički molitveni susret na duhovski ponedjeljak, u: VSMN, 3 (2006), str. 189-190; Ista, Zajednički molitveni susret na duhovski ponedjeljak,  u: VSMN, 3, (2009), str. 221; Ista, Molitveni susret duhovnih pokreta, udruga i molitvenih zajednica Splitsko-makarske nadbiskupije, u: https://smn.hr/1272-pokreti-i-zajednice/2674-molitveni-susret-duhovnih-pokreta-udruga-i-molitvenih-zajednica-splitsko-makarske-nadbiskupije  (22.02. 2018.).

[17] Usp. M. Barišić, Korizmeno pismo za godinu župe…, str. 20-21; Isti, Župa – zajednica vjere i života…, str. 6-9; D. Šimundža, Kratki izvještaj pastoralnog vikara…, str. 22; Isti, Glavne smjernice pastoralnog rada u Godini mjesne Crkve…, str. 26-28; M. Barišić, Pozvani i poslani biti Crkva..., str. 23-25; Isti, Propovijed u Trogiru za sv. Ivana trogirskog 2014…, str. 328-329; Isti, Propovijed za Uskrs 2015…, str. 93-94.

[18] Usp. M. Barišić, Svijest sinovstva i temelj nade, u: VSMN, 1 (2003), str. 19-21; D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada..., str. 26-28; M. Barišić, Pastoralna usmjerenja…, str. 1-2; Isti, Propovijed za Gospu od Zdravlja, u: VSMN, 1 (2010), str. 27-28; Isti, Uskrs – „sreća uspjeha“, Uskrsna poruka, u VSMN, 2 (2010), str. 93-94; Isti, Božić – bez doma, ali ne bez čovjeka, Božićna poruka, u VSMN, 1 (2012), str. 1-2; Isti, Božićna poruka 2014…, str. 301-302; Isti,  Poruka za Božić 2016…, str. 342-343; Isti, Propovijed za Božić 2017, u: https://smn.hr/propovijedi-2/bozicne-propovijedi/3043-bozic-2017-danja-misa  (22. 02. 2018.).

[19] Usp. M. Barišić, Župa – zajednica vjere i života, Propovijed prigodom proslave godine župe, u: VSMN, 5 (2002), str. 6-9; Isti, Pozdrav na otvaranju Dujmova moćnika u Katedrali, u: VSMN, 3 (2004), str. 9; Isti, Radosna vijest za dobru vijest Života, u VSMN, 1-2 (2005), str. 27-28; Isti, Božićna poruka 2006., u: VSMN, 1 (2007), str. 1-2; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Splitu 2012., str. 215-216; Isti, Propovijed u Solinu na Malu Gospu 2015., str. 215-216; Isti, Propovijed za Uskrs 2016., str. 13-14; Isti, Poruka za početak školske i vjeronaučne godine 2017., str. 237-238.

[20] Usp. M. Barišić, Dijete nam se rodilo, sina dobismo! u: VSMN, 1 (2004), str. 15-17; Isti, Uskrsna poruka, u VSMN, 3 (2007), str. 105-106; Isti, Božić – odgovor na krizu čovječanstva, u VSMN, 1 (2009), str. 9-10; Isti, Poruka za Božić, u VSMN, 1 (2010), str.1-2; Isti, Božić – bez doma, ali ne bez čovjeka…, str. 1-2; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju, u: VSMN, 4 ( 2007), str. 199-202;  Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2014., str, 212-214; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2017., str. 256-257.

[21] Usp. M. Barišić, Nadbiskupovo korizmeno pismo za godinu župe…, str.  20-21.

[22] Isti, Uskrs obitelji…, str. 4; Isti, Proglas uz Dan života…, str. 13; Isti, Obitelji, gdje si…, str. 16-19; Isti, Radosna vijest…, str. 19-20; Isti, Propovijed za Uskrs 2015…, str. 93-94; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2017…, str. 256-257.

[23] Usp. M. Barišić, Obitelji, gdje si…, str. 16-19.

[24] U tom kontekstu donosimo ovdje riječi pape Ivana Pavla II. o obitelji upućene hrvatskim biskupima za vrijeme njegovom drugog apostolskog pohoda Hrvatskoj: „Neka u vašemu dušobrižničkom radu obitelj, ‘kućna Crkva’, ima posebno mjesto jer ‘budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj’ (Familiaris consortio, 75). Ona će biti kadra odgovoriti na izazove i zamke suvremenoga svijeta u mjeri u kojoj se bude znala otvoriti Bogu, živeći i ostvarujući ‘otajstvo jedinstva i plodne ljubavi, koja ujedinjuje Krista i Crkvu’ (Lumen gentium, 11). Obitelj u kojoj su ‘roditelji za svoju djecu prvi navjestitelji vjere riječju i primjerom’ (usp. isto) znat će valjano odgovoriti na poslanje u suvremenom svijetu, postajući mjesto vjere i ljubavi, po primjeru svete nazaretske Obitelji. Našim su suvremenicima potrebne jasne spoznaje o naravi i pozivu obitelji. Ne prestajte zbog toga izlagati kršćansko poimanje ženidbe i obitelji… Promaknuće dostojanstva osobe i obitelji te promaknuće prava na život, koje je danas posebno ugroženo, zajedno s obranom najslabijih društvenih slojeva, moraju imati posebno mjesto u cjelokupnoj vašoj apostolskoj skrbi kako bi ‘dali dušu’ suvremenoj Hrvatskoj. Pred naletom ‘kulture smrti’, koja se očituje posebno preko pobačaja i sve veće naklonosti prema eutanaziji, valja predlagati ‘kulturu života’.” Usp. Ivan Pavao II, Obnovljeno propovijedanje Kristova Evanđelja, kulture života i zajedništva svih ljudi – nada s obzorâ baštine, Govor Svetog oca hrvatskim biskupima, nadbiskupski dvor u Splitu, 4. listopada 1998.; Ivan Pavao II., „Bit ćete mi svjedoci“, Govori za vrijeme pastoralnog pohoda hrvatskoj od 2. do 4. listopada 1998., KS, Zagreb, str. 40-41.

[25] Usp. Benedetto XVI, Familie aperte alla vita, risorsa per il futuro, La messa a Zagrabia in occasione della Giornata nazionale delle famiglie cattoliche croate, in Insegnamenti, VII, 1 (2011), Libreria Editrice Vaticana, Città di Vaticano, 2012, str. 777.

[26] Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb, 2002, str. 11.

[27] Takvo istraživanje provedeno 2012. godine među mladima (od 14-27 godina) u Hrvatskoj pokazuje da oni prosječno mjesečno zarade plaću od 4.244 kune što je cca 20% manje od tadašnjeg prosječnog hrvatskog dohotka. Noviji podatci jasno ukazuju na činjenicu da su, među drugim razlozima, također i nedostatna financijska sredstva kojima mladi raspolažu razlog stanja u kojem se oni sve kasnije osamostaljuju i osnivaju bračnu zajednicu. Usp. Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik, Mladi u vremenu krize, Prvo istraživanje IDIZ-a i Zaklade Friedrich Ebert o mladima, Institut za društvena istraživanja Zagreb, Zagreb, 2013, str. 137.

[28] M. Barišić, Obitelji, gdje si…, str. 16-19; Isti, Uskrsna poruka 2006…, str. 73-74; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2015…, str. 215-216.

[29] O navedenim poteškoćama koje mijenjaju dosadašnji način života i ozbiljno prijete opstanku braka i obitelji u našem društveno-kulturnom kontekstu mons. Barišić ističe: „Životnih poteškoća ima na pretek, kao da se iz dana u dan umnažaju. Nezaposlenost, neplodnost, život bez unuka, nepravde, svađe, prezir, ignoriranje, odbačenost, podjele, rastave, samoća, bolest, duhovna i materijalna bijeda…  Slutimo opasnost da sve više postanemo individualci odijeljeni i zatvoreni u svoj svijet. Sve je više tehničko-komunikacijskih sredstava, a sve manje razgovora, riječi – osobne komunikacije. Obiteljske odnose i dom sve više ispunja praznina šutnje, muka i mučanja. Jer nema zajedništva, obiteljski stol zjapi prazan. Svatko ima svoj stakleni ’stolić’ – ekran. Istina, tehnika je blagoslov ukoliko nam služi da nas povezuje, a ne da nas zarobljava i udaljava.” Usp. M. Barišić, Rođenje Blažene Djevice Marije – Vepric, 7. rujna 2017., u: VSMN, 3(2017), str. 260.

[30] M. Barišić, Božićna poruka 2005…, str. 13-14; Isti, Uskrsna poruka 2006…, str. 73-74; Isti, Božićna poruka 2012, u: VSMN, 1 (2013), str. 23-24; Isti, Propovijed za Uskrs 2015…, str. 93-94; Isti, Propovijed za Božić 2016…, str. 375-376; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2017…, str. 256-257.

[31] Usp. M. Barišić, Poruka nadbiskupa prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine 2015…, str. 187-198; Isti, Uskrsna poruka 2016…, str. 13.

[32] Papa Benedikt XVI. više je puta govorio o ideologijama koje kreiraju novu antropologiju dekonstruirajući same temelje dosadašnje kršćanske antropologije (zapadnog društva). U tom smislu je više puta upozoravao i na opasnost rodne ideologije, te nove filozofije seksualnosti po kojoj, kako papa ističe, „spol nije više izvorna datost naravi koju čovjek treba osobno ispuniti smislom, nego društvena uloga, o kojoj samostalno odlučuje… Očita je duboka pogrešnost – kaže papa Benedikt XVI. – te teorije i antropološke revolucije koja se u njoj nalazi. Čovjek osporava istinu da ima narav određenu svojom tjelesnošću koja obilježava ljudsko biće. Niječe vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije dana kao datost, već da ju on sam stvara. Prema biblijskom prikazu stvaranja, pripada bîti ljudskog bića (čovjeka) da je stvoren od Boga kao muškarac i žena. Navedeni dualitet je bitan za čovjeka, takav kakav je dan od Boga. Upravo je on kao početna točka osporen. Ne vrijedi više ono što se čita u izvještaju o stvaranju: ”Muško i žensko stvori Bog” (Post 1, 27). Ne, sada vrijedi da nije On stvorio muškarca i ženu, nego sada društvo, odnosno mi sami odlučujemo o tome. Muško i žensko kao stvarnost stvaranja, kao narav ljudske osobe više ne postoji. Čovjek se odriče vlastite naravi. On je sada samo duh i volja. Manipulacija prirodom koju, kada se odnosi na okoliš, danas osuđujemo, postaje ovdje, kad je u pitanju on sam, čovjekov temeljni izbor. Sada postoji samo ‘apstraktni čovjek’, koji samostalno odabire nešto kao svoju prirodu. Muškarac i žena bivaju osporeni u svojoj stvaralačkoj ‘potrebi’ same strukture ljudske osobe koja se međusobno nadopunjuje. Ako, međutim, ne postoji dualitet muškarca i žene kao činjenica stvaranja, tada ne postoji ni obitelj kao unaprijed utvrđena stvarnost od stvaranja“. Usp. Papa Benedetto, Discorso del santo padre Benedetto XVI, Sala Clementina, venerdì, 21 dicembre 2012, u: https://w2.vatican.va (16. 03. 2018.).

[33] Papa Franjo je na više mjesta i u više prigoda upozoravao na opasnost rodne ideologije. Ovdje donosimo samo riječi iz posinodalne apostolske pobudnice Amoris laetitia, u kojoj čitamo: „Drugi izazov proizlazi iz raznih oblika jedne ideologije, koja se općenito naziva rodnom ideologijom, koja niječe naravnu razliku i uzajamnost između muškarca i žene. Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene. Ljudska se samosvijest tako predaje u ruke individualističkom izboru, koji se s vremenom može i mijenjati. Zabrinjava činjenica što se neke od tih ideologija, koje teže odgovoriti na određene, katkad neshvatljive težnje, nastoje nametnuti kao neko jednoumlje koje određuje također kako treba odgajati djecu. Ne smije se zaboraviti da ’biološki spol (sex) i društveno-kulturna uloga spola (gender) mogu se razlučiti, ali ne i odijeliti’.” Usp. Papa Franjo, Amoris laetitia (Radost ljubavi), Posinodalna apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016, 56.

[34] M. Barišić, Poruka nadbiskupa prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine 2015…, str. 198.

[35] Usp. Hrvatski sabor, Zakon o istospolnim zajednicama, u: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003 _07_116_1584.html (14. 06. 2018.).

[36] Usp. Hrvatski sabor, Zakon o suzbijanju diskriminacije, u: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008 _07 _85_2728.html (14. 06. 2018.)

[37] Usp. Hrvatski sabor, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, u: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/2012_07_86_1962.html (14. 06. 2018.).

[38] Usp. Hrvatski sabor, Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola https://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/2014_07_92_1836.html (14. 06. 2018.).

[39] Usp. A. Čondić, Brak i obitelj između crkvenog nauka i suvremenosti, u: Hrvatski dušobrižnički ured, Sakramenti i pastoral obitelji, Zbornik radova, A. Polegubić (ur.), Frankfurt am Main, 2017, str. 64-65.

[40] Usp. Hrvatska biskupska konferencija, Obitelj – put Crkve i naroda, Pastirsko pismo hrvatskih biskupa povodom trećeg apostolskog pohoda Pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, KS, Zagreb, 2003.

[41] Ovdje možemo, u kontekstu prethodnog govora o rodnoj ideologiji, spomenuti i izjavu biskupa Hrvatske biskupske konferencije iz listopada 2014., u kojoj upozoravaju na opasnosti spomenute ideologije, konstatirajući da „s jedne strane apsolutizira ljudsku slobodu, a s druge strane lišava čovjeka temeljnoga oslonca na kojemu počivaju njegov identitet i dostojanstvo“. Usp. Hrvatska biskupska konferencija, “Muško i žensko stvori ih!”  Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije, Zagreb, 15. listopada 2014, u: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=164250 (14. 04. 2018.).

[42] Na Izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije održanom u siječnju 2010. prihvaćena je inicijativa za organizaciju Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održavati svako tri godine u organizaciji Ureda HBK za život i obitelj te (nad)biskupije domaćina. Prvi susret, pod geslom Zajedno u Kristu, održan je 2011. u Zagrebu pod predsjedanjem pape Benedikta XVI. Drugi susret, pod geslom Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske, održan je u Rijeci na Trsatu 2015. godine, a treći susret predviđen je u Solinu u rujnu 2018. Pod geslom Obitelj – izvor života i radosti. Iz pisma hrvatskih biskupa upućenog prigodom posjeta pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, točnije Zagrebu, u kojem je i organiziran prvi susret katoličkih obitelji, izdvajamo: „Ne možemo, zato, zaobići tako očite, ujedno i tako žalosne poteškoće kroz koje prolazi hrvatska obitelj danas, a koje posljedično ugrožavaju i budućnost čitavoga naroda. Spominjemo velik broj mladih koji zbog nezaposlenosti i neriješenoga stambenog pitanja odgađaju ulazak u brak, nezaposlenost i socijalne probleme, porast rastava, ovisnosti i obiteljskoga nasilja, sve rasprostranjeniji zajednički život “na probu”, na određeno vrijeme, bez obveza, kao ni snažne pritiske koji niječu, pa i otvoreno napadaju vrijednost braka i obitelji. Odlučili smo, zbog toga, započeti sa slavljenjem nacionalnih susreta kojima želimo promicati bračne i obiteljske vrijednosti, snažiti zdravu samosvijest hrvatskih katoličkih obitelji, pokazujući im da nisu osamljene i prepuštene sebi.“ Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija, Pismo biskupa Hrvatske biskupske konferencije prigodom pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, 4-5. lipnja 2011., u: IKA 128726/1  (17. ožujka 2018); Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, u: https://susretobitelji.hr/# (službena mrežna stranica susreta, (24. 03. 2018).

[43] Usp. Bračno i obiteljsko savjetovalište, u: https://smn.hr/ustanove/bracno-i-obiteljsko-savjetovaliste (26. 03. 2018.).

[44] Usp. Ured za pastoral obitelji, u: https://smn.hr/ordinarijat/ured-za-pastoral-obitelji (26. 03. 2018.).

[45] Istraživanja vođena zadnjih godina u Hrvatskoj pokazuju da građani Republike Hrvatske visoko cijene obitelj. Više o navedenoj problematici i rezultatima istraživanja vidjeti u: J. Baloban – G. Črpić – I. Rimac, Pregled postotaka i aritmetičkih sredina (M). Europsko istraživanje vrednota – EVS 1999, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000.), 2, str. 191.-232;  P. Aračić – K. Nikodem, Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000.), 2, str. 295; J. Baloban (prir.), U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 259; J. Baloban, Crkvenost i obitelj pred izazovima, Glas Koncila, Zagreb, 2004. Osobito je zanimljivo pogledati transformaciju obitelji kroz promjenu vrednota unutar obitelji u tranzicijskom razdoblju na str. 37-38. Recentna istraživanja provedena među mladima u Hrvatskoj 2012. godine također potvrđuju prethodno iznesene tvrdnje. Iz potonjih istraživanja proizlazi da mladi u Hrvatskoj, usprkos ideološkoj kolonizaciji preko mainstream medija, još uvijek visoko vrednuju obitelj i tradicionalne obiteljske vrijednosti. Nadalje, istraživanje pokazuje i da se „prikladna“ dob za sklapanje braka sve više odmiče od rane mladosti i sve se više odnosi na godine kasnije mladosti: 30 godina za muškarce i 27 godina za žene. Što se tiče planiranja obitelji, osobito broja djece, mladi u najvećem broju planiraju imati dvoje djece. Troje djece planira imati tek 15% ispitanika, a samo jedno dijete njih 12%. Usp. Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik, Mladi u vremenu krize…, str. 36-37.

[46] Usp. M. Barišić, Obitelj izvor života, Pismo na početku korizme 2001…, str. 14; Isti, Obitelji, gdje si…, str. 16-18; Isti, Radosna vijest…, str. 19-20; Isti, Božićna poruka 2004…, str. 27-28; Isti, Božićna poruka 2005…, str. 13-14; Isti, Uskrsna poruka 2006…, str. 73-74; Isti, Božićna poruka 2010…, str. 1-2; Isti, Božićna poruka 2012, u: VSMN 1 (2013), str. 23-24; Isti, Propovijed za Malu Gospu u Solinu 2014…, str. 220-222; Isti, Božićna poruka 2014…, str. 301-302; Isti, Propovijed u Trogiru za sv. Ivana trogirskog 2014…, str. 328-329; Isti, Propovijed za Uskrs 2015…, str. 94-95; Isti, Propovijed na Veliku Gospu u Sinju 2015…, str. 210-211; Isti, Poruka nadbiskupa prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine 2015…, str. 197-198; Isti, Uskrsna poruka 2016…, str. 1-2; Isti, Poruka za Božić 2016…, str. 342-343; Isti, Propovijed na veliku Gospu u Sinju 2017…, str. 256-257.

[47] Usp. M. Barišić, Božićna poruka 2005…, str. 14.

[48] Silvana Burilović, Svečano proslavljena svetkovina sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije, Pozdravna riječ splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Marina Barišića, u: https://smn.hr/50-sudamja-2016/3277-svecano-proslavljena-svetkovina-sv-dujma-zastitnika-grada-splita-i-splitsko-makarske-nadbiskupije (16. 05. 2018.).

[49] Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija, Obitelj – put Crkve i naroda…, str. 2; Isti., Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećega tisućljeća, Glas Koncila, Zagreb, 2002, str. 20-23.

[50] Usp. M. Barišić, Božićna poruka 2010…, str. 1.

[51] Usp. Isti, Obitelji, gdje si…, str. 17.

[52] Usp. isti, Božićna poruka 2010…, str. 1.

[53] Usp. D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada…, str. 26-29.

[54] Usp. M. Barišić, Korizmeno pismo za godinu župe…, str. 20.

[55] Isto.

[56] Isto, str. 20-21.

[57] Isto, str. 20.

[58] Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija, Na svetost pozvani…, str. 90.

[59] Usp. D. Šimundža, Kratki izvještaj…, str. 22; M. Barišić, Župa zajednica…, str. 8; D. Šimundža, Glavne smjernice pastoralnog rada…, str. 26-27; M. Barišić, Živi organizam…,  str. 1; Isti, Božićna poruka 2014…, str. 301-302; Isti, Uskrsna poruka 2016…, str. 2; Isti, Propovijed za Uskrs 2016…, str. 13.

[60] Usp. M. Barišić, Župa zajednica…, str. 7.

[61] Usp. M. Barišić, Korizmeno pismo za godinu župe…, str. 20-21; Isti, Pozvani i poslani…, str. 24-25; Isti, Glavne smjernice pastoralnog rada u jubilejskoj…, str. 27; Isti, Živi organizam…, str. 1; Isti, Svijest sinovstva…, str. 19-21; Isti, Božićna poruka 2007…, str. 1-2; Isti, Božićna poruka 2012…, str. 2; Isti, Propovijed za Uskrs 2016…, str. 13.

[62] Usp. M. Barišić, Korizmeno pismo za godinu župe…, str. 20-21; Isti, Glavne smjernice pastoralnog rada u jubilejskoj…, str. 27; Isti, Pozvani i poslani…, str. 24-25.

[63] Usp. M. Barišić, Pastoralna usmjerenja…, str. 1-2; D. Šimundža, Župne zajednice – mjesto odgoja za zrelost, u VSMN 1 (2002), str. 23-24; Isti., Obiteljska godina…, str. 9-10; Isti., Godina duhovnih zvanja…, str. 188-190.

[64] Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija, Na svetost pozvani…, str.  99-100; D. Šimundža, Upute za formiranje malih zajednica u župi, u VSMN 2 (2002), str. 15-16.

[65] Usp. D. Šimundža, Upute za formiranje malih zajednica…, str. 15-16; I. Ćubelić, Župne zajednice – mjesto odgoja za zrelost, u VSMN 1 (2002), str. 23-25.

[66] Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija – Nacionalni katehetski ured, Župna kateheza u obnovi župne zajednice, Plan i program, HILP Zagreb-Zadar 2000; Hrvatska Biskupska Konferencija, Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećega tisućljeća, Glas Koncila, Zagreb, 2002.

[67] Usp. D. Šimundža, Upute za formiranje…, str. 16.

[68] Usp. Hrvatska Biskupska Konferencija – Nacionalni katehetski ured, Župna kateheza u obnovi župne zajednice…, br. 7.

[69] Usp. N. Bižaca, Sinodalnost preduvjet uspjeha nove evangelizacije, Crkva u svijetu XXXXVII/3, (2012), str. 297-298; N. Vranješ, Pastoral između tradicionalizma i progresivizma, Riječki teološki časopis XIX/1, (2011), str. 41-45.

[70] Usp. Informativna katolička agencija, Susret nadbiskupa Barišića s članovima molitvenih zajednica „Obnove u Duhu Svetome , u: www.ika.hr/bilteni/bilten_42-2013.pdf. (25. O5. 2018).

[71] Usp. S. Burilović, Susret na Duhovski ponedjeljak, u: VSMN 3 (2012), str. 238; Ista, Molitveni susret duhovnih pokreta, udruga i molitvenih zajednica Splitsko-makarske nadbiskupije, u: https://smn.hr/1272-pokreti-i-zajednice/2674-molitveni-susret-duhovnih-pokreta-udruga-i-molitvenih-zajednica-splitsko-makarske-nadbiskupije (20. 06. 2018).

[72] Za teološko vrednovanje velikih promjena koje su u tijeku kao i za prepoznavanje „znakova vremena“ u našem okruženju vidjeti dvije izvanredne knjige: Tonči Matulić, Metamorfoze kulture, Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstveno-tehničke civilizacije, Let iznad oblaka dekristijanizacije, Glas Koncila, Zagreb, 2009; Isti, Tužaljke kamenja hrvatske pustinje, Pomirenje i duhovna obnova u svjetlu proročke i kritičke raščlambe stanja duha i svijesti suvremenoga hrvatskoga društva, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

[73] Usp. M. Barišić, Pozdrav na otvaranju Dujmova moćnika…, str. 9; Isti, Svijest sinovstva…, str. 19-21; Isti, Radosna vijest…, str. 27-28; Isti, Uskrsna poruka 2007…, str. 105-106; Isti, Poruka za Božić 2008..., str. 9-10; Isti., Poruka za Božić 2009…, str. 1-2; Isti, Gospa od Zdravlja 2009…, str. 27-29; Isti, Poruka za Božić 2010…, str. 1-2; Isti, Dijete nam se rodilo, sina dobismo…, str. 15-17; Isti, Božićna poruka 2011…, str. 1-2; Isti, Božićna poruka 2014…, str. 300-301; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2015…, str. 210-211; Isti, Propovijed za Uskrs 2015…, str. 93-94; Isti, Poruka za početak školske godine 2017…, str. 237-238; Isti, Propovijed za Veliku Gospu u Sinju 2017…, str. 256-257. Za pregled projekata i aktivnosti Caritasa splitsko-makarske nadbiskupije vidjeti: Caritas nadbiskupije Split, u: https://smn.hr/ustanove/caritas-nadbiskupije-split (16. 06. 2018.); M. Barišić, O plinskoj termoelektrani, u: VSMN 88 (2017), 4, str. 354.

fra Ivica Jurić

Izvor: Ivica Jurić, Pastoralni naglasci u spisima nadbiskupa dr. Marina Barišića, u: Oče naš, Jedan je Otac vaš, Zbornik radova u čast splitsko-makarskog nadbiskupa dr. Marina Barišića prigodom srebrnog jubileja biskupskog posvećenja, D. Šimundža i N. A. Ančić (ur.), Crkva u svijetu, Split, 2018., str. 87-115.