Posted by O životu i djelovanju svetoga Jakova apostola jako puno znamo, premda je, kao i uvijek kad se radi o velikim ljudima, opasnost da se nešto i nadoda, iskrivi i pretvori u legendu iz pobožne želje. Sveti Jakov potječe od čestite židovske obitelji iz ribarskog grada Betsaide. Otac mu se zvao Zebedej, majka Saloma, a brat Ivan. Bili su ribari. Nakon braće Petra i Andrije (usp. Mt 4,18.21; Mk 1,16.19), koji isto bijahu ribari, Isus je pozvao i Zebedejeve sinove. O tome nas, primjerice sv. Marko izvještava: “Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže” (Mk 1,19). Isus ih je pozvao da ga slijede i odmah su se odazvali, bez razmišljanja i pitanjâ koje bismo mi, vjerujem, postavljali. Sve su ostavili: lađe, roditelje, kuću i mjesto i spremno pošli za Isusom. Zaista fascinantno. Poput neke strijele pogodila ih je njegova riječ i kao da im je odjednom sve bilo jasno. Nije bilo potrebno ništa tumačiti. On je ono što su cijeli život tražili.
Jakov se često spominje u Evanđeljima. Sa bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao je najužem krugu Isusovih apostola. O tome najbolje svjedoče pojedini događaji od posebne važnosti u Isusovom životu. Naime, osim kod čudesnog ozdravljenja Petrove punice i oživljavanja Jairove kćeri, njih trojica bili su na Gori Preobraženja s Isusom. Njih trojicu također je Isus poveo sa sobom i na Maslinsku goru, da budu svjedoci njegove molitve Ocu ali i muke i smrti. Samo oni, koje je poveo na Tabor da budu svjedoci njegova Preobraženja, bili su svjedoci i njegove smrtne muke u Maslinskom Vrtu.
Iz navedenog je sasvim jasno da je sv. Jakov apostol (Stariji) kod Isusa i u jeruzalemskoj Crkvi uživao veliki autoritet, ali i odgovornost za prvu zajednicu. Međutim, ima u Svetom pismu i 'manje' slavnih epizoda vezanih za Jakova i brata mu Ivana. Njihovo zadržavanje u Bibliji, kao uostalom i u slučaju sv. Petra i drugih apostola, dokaz je autentičnosti a ne manjkavosti Svetog pisma. Naime, jednom je Jakovljeva i Ivanova majka tražila od Isusa da sjednu jedan njemu zdesna a drugi slijeva u trenutku njegova ustoličenja u Kraljevstvu (usp. Mk 10,35-40) na što su se drugi apostoli na njih jako naljutili. Osim toga još jedna zgoda govori o njihovim „nesavršenostima“. Jakov i Ivan dobili su od Isusa zanimljiv nadimak „Boanerges” – „sinovi groma” (Mk 3,17), vjerojatno zahvaljujući svojoj revnosti, pa i naglosti.
Naime, kad su išli u Jeruzalem, uoči Isusove muke, prolazili su kroz Samariju i jedno samarijsko selo nije htjelo primiti Isusa i apostole. Tad su Jakov i Ivan predložili Isusu da pošalje oganj s neba i uništi to mjesto. No Isus se na tu ideju samo okrenuo, nastavio dalje i prekorio ih, kako nam zgodu prepričava evanđelist Luka (Lk 9,52-55). U navedenoj zgodi, koja nam govori o tradicionalnom neprijateljstvu Židova i Samarijanaca (usp. Iv. 4,9b). pa i kod uhićenja na Maslinskoj gori uoči muke Isus je poučio Jakova da se nasiljem ne suprotstavlja nasilju. Da, sve nas povremeno obuhvati opravdani bijes. No, zadržati i tad trijeznu glavu i obuzdati se, kako to čini Isus koji – pođe tada na put u drugo selo (Lk 12,56) - tada je najvažnije. Iz navedenoga možemo zaključiti sljedeće: ako nailazimo negdje na otpor potrebno je nastaviti činiti dobro negdje drugdje, bez optuživanja, agresije i autodestrukcije.
Na taj način Isus nas odgaja, uči nas biti zrelim ljudima, koji se odvajaju od plodova svoga rada; koji čine dobro ne tražeći od drugih odobravanje ni nagrade. Pasivno pak stajanje čekajući da se promjene okolnosti nije ono što Isus želi. Naprotiv, dobro razlučivati duhove i pokretati procese, inicijative, razvijati talente (rječnikom pape Franje - vrijeme je važnije od prostora) ono je što Isus želi. „Svetost se ne sastoji u tome da se ne rade pogrješke i da se ne griješi. Svetost raste s rastom spremnosti za obraćenje, pokajanje, rastom odvažnosti za novi početak, a nadasve rastom spremnosti za pomirenje i praštanje” (Benedikt XVI).
Jakovljevo dobrovoljno mučeništvo u Jeruzalemu, o čemu nas izvještava ev. Luka govoreći o tome kako je kralj Herod Agripa (nećak Heroda Velikog) dao pogubiti Jakova, brata Ivanova (usp. Dj 12,1-2), govori nam u prilog da je Jakov ovu lekciju o nenasilju savladao. Po predaji je sv. Jakov propovijedao u Composteli u Španjolskoj i ondje postavio temelje kršćanske vjere. Svakako, nakon što su Arapi razorili Jeruzalem u 7. st., njegovo je tijelo preneseno u Španjolsku, a na mjestu gdje su sahranjeni njegovi zemni ostaci sagrađen je grad Santiago de Compostela, jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta. Sveti Jakov proglašen je zaštitnikom Španjolske i zaštitnikom hodočasnika.
Što možemo naučiti od sv. Jakova? Puno, ako hoćemo. Nije bio savršen, kao uostalom ni ostali apostoli. No to ga nije spriječilo da duhovno raste, nasljeduje Gospodina. Unatoč žestokoj naravi, težnji za moću i čašću, postao je svet i položio je život za Gospodina. Od sv. Jakova možemo naučiti kako biti spremni za prihvaćanje Gospodinova poziva pa i onda kad od nas traži da napustimo “lađe” svojih sigurnosti. On nas uči i žaru u nasljedovanju Isusa kao i spremnosti da ga svjedočimo hrabro, a ako je potrebno, i mučeništvom.
A što se tiče moći Isus nas poučava: tko od vas želi biti prvi neka svima bude poslužitelj. I tu je bit svakog govora o moći i jednakosti svih u Crkvi. U ljubavi nema nikakve ravnopravnosti niti se ona može izmjeriti u smislu jednakosti što tko treba i što na koga spada. Dočim se počne mjeriti, znak je da ljubavi nedostaje. A što se tiče ambicija nije zabranjeno biti prvi. Zabranjeno je ne služiti. Tko želi biti prvi neka bude poslužitelj; neka služi a ne da drugi njemu služe. U tom smislu možemo reći i kako Isus nije protiv bogatstva kao takvoga a za siromaštvo kao neki ideal. On nije osuđivao služenje bogatstvom već služenje bogatstvu. Tko to ne razumije ne razumije ni Isusa.
fra Ivica Jurić