Kod Platona i Cicerona čitao sam vrlo mudrih i divnih misli ali nikad nisam ni kod jednog pročitao: ‘Dođite k meni svi umorni i opterećeni', zapisao je sv. Augustin ističući Kristovu jedinstvenost. I mnogi drugi teolozi i općenito učeni ljudi tijekom povijesti isticali su Isusovu jedincatost. Govoreći u poznatoj knjizi Isus iz Nazareta o toj jedinstvenosti papa Benedikt XVI. se pita što je Isus zapravo donio u svijet ako nije donio mir, blagostanje, ukratko bolji svijet. Na navedeno pitanje odgovara kako je Isus donio Boga. Da, u Isusu tj. njegovim utjelovljenjem i cjelokupnim djelovanjem Bog se 'otkrio', objavio i mi zahvaljujući Kristu poznajemo Božje lice i možemo ga zazivati. Poznajemo i put kojim nam je ići, stranputice koje treba izbjegavati i ponašanje koje trebamo usvojiti kako bi Gospodinu što više nalikovali ističe papa Benedikt XVI. To Božje lice objavljeno u Isusu Kristu Crkva treba neprestano svjedočiti.
Pokazujući to lice Crkva oplemenjuje svijet, ukazuje na Božju prisutnost i njegovu relevantnost s obzirom na naš život. Bez tog svjedočanstva, tj. bez Boga koji se brine za svoja stvorenja čovjek se gubi; zapada u bezličnu „diktaturu relativizma“ ne uspijevajući ispravno poredati životne prioritete.
Samo u zajedništvu s Bogom ljudski život postaje ono što treba biti - istinski život. U suprotnom, život lišen vjere, postaje nemoguć život. Bog je ključni element, nosiva komponenta koja životnu konstrukciju čini održivom i smislenom. Odnos s Bogom zato je od presudne važnosti za svakog čovjeka. U kršćanstvu mi po Kristu, jedinom posredniku između Boga i ljudi (1 Tim 2,5) pristupamo Bogu.
Isus je centar kršćanstva, uporište života svakog vjernika ili bi to trebao biti. U enciklici „Deus caritas est – Bog je ljubav“, papa Benedikt XVI. na najjasniji i najsažetiji način to svjedoči: »Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, nego je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac“.
Isus je u središtu kršćanstva. Odnos s njim a ne samo prihvaćanje kršćanskog nauka izgrađuje vjernika. Dakako, da treba ovdje izbjeći zamku suprotstavljanja onoga što se po sebi ne smije suprotstavljati. Naime, može se dogoditi da se stavi naglasak samo na jedan od navedenih polova pa se posljedično inzistira samo na upoznavanju s istinama vjere ili se samo naglašava razvijanje osobnog odnosa s Bogom. Vjera uključuje i jedno i drugo, podrazumijeva komplementarnost znanja o vjeri i iskustva vjere.
Razlika kršćanstva u odnosu na druge religije
Zajedno s Peterom Kreeftom, poznatim katoličkim filozofom, teologom i apologetom, možemo ustvrditi kako kršćanstvo nije sustav ljudske potrage za Bogom, već nešto sasvim suprotno od toga. Kršćanstvo je priča o Božjoj potrazi za čovjekom. Drugim riječima, nema ljudskog puta do vrha gore, već postoji samo božanski put dolje. Potvrdu navedenoga nalazimo i u evanđelju po Ivanu gdje čitamo: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1, 18). Ukratko, ako samo mi ljudi stvaramo puteve do Boga, onda bi stvarno bilo arogantno tvrditi da je jedan od njih jedini valjan, jer svi su ljudi jednaki. Ako, dakle, mi stvaramo puteve, bilo bi pretenciozno i sasvim neopravdano apsolutizirati jedan od njih.
Međutim, ako Bog stvara puteve, onda je nužno saznati je li on stvorio jednog ili više njih. Ako je pak stvorio samo jedan, onda je skromnost, a ne arogancija, prihvatiti taj put od Boga; a arogancija je, a ne skromnost, inzistirati da su naši putevi jednako dobri kao i onaj Božji put ističe Peter Kreeft.
To hoće reći da je Bog onaj koji naš put čini jedinstvenim a ne mi ljudi. Ne bilo koji bog već Bog koji se utjelovio i postao čovjekom. Bog koji je objavio samog sebe u Kristu; Bog koji je u Kristu objavio i identitet nama ljudima (Gaudium et spes, 22). Taj Bog po Kristu nam je postao blizak. Krist nam je otkrio njegovo lice; lice oca i brata, lice suputnika i supatnika. O tom prisutnom i sućutnom Bogu, Kristu, mnogi su napisali predivne misli.
Ovdje, kao zaključnu misao, donosimo djelić iz golemog opusa jednog od najboljih poznavatelja ljudske duše - F. M. Dostojevskog. Duboko svjestan Kristove jedincatosti Dostojevski piše, zapravo svjedoči:
„Ja vjerujem da nema ničeg divnijeg, dubljeg, simpatičnijeg, razumnijeg, ljudskijeg i savršenijeg od Krista. Kad bi mi netko mogao dokazati da je Krist van istine, i kada bi istina zbilja isključivala Krista, ja bih radije ostao s Kristom, nego s istinom. Bez Krista sve odjednom postaje odvratno i grešno. Pokažite mi nešto bolje od Krista! Pokažite mi vaše pravednike koje ćete staviti na mjesto Krista“.
Fra Ivica Jurić
List Marija
Foto: Ivo Dulčić, freska Krista Kralja u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu