Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 16, 23b-28)
(Subota šestoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna! To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno naviještati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«
Riječ Gospodnja
***
Govoriti ili činiti nešto u nečije ime ne može nitko sam po sebi. Ako bi tko sam od sebe nastupao u nečije ime to bi bilo preuzetno, drsko i nevjerodostojno. Onaj u čije ime netko samovoljno nastupa, mogao bi se i uvrijediti. Da bismo mogli govoriti i činiti nešto u nečije ime, treba nas to Ime ovlastiti i trebamo s tim Imenom biti u potpunom suglasju. To vrijedi i za molitvu.
Isus kaže svojim učenicima „Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime.“ Učenici su i do sada molili. Oni su svi bili pobožni ljudi. Ali još se nisu obraćali Ocu u Isusovo ime. To će činiti „u onaj dan“, a to je dan kada Isusova objava Oca dosegne svoju puninu i vrhunac u daru Duha Svetoga.
U praksi, to znači da će tada nesavršena ljudska molitva učenika biti dovedena do savršenstva neizrecivim uzdasima Duha (Rim 6,26). A Duh ne govori ništa drukčije od onoga što je Otac rekao u Sinu. Prema tome, moliti u Isusovo ime znači moliti točno onako kako bi molio Isus. A ta je molitva zajamčeno uslišana, jer je u potpunom skladu s Očevom voljom.
Krivo misli onaj tko smatra da moliti u Isusovo ime znači samo zazvati ime Isus i upotrijebiti ga kao neko sredstvo s kojim može rukovati po vlastitoj volji. Bio bi to grijeh protiv zapovijedi „Ne izusti ime Gospodina Boga svoga uzalud“. Uz to, Isus je jasno rekao: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7,21). Čak će i mnogima koji u onaj dan budu govorili „Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili“ reći: „Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ (Mt 7,22-23).
Molitva u Isusovo ime nije manipulacija njegovim imenom kao da bi ga tko imao u svojoj vlasti. To je duhovni proces koji prelazi u trajno stanje u onom trenutku koji je apostol Pavao opisao riječima: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ (Gal 2,20).
A sve to utemeljeno je u vjeri da je Isus došao od Oca na svijet i da se iz svijeta ponovno vraća Ocu, i tako nam objavio izvor i svrhu, ne samo svoga poslanja, nego i našega postojanja. Moliti u Isusovo ime može sam onaj tko u Isusu Kristu prepoznaje puninu objave Božje ljubavi prema čovjeku.
Fra Domagoj Runje