Posted by Ti, o moj Bože,
uvijek si nov,
iako si tako star
– ti sam hrana si za vječnost.
Stvoren sam da živim vječno,
ne privremeno
– i nemam moći nad samim sobom;
ne mogu se uništiti,
iako sam bio tako zao kao da to želim.
Moram živjeti dalje,
s umom i sviješću zauvijek,
usprkos samomu sebi.
Bez Tebe
vječnosti bi bila drugo ime za vječnu bijedu.
Samo u Tebi imam ono što me drži budnim uvijeke:
Ti sam hrana si moje duše.
Ti sam si neiscrpan,
i uvijek mi nudiš nešto novo kao otkriće,
nešto novo za ljubiti.
Kad prođu milioni godina
tako ću Te malo poznavati,
da će mi se činiti da sam tek na početku.
Kad prođu milioni godina,
u tebi ću pronaći istu,
ili još veću slatkoću nego u početku,
i činit će mi se da sam tek započeo uživati u Tebi
– za svu vječnost
bit ću uvijek malo dijete
koje započinje učiti temelje
Tvoje beskrajne božanske prirode.
Jer Ti si sam središte svega što je dobro
i jedina bit u ovome svemiru sjena,
i nebo u kojem blažene duše žive i kliču.
Foto: http://kirchensite.de