“Ljubite neprijatelje!” – homilija (7. n.k.g. A)

BogoslovPosted by

Među rečenicama današnjega evanđelja vjerojatno najčudnije zvuči ona „Ne opirite se Zlomu! Isus navodi tu rečenicu kao ispravno razumijevanje starozavjetnoga propisa: „Oko za oko. Zub za zub“. Te riječi nalazimo na tri mjesta u Mojsijevu zakonu. U Izl 21,24; Lev 24,20 i Pnz 19,21. Već ta činjenica da se isti izraz nalazi u tri različite knjige Petoknjižja svjedoči o tome kako postoji razvoj u njegovu razumijevanju.

S vremenom se u židovstvu izraz „Oko za oko. Zub za zub“ razvio u pravilo o nadoknadi štete, a ne o osveti. Naime, cilj toga pravila ne bi bio u tome da onaj tko je drugomu izbio oko ili zub i sâm ostane bez oka ili zuba (premda upravo to treba učiniti prema Lev 24,20), nego u tome da počinitelj zla nadoknadi nastalu štetu, najčešće novčanom odštetom. Naravno, onomu tko izgubi oko ili zub štetu nije moguće nadoknaditi u potpunosti na materijalan način, ali šteta bi se još manje nadoknadila da se počinitelju izbije oko ili zub. Osjećaj zadovoljenja pravde kratko bi trajao, a šteta ne samo da ne bi bila nadoknađena, nego bi bila i uvećana.

U svakom slučaju sa svojim „A ja vam kažem“ Isus jasno daje do znanje da se pravilo „Oko za oko. Zube za zub“ ne smije shvatiti kao odobravanje osvete. To se vidi upravo po tome što se Isus svojim riječima ne obraća počiniteljima štete, nego onima koji je trpe. Isus, kao što je jasno rekao na početku svoga Govora na gori, ne dokida Zakon, pa prema tome ne dokida ni pravilo „Oko za oko. Zub za zub“, nego se obraća žrtvama različitih oblika nasilja i upućujue ih kako se postaviti prema Zlomu tj. onomu tko počinja zlo. Taj Zli ovdje nije neko demonsko biće, kako može na prvu pmisliti. To nije đavao, koji napastuje čovjeka, nego čovjek koji čini zlo svomu bližnjemu.

Ukratko bismo Isusovu uputu „Ne opirite se Zlomu!“ mogli prereći riječima: „Ne uzvraćaj zlo za zlo.“ Ili „Ne budi isto kao i onaj tko ti čini zlo.“ i sličnim riječima. To zapravo i jest sržna poruka tih riječi. Ali važno je primijetiti da ona svoje utemeljenje ima u Božjem savezu s čovjekom, a ne samo u humanističkim načelima poput zlatnoga pravila također potvrđena u Svetom pismu to upravo u Evanđelju po Mateju: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.« (Mt 7,12). Štoviše, to zlatno pravilo zapravo se i u navedenom tekstu spominje u kontekstu govora o dobroti nebeskoga Oca: „Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!« (Mt 7,11). Tu Isus sa svom jednostavnošću i otvorenošću svoje slušatelje naziva zlima, ali tako da u njima prepoznaje nešto dobro, poput naravnoga odnosa roditelja koji svojoj djeci žele i čine dobro.

Te Isusove riječi u Mt 7,11 povezane su sa njegovim teškim izrazom „Ne opirite se Zlomu!“ upravo tako što se uklapaju u identificiranje Zloga kao čovjeka – bližnjega koji nam nanosi zlo, ali u kojem ima neko zajedničko dobro s nama samima. Stoga, ako doživljavamo zlo od drugoga čovjeka trebamo sebi posvijestiti da nećemo učini ništa dobro, ako se Zlomu suprotstavimo istima sredstvima. Zapravo, riječima „Ne opirite se Zlomu“ Isus od nas ne traži pasivnost pred zlom nego najveće moguće opiranje zlu, a to je činjenje dobra. I to ne samo izvana nego i iznutra. Da bismo onomu tko nas je pljusnuo po jednom obrazu okrenuli i drugi, potreban je nutarnji duhovni napor i zauzimanje stava koji jasno poručuje da se uzvraćanjem nasilja na nasilje ne može uspostaviti pravda. Istu poruku prenosimo i spremnošću na davanje i više od onoga što se od nas (nepravedno) traži. A vrhunac poruke izražen je u zapovijedi ljubavi prema neprijateljima s ciljem da svi – i mi i naši neprijatelji – postanemo sinovi Oca koji je na nebesima.

Ovaj odlomak Isusova govora završava riječima: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“. To su malo preoblikovane riječi iz Knjige Levitskoga zakonika gdje one glase: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ’Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! (Lev. 19,2). U kontekstu te starozavjetne knjige možemo bolje shvatiti i Isusovu evanđeosku poruku. Naime, kao što Bog poziva svoj izabrani narod, da ne slijedi primjere opačina drugih naroda, nego da sluša njegove zapovijedi tako nas Isus poziva da prema drugim ljudima postupamo kao Otac nebeski, a ne kao drugi ljudi. Sjetimo se pri tome da smo prema Isusovim riječima i mi sami nazvani zlima, kao što je i izabrani narod u svojoj povijesti često pokazao svoju lošiju stranu. Ali, premda smo zli imamo i svoju dobru stranu. Sigurno znamo činiti i dobro. Svega toga trebamo biti svjesni i kada zlo doživljavamo. Čovjek koji nam to čini, samo je naš brat koji je zalutao na putu traženja sreće. Možemo mu pomoći ako mu pokažemo evanđeosku ljubav s ciljem koji je oštroumni i blagorječivi Sv. Augustim izrazio ovako: „Ljubi dobroga čovjeka zato što je dobar, a zloga za to da postane dobar.“

fra Domagoj Runje
Foto: Đuro Seder, Vitraji u kapeli u Derventi, redovnistvo.ba