Kriteriji za razlučivanje karizmatskih darova

BogoslovPosted by

Crkveno Učiteljstvo ustanovilo je nekoliko kriterija za razlučivanje vjerodostojnosti crkvene naravi karizmatskih darova (usp. Iuvenescit Ecclesia,18). Iako se ova tema tiče prvenstveno pastira Crkve, ipak je korisno da i ostali vjernici budu informirani o tome. Evo tih kriterija:

Prvenstvo poziva na svetost svih kršćana. Svaka autentična karizma potiče vjernike na izgradnju osobne svetosti u Crkvi, nahod prema savršenstvu u ljubavi. Glavni Isusov poziv svima nama jest da budemo sveti, milosrdni i savršeni poput našega nebeskog Oca.

Zauzimanje za širenje evanđelja. Duh Sveti daje karizme pojedincima radi izgradnje i povećanja Crkve, Kristova Tijela. Stoga karizme u sebi sadrže impulse za evangelizaciju. Zadaća je karizmatika da se aktivno uključe u apostolat Crkve, da gaje u sebi misionarski žar širenja evanđelja.

Ispovijedanje katoličke vjere. Prave karizme nam pomažu da rastemo u katoličkoj vjeri. Karizmatik prihvaća objavljene istine o Kristu, Crkvi i svijetu onako kako ih tumači i izlaže Učiteljstvo Crkve. Drugim riječima, karizmatik ispovijeda vjeru kako je donosi Biblija i Katekizam Katoličke Crkve. Treba se čuvati razvodnjavanja katoličkoga nauka.

Svjedočanstvo pravoga zajedništva u čitavoj Crkvi. Karizmatici njeguju sinovski odnos prema Papi, kao vrhovnom poglavaru i vidljivom temelju zajedništva univerzalne Crkve, te prema mjesnom biskupu, kao vidljivom principu jedinstva mjesne Crkve. To znači da će odano slijediti katoličko učenje o vjeri i moralu. Isto tako, spremno će se odazivati na poziv pastira Crkve da sudjeluju u pastoralu Crkve, na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Prepoznavanje i vrednovanje uzajamne komplementarnosti drugih karizmatskih elemenata Crkve. Svi darovi Duha dobivaju se radi izgradnje Crkve, stoga je prirodno da među vjernicima obdarenim karizmatskim i hijerarhijskim darovima bude sklad i suradnja. Prave karizme ne zasjenjuju druge darove ili druge duhovnosti da bi sebe istaknule. Svi smo pozvani da, u poniznosti i ljubavi, prepoznajemo i pravilno vrednujemo sve darove u Crkvi.

Prihvaćanje vremena kušnje u razlučivanju karizmi. Budući da karizmatski darovi ponekad sadrže neke elemente istinske izvornosti i posebne poticaje za duhovni život Crkve, onda oni mogu izgledati čudni i neugodni pojedinim vjernicima. Stoga je jedan od kriterija autentičnosti karizme poniznost u suočavanju s protivštinama. Karizme uključuju u sebe novost i trpljenje. Cijela povijest Crkve pokazuje da karizma i križ idu zajedno. Svaki svetac i karizmatik mora proći kroz školu kušnje. Kušnje i krize su zapravo prigoda za rast u poniznosti i strpljivosti, poslušnosti i ljubavi. Pravi karizmatik nikada neće razbijati crkveno zajedništvo i jedinstvo, bez obzira koliko nerazumijevanja našao kod svoje braće i sestara u vjeri.

Prisutnost duhovnih plodova kao što su velikodušnost, radost, mir i određena ljudska zrelost jesu također znak valjanosti karizmi. Karizmatik osjeća veliku želju da temeljitije živi svoj kršćanski poziv: da intenzivnije sluša i razmatra Riječ Božju, da ustrajnije moli, da aktivnije sudjeluje u liturgiji i sakramentima, da se ozbiljnije priprema za kršćanski brak ili da radosno prihvati svećenički ili redovnički poziv.

Socijalna dimenzija evangelizacije. Karizme potiču i na djela ljubavi prema bližnjemu. Karizmatici su svjesni da su pozvani evangelizirati svijet, ali se neće navezivati na svjetovne (lažne) vrednote (užitak, novac, vlast). U izgradnji civilizacije ljubavi koristit će se i uputama socijalnoga nauka Crkve. Danas je jako važno boriti se protiv ideologija koje urušavaju temelje društva i Crkve, kao što je rodna ideologija.

fra Josip Ikić

Izvor: Svjetlo riječi