Posted by Isus je koristio mnoge usporedbe i metafore kako bi svojim učenicima protumačio što je Kraljevstvo Božje i kako se ono razvija. Neke od poznatijih prispodoba su: Kraljevstvo je poput zrna gorušice koje raste do velikog stabla, Kraljevstvo je poput skrivenog blaga u polju te poput mreže koja hvata svakovrsne ribe. Kroz navedene metafore nastojao je orisati prisutnost i tajanstvenost Kraljevstva u svijetu. Kraljevstvo je središnja misao njegova propovijedanja. Ono, ističemo to odmah na početku, nije kategorija koja bi se odnosila na materijalne već na duhovne aspekte i okolnosti našega života.
Premda Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv 18,34-36) ono se ostvaruje u njemu. Nije od ovoga svijeta jer nema ništa zajedničko s moću, vojskom, oružjem, upravljanjem drugima, ukratko - redovitim načinom kraljevanja. Njegovo kraljevstvo je sasvim drugačije naravi. Ono je vječna alternativa našim malim kraljevstvima; našim željama za moću, ugledom i statusom.
To kraljevstvo zapravo je objava Božje ljubavi, uspostava novog reda odnosa među ljudima. To je poziv na stvaranje novog čovječanstva. Ukratko, ono je kraljevstvo u kojem kraljuju njegove vrijednosti (pravda, istina, mir, sloboda, milosrđe, solidarnost…) u srcima ljudi. Da, u srcima ljudi jer je to preduvjet da budu prihvaćene i, što je još važnije, življene i u svakodnevnom životu.
Isus je punina Kraljevstva
Kad Isus čini čuda on ima sasvim jasan cilj zašto to čini: da se po njemu očituje kraljevstvo Božje. To je sasvim nedvojbeno, primjerice, u slučaju ozdravljenja opsjednutoga kad Isus praćen nevjerom prisutnih otvoreno kaže: „… ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje" (Lk 11, 20). Kad ozdravlja hrome, slijepe, uzete Isus to čini prvenstveno iz ljubavi, iz samilosti. Ozdravlja ih radi njih samih ali i radi drugih. Ne samo drugih koji su članovi obitelji ili prijatelji pa da im olakša život (umanji brigu i patnju), već Isus preko čuda želi postići i rast vjere; želi da ga prepoznaju i prihvate kao mesiju.
Ukratko, kad je ozdravio slijepca to je učinio da bi učenici i svi drugi razumjeli kako je on svjetlost svijeta. Kad je oživio Lazara to je učinio kako bi im (i svima nama) pokazao da je on uskrsnuće i život. Ukratko, osim pomoći ljudima koja se odnosi na područje zdravlja Isus želi i naš duh ozdraviti, izdignuti; želi da prvo tražimo kraljevstvo Božje a ostalo će nam se nadodati (Mt 6,33).
Kraljevstvo Božje je sam Isus Krist, Emanuel - Bog s nama. On je origenovski autobasileia tou Theu - samokraljevina Božja, kako je Bonaventura Duda preveo. Kraljevstvo Božje ne ostvaruje se u nekom imaginarnom prostoru već u odnosu s Bogom koji je Trojstvo. To Kraljevstvo nije poput svjetovnih kraljevstava; njegovo je mjesto u čovjekovoj nutrini, u njegovu srcu. Tu ono raste i pretvara se u odnose u kojima vladaju mir, pravednost, milosrđe, poštovanje svakog čovjeka i svega stvorenog.
Susret s Isusom preduvjet Kraljevstva
Primarno Isusovo poslanje bilo je navijestiti Kraljevstvo, navijestiti Boga Oca koji nas poziva u zajedništvo sa sobom. Sve što je Isus činio imalo je tu nakanu: usmjeriti naše oči prema Nebu; tražiti najprije kraljevstvo Božje i živjeti u skladu s njegovim mjerilima. „Uređivati pak svijet bez Boga, graditi ga vlastitim umijećem, priznavati samo političke i materijalne stvarnosti kao istinsku zbilju, a Boga micati ustranu kao obmanu – kušnja je koja nam prijeti u mnogim oblicima” ističe Joseph Ratzinger.
Bez Boga čovjek ne gubi samo duhovnu stvarnost, već i ona materijalna postaje besmislena. Odbacujući njegovo gospodstvo čovjek se utječe drugim idolima, preuzima drugačija mjerila koja najčešće otvaraju vrata kaosu u različitim oblicima.
Time što 'napredni' čovjek odbacuje Boga ne postaje neovisan i slobodan, kako si umišlja, već upravo suprotno - postaje lovina različitih pseudobožanstava; postaje sposoban povjerovati u bilo što i svoj život oblikovati po kojekakvim kriterijima novih božanstava, kako mu već egu odgovara. Stoga, sve dok čovjek ne prizna Boga kao konstrukcijsku točku cijele njegove egzistencije za njega neće biti ozdravljenja (J. Ratzinger). Drugim riječima, samo u zajedništvu s Bogom ljudski život postaje istinski život. U suprotnom, život lišen vjere postaje nemoguć život; život koji je teško prihvatiti a još teže živjeti.
Smisao Isusova govora, navještaja nije bio samo komunikacija određenih istina o Bogu i nama već prvenstveno ostvarenje novog života, života po Duhu, tako da je osobe uvodio u Božju blizinu (Dei Verbum 1-5). Živjeti iz odnosa s Bogom stoga znači biti graditelj Kraljevstva u okolnostima u kojima živim. Shvaćajući na takav način Kristovo djelovanje po nama (koje omogućuje rast Kraljevstva) možemo i bolesti od kojih Isus ozdravlja razumjeti na drugačiji način; čitati ih u duhovnom smislu riječi. Grijeh je ono što nas odvaja od Boga i ljudi i što našu dušu čini 'slijepom, gluhom, hromom…'.
Susret sa Isusom čini čuda u nama jer nas oslobađa grijeha. I mi ozdravljamo svaki put kad se iskreno susretnemo s njim. To se vjerojatno najočitije osjeća u sakramentu pomirenja kad mi, kajući se za grijehe, otvaramo put Božjoj milosti da nas mijenja. Susret s Bogom nas mijenja te ne hodimo više istim putovima grijeha već putevima slobode od grijeha, putevima izgradnje sebe, drugih ljudi i društva u cjelini.
Kraljevstvo raste pomalo
U našem nastojanju oko izgradnje Kraljevstva važno je ne upasti u zamke aktivizma već dopustiti Duhu da nas pokreće i vodi. Bog ima primat u našem djelovanju. Važno je stoga biti budan i prepoznati 'znakove vremena'; dopustiti biti vođen poticajima odozgor. Kraljevstvo je dar; ono nije 'gotov proizvod' već traži uzdarje. Ono zahtijeva uzdarje koje možemo živjeti kroz otvorenost i suradnju, dinamičnost i želju za istraživanjem. Riječima pape Franje: „Srce mora gorjeti od želje da dosegne dragocjeno dobro, to jest Božje kraljevstvo koje postaje prisutno u Isusovoj osobi. On je skriveno blago, on je biser velike vrijednosti. On je temeljno otkriće, koje može dati odlučujuću prekretnicu našem životu, ispunjavajući ga smislom“.
Drugim riječima, mi živimo u vremenu između povijesnog dolaska Kraljevstva u Kristu i njegova konačnog ispunjenja na kraju vremena. U tom vremenu pozvani smo bit suradnici u izgradnji Kraljevstva. Crpiti mudrost iz Božje riječi i boraviti u njegovoj blizini bit će najbolje jamstvo da ćemo biti uspješni suradnici Kraljevstva. Na takav način bit ćemo podrška i poticaj svakom čovjeku da slijedi put Božji i bude sol, kvasac, 'začin' i blagoslov ovome svijetu. Hodeći tako životnim putom u kuću Božju, između progonstava svijeta i utjehe Božje, od zemlje ćemo stvarati predvorje raja (kraljevstvo Božje) ne odbacujući odgovornost za ovaj svijet već dijeleći njegovu svakodnevicu tako da je svakodnevno preobražavamo.
Fra Ivica Jurić
Foto: www.pexels.com/
Živo vrelo, lipanj 2024.