Ovih dana bezbroj puta ponovili smo jedni drugima želje koje su započinjale riječju sretan: sretan Božić, sretna Nova godina, sretni blagdani itd! Jeka je to naše želje da budemo sretni. Suprotno od sreće stoji nesreća. Dok tražimo put u sreću, dobro je znati koji je put kojim se dolazi u nesreću. Ne da bismo se za njega opredijelili, nego da bismo ga izbjegli. Za prispodobu nesretnosti izabirem lik Jone proroka. On je jedan nesretan prorok. Tužan prorok. Depresivan prorok. Kako je dospio u to stanje? Komu nije poznata priča o Joni proroku lako je može pronaći u Bibliji i brzo cijelu pročitati jer ima samo četiri poglavlja. Ovdje se samo kratko zadržavam na prepoznatim trima uzrocima Jonine nesretnosti. Dakle, što je Jonu dovelo do nesretnosti?
Prvo, neposlušnost Bogu. Jona zna što Bog od njega hoće. Njemu je poznata volja Božja. „Riječ Gospodnja dođe Joni" - veli Biblija. Očita mu je ta riječ. Jasno mu je što treba činiti. Lako razaznaje kamo svoje korake treba upraviti. Međutim, Jona se suprotstavlja „riječi Gospodnjoj". On se opire volji Božjoj. Ne želi ići putovima Božjim. Bira svoje putove. Kako za Jonu, tako i za kršćanina put u nesreću počinje onog trenutka kada se ne prihvaća Božja volja. Ima trenutaka kada nam nije do kraja jasno što je volja Božja za nas. Potrebno nam je razlučivanje. Ipak, ima trenutaka kada nam je jasno što Bog od nas traži. Jasno nam je to iz objave i iz crkvenog nauka, lako nam je volja Božja jasna, mi joj se opiremo. Nismo poslušni. Mi ne živimo volju Božju, nego svoju volju. To je temelj čovjekove nesreće jer je to put u grijeh. Nikada čovjek ne može doći do istinske sreće živeći u grijehu tj. protiveći se volji Božjoj.
Drugo, neprihvaćanje okolnosti vlastitog života. Ovo neprihvaćanje kod Jone se očitovalo u bijegu u daleki Taršiš. Bježi od svojeg zadatka. Bježi tako što se ukrcava u brod, ulazi u njegovu utrobu i „spava kao zaklan“ kako Biblija kaže, a onda se baca i u morske dubine i konačno završava u ribljoj utrobi. Jona je u stalnom bijegu, a ipak od života ne može pobjeći. Hoće živjeti nekim životom koji nije njegov. To je njegova nesreća. Ne prihvaća svoj život. U našem životu postoje okolnosti na koje ne možemo previše utjecati. Postoje ljudi koje ne možemo promijeniti. U nama samima postoje dijelovi koje ne možemo promijeniti. Bijeg od tih okolnosti, od tih osoba i od tih neprihvaćenih dijelova sebe jeste izvor naše nesretnosti. Ako čovjek želi biti nesretan, dovoljno je do zamrzi život koji živi i da histerično počne bježati iz njega istovremeno živeći neki drugi život koji je tek zamišljeni i željeni život.
Treće, odustajanje od borbe. U svom bijegu, Jona se skrio u dnu barke. More je postalo nemirno. Svi se bore u nastojanju da se spase, a Jona spava. On je tako bezvoljan. Zato jer je takav, slabić, kukavica, on i bježi od svoga poslanja. Ne želi ići u Ninivu propovijedati poziv na obraćenje. Ne želi se boriti za spas tih ljudi. I na brodu je isti. Ne bori se za svoj život niti za život svojih suputnika. Bira lakši put. „Uzmite me i borite u more"-to je njegova opcija. Kukavica. Slabić. Kada čovjek odustane od života tj. kada se prestane boriti, on malo po malo postaje nesretan. Da, život je težak. Život nas lomi i troši. Život od nas ponekad traži da damo više od svojih dosadašnjih maksimuma. Kada se uplašiš i odustaneš, već si gubitnik. Kada želiš pobijediti bez borbe, kukavica si. I zato si nesretan. Bog nas je stvorio da pobjeđujemo i gubimo boreći se. Ako treba i na križ, ali ne odustati. Važno je boriti se. Važno je ne predati se. Kada digneš ruke od svoga života i prestaneš se boriti, već si pošao putem nesretnosti.
Želim vam sreću! Želim vam da budete poslušni Bogu, da prihvatite svoj život i sebe i da budete borci. Nemojte biti kao Jona. A ako i budete, barem nemojte s Bogom prestati pričati pa makar se s njim i svađali. Jona je to činio i završio je u Bibliji. Nikad se ne zna...
fra Josip Vlašić
Izvor: http://radio-medjugorje.com
Foto: www.pixabay.com