Posted by Grijeh počinje zaboravom na Boga i bijegom od svoje odgovornosti za druge. Skrb za samoga sebe može biti otvor kroz koji se ušulja sila grijeha
Zanemarivanje svojih dužnosti i gubitak osjećaja (interesa, brige) za druge redovito otvara prostor grijehu da uđe u naš život u različitim oblicima. Dokoličarenje, kako su govorili stari dobri redovnici, vrata su kroz koja grijeh ulazi u život pojedinca. To se dogodi u početku sasvim potiho i neprimjetno a snaga grijeha s vremenom raste i najbolje se vidi onda kad ga čovjek detektira i poželi vratiti slobodu nad sobom, svojim, navikama, postupcima, ponašanjem. Nitko nije toliko jak kao onaj koji se odupre iskušenju grijeha.
O tome kako se grijeh rađa i razvija, kako osvaja osobu i druge osobe uvlači u vrtlog grijeha stvarajući time prostor za nove grijehe fra Ante Vučković govori u knjizi Vrtlog grijeha. U njoj, analizirajući poznati slučaj (grijeh) kralja Davida, opisuje mučno ljudsko iskustvo gubitka tla pod nogama i ubrzavajućega pada u bezdan neslobode u kojemu jedan grijeh doziva drugi. Osim o navedenomu u knjizi se govori i o obraćenju, izlasku iz zatvorenog kruga grijeha kroz novi početak zapisan u divnim psalmima koji već vjekovima, snagom iskonskoga iskustva i čiste pjesničke riječi, zarobljene uvodi u molitvu i usmjeruje prema slobodi.
Iz navedene knjige izdvajamo dio koji govori o vidljivim posljedicama grijeha: "Što se događa kada netko ne obavlja svoj posao odgovorno, onako kako se od njega očekuje? Otvara se prigoda grijehu. Čovjek može upasti u mnoštvo različitih grijeha. Ovdje [u slučaju proroka Davida] grijeh je prekršaj bračne vjernosti. No, samo je slučajno grijeh bio baš taj. Mogao je to biti i neki drugi grijeh. Sili grijeha i nije najvažnije o kojemu se konkretnome prekršaju radi. Njoj je važno da čovjeka zarobi. Uspije li to samo jednim prekršajem, već ima vlast nad njime. Naravno, što je više prekršaja, to je više niti koje žrtvu drže zarobljenom i vezanom.
Kada čovjek nije pod grijehom, njegov je svakodnevni život uređen i uredan. Kada nas zahvati grijeh, više ne radimo ono što i inače, ili to radimo vrlo loše. To je gotovo pravilo u životu. Svatko to može opaziti na sebi. Čim nas zahvati zlo grijeha, nismo više u stanju neometano i uigrano obavljati svoje svakodnevne poslove. Pri tome grijeh ne mora biti vidljiv i javan. Za njega nitko ne mora znati. Međutim, na nama se vidi da svoj posao radimo loše. Za razliku od čovjeka koji nije dorastao poslu kojim se bavi jer ne vlada nužnim umijećem, čovjek pod grijehom vlada umijećem svoga poziva, ali ga obavlja loše.
Na primjer ako smo učitelji, zbog vlastitog grijeha možemo postati nervozni s učenicima. Umjesto da im otkrivamo prostor slobode kako bi lakše učili, dajemo im do znanja da su nesposobni. Time ujedno bježimo i od susreta sa svojim ropstvom grijehu. Kada im damo do znanja da su loši, krivi, nesposobni,onda se i ponašamo prema njima kao da su takvi. Svojim ponašanjem potvrđujemo da su doista takvi. A tada učenici i nemaju izbora nego biti upravo onakvi kakvima smo ih opisali, kako ih doživljavamo i kako se prema njima već odnosimo. Tako se krug zatvara. Sebe štitimo okrivljujući učenike, a oni svojim odgovorima potvrđuju našu procjenu. I tako se čini da je sve u redu. Jedino što nije uredu naš je posao učitelja. Obavljamo ga loše, ali to se više ne vidi. I nije da to ne vide samo drugi, da je to skriveno samo tuđim pogledima. Ni mi sami to ne vidimo jer nam je skriveno. Iza svega toga leži skrivena sila grijeha. Nevidljiva. Opasna. Ubojita. Preko nas se uhvatila za naš posao i one koji su u dodiru s njime."