Kad njih ne bi bilo

BogoslovPosted by
Neki čovjek vraća se ponovno u jednu afričku zemlju

gdje su ga prije nekoliko godina namrtvo isprebijali.

Trebalo je mnogo godina da se oporavi.

Ljudi kažu: Taj je lud. Zašto to čini?

On tamo ne posluje, nema tamo nikakve budućnosti.

Jedino što ima jest njegova ljubav prema ljudima.

Za njih želi uložiti svoje vrijeme, svoju snagu, svoj život.

Neobično! Zašto ljudi odlaze u nerazvijene zemlje,

zašto prihvaćaju teške uvjete života,

zašto se odriču braka i obitelji

da bi svim srcem pripadali bespomoćnima, nesretnima,

hendikepiranima, bolesnima, umirućima? Zašto?

To su luđaci. U očima svijeta oni su ljudi s ludim idejama,

jer ne razmišljaju o novcu i bogatstvu,

o časti i karijeri, o užicima i zadovoljstvima.

Luđaci, ali najčešće jako sretni ljudi.

Oni su pomalo poput cvijeća. Cvijeće nema ruku:

Ono ne uzima, nego samo daje. Raste i cvate, i vene.

Cvijeće postoji jedino za radost drugima.

Ovi luđaci omogućuju da svijetli još poneko svjetlo

kad u život tolikih ljudi uđe noć.

Oni nam pomažu da opet vjerujemo u jedno novo jutro.

Kad njih ne bi bilo, svijet bi bio na kraju.

Phil Bosmans

Foto: Glas Koncila