Kad molite …

BogoslovPosted by

Kad molite, ne blebećite!

Puno riječi ne tvori molitvu.

Riječi su važne,

ali mnoštvo riječi uništava riječ.

Tko množi riječi,

manje čuje i manje kaže.

 

Tko blebeće,

svojim riječima oduzima sebe.

A one, riječi, žive od nas.

 

Kad molite, ne blebećite!

Blebetanje nije molitva.

Ono je poganski zid od mnoštva riječi

koji priječi susret s Riječi.

 

Kad molite, ne blebećite!

Mnoštvo riječi zatvori uši

pa one nemoćne i nijeme

padaju na zemlju.

U prašini,

nevidljive i bez duše,

umiru od čežnje da

na  usnama

čistim od molitve

opet zadobiju život.

 

Kad molite, govorite malo riječi.

Tražite važne riječi

i dajte im vremena.

Važne riječi trebaju pozornost, vrijeme i tvoju dušu.

One traže da ih kažeš

sa svom snagom svojom

i svim umom svojim

i svim srcem svojim.

 

Kad molite, pustite riječima da rastu!

Iz zemlje,

kroz srce i um

do usana.

Onda ih kušajte jezikom, nepcem i usnama

prije nego ih pustite

da vašom snagom odu

u tuđe i Božje uši.

 

Kad molite, govorite riječi

koje ćete biti u stanju ponoviti

pred čovjekom i Bogom.

Govorite riječi koje će bez srama

nastaviti putovati svijetom.

 

Kad molite, govorite riječi

kao da o njima ovisi zdravlje i život.

Izričite ih oprezno kao da uzimate lijek

i pozorno kao da ljubite svoje dijete.

 

Kad molite, ne blebećite!

Govorite!

Polagano i jasno.

Razgovijetno i pozorno.

 

Kad molite, ne blebećite!

Ne morate nikoga ni uvjeriti ni nagovoriti.

Molitva nije ni borba ni zavođenje.

 

Kad molite, ne treba vam mnoštvo riječi.

Treba vam otvoren um,

pozorno srce

i čiste usne!

 

Kad molite, pustite da se Njegove riječi

utjelove na vašim usnama.

Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. (Mt 6, 7)

fra Ante Vučković

Foto: https://www.pexels.com/