Posted by Evanđelje četvrte vazmene nedjelje i kratko razmišljanje:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 10,1-10)
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja.
***
Četvrta vazmena nedjelja naziva se nedjeljom Dobroga pastira, jer se svake godine na ovu nedjelju čita jedan odlomak desetoga poglavlja Evanđelja po Ivanu gdje se nalazi Isusov govor o sebi kao Dobrom pastiru. Ove godine čita se prvi dio toga govora gdje Isus najprije iznosi jednu poredbu, a onda je tumači, jer njegovi slušatelji nisu otprve razumjeli što je htio reći.
Ova Isusova poredba doista je višeslojna. Isus će kasnije u svom govoru sebe nazvati pastirom (Iv 10,11.14), ali na početku tumačenja ove poredbe kaže „Ja sam vrata“. Zadržimo se na tom detalju i zamislimo kako izgleda jedan ovčinjak. To je ograđeni prostor u kojem borave ovce i, bio on veći ili manji, na ovčinjaku su samo jedna vrata. To ima svoje praktične razloge. Kad ovce ulaze na jedna vrata, lakše ih je prebrojiti i nijedna se ne može izgubiti u masi. Zato je slika vrata odlična usporedba za ulazak u izobilje života u zajedništvu s Bogom. Kroz ta vrata ne ulazi se slučajno i anonimno.
U Knjizi Otkrivenja o spašenicima u novom nebeskom Jeruzalemu kaže se: „Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad“ (Otk 22,14), a zidine toga grada takve su da ih je nemoguće preskočiti. A budući da se slika ulaska na vrata posebno u Psalmima upotrebljava kao znak da je netko dostojan ući u jeruzalemski Hram Isusovim je slušateljima moralo je biti jasno, da kad kaže „Ja sam vrata“ to znači da se radi o vratima kroz koja se ulazi u Božji dom. Uz to, kako je jeruzalemski Hrama bio i jedino mjesto koje je u Starom zavjetu Bog odabrao da na tom mjestu boravi njegovo Ime, onda Isusove riječi „Ja sam vrata“ možemo razumjeti kao da kaže „Ja sam jedina vrata“.
Često se znade reći da do Boga postoje različiti putovi i to je potvrđeno mnogovrsnim iskustvima mnogih ljudi. Ali, kao kršćani vjerujemo da svi tu putovi vode do jednih te istih vrata. Moguće je da neki od tih putova dovedu čovjeka do zida, ali će pametan i dobronamjeran čovjek tada obilaziti uza zid sve dok ne dođe do vrata to jest do Isusa Krista.
Temelji kršćanske vjere sastoje se u neodvojivoj privrženosti Isusu Kristu koja je svjesna da je on jedini Spasitelj svijeta. To može zvučati kao fundamentalizam, ali nije, jer privrženost Kristu podrazumijeva otvorenost prema svakom čovjeku, a svaki čovjek ima milosnu sposobnost prepoznati svoga Spasitelja. Tu činjenicu Isus je izrazio u još jednom detalju u ovom odlomku, koji bi bilo dobro istaknuti. Isus, naime, kaže da ovce ne idu za tuđincem i ne slušaju kradljivce i razbojnike. Svi nabrojeni mogu ovce uhvatiti, ukrasti i silom tjerati gdje hoće, ali ovce prepoznaju tko je njihov dobri pastir. Zato im se on nikad ne nameće kao kradljivac, nego jednostavno ide pred njima, a one ga slijede jer prepoznaju njegov glas.
fra Domagoj Runje