Isus poznaje granice naših zemaljskih kategorija, ali on sâm njima nije ograničen

BogoslovPosted by

Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 24,35-48)

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

***

Priča o dvojici učenika iz Emausa ima svoj nastavak. Kada su došli u Jeruzalem ispričati što su doživjeli, doznali su da se Isus nije ukazao samo njima. Već se bio ukazao i Šimunu Petru i Mariji Magdaleni i drugim ženama. I razgovarali su o tome. Kako su jedni drugima ispripovijedili svoje doživljaje i tko je što rekao nije navedeno. Ali, iz onoga što slijedi čini se da je sve njih koji su susreli uskrsloga Isusa mučilo jedno pitanje: kakvoga su oni to zapravo Isusa vidjeli? U svim slučajevima uskrsli Isus ponašao se na način koji prelazi granice kategorija prostora i vremena. Tako je bilo kad je dvojici učenika na putu za Emaus bilo uskraćeno prepoznati ga njihovim očima. Tako je bilo i kad im je s očiju iščeznuo nakon što su ga prepoznali u lomljenja kruha. A tako je i sada kada se Isus, dok su o njemu razgovarali, pojavio posred njih i pozdravio ih pozdravom mira.
Njihova reakcija otkriva nam što ih je u njihovim susretima s uskrslim Isusom mučilo. Bili su zbunjeni i prestrašeni da možda nisu vidjeli nekoga duha, zagonetno bestjelesno biće koje se u nekom obličju može vidjeti, ali se ne može dodirnuti jer obličje duha nije pravo tijelo od krvi i mesa. Drugim riječima, unatoč snažnim iskustvima učenici nisu bili sigurni je li to što su vidjeli onaj isti Isus kojeg su prije poznavali i koji je razapet na križ, umro i bio pokopan, ili je to neka utvara.

Isus je došao da im rasprši sumnje i otvori im pamet da razumiju Pisma. Njih muči to što se uskrsli Isus sada ponaša prelazeći granice prostora, vremena i ljudskih osjetila, ali zar se on nije tako ponašao i prije uskrsnuća? Učenici se samo trebaju prisjetiti kako je hodao po vodi, utišao oluju, rječju i dodirom liječio bolesnike, preobrazio se pred trojicom učenika na jednom brdu u društvo s Mojsijem i Ilijom itd. Isus poznaje granice naših zemaljskih kategorija, ali on sâm njima nije ograničen. On je i s jedne i druge strane. Tako i sada svojim iznenadnim pojavkom posred učenika istodobno pokazuje da nadilazi ograničenja naših zemaljskih kategorija, ali i da se unutar tih istih ograničenja daje vidjeti, čuti i opipati.

Pogotovo je važno da se Isus daje opipati, jer opip je sigurniji i od vida i od sluha. Nekada nam se može pričiniti da nešto vidimo ili čujemo, pa opipom provjeravamo je li to pričin ili stvarnost. Zato Isus pokazuje učenicima ruke i noge koje se bile obilježene ranama i poziva ih da ga opipaju. I ne samo to. Kako bi bez ikakve sumnje pokazao da je živ, Isus traži da mu dadnu nešto za jelo, jer duhovi i mrtvaci ne jedu i ne piju. Dali su mu komad pečene ribe i on ga je pred njima pojeo. To je učenicima trebali biti dovoljno da se uvjere kako je on, Isus, doista živ

Zatim slijedi otvaranje pameti za razumijevanje Pisama. Sve što se dogodilo, i muka i smrt i uskrsnuće ima potvrdu u svim dijelovima Svetoga pisma. I u Mojsijevu zakonu koji je temelj čitave Biblije jer je u njemu sklopljen prvi Savez s Bogom, i u Prorocima koji su stalno pozivali narod na vjernost Savezu, i u Psalmima koji sadrže sve moguće vrste molitvenoga dijaloga čovjeka s Bogom. Ta potvrda cjelokupnoga Pisma jednako je odgovor na zbunjenost i strah učenika da nisu možda vidjeli duha kao što im je to Isusov poziv da ga pogledaju i opipaju. To je zato što čitajući Pisma uviđamo da Isus nije neki nepoznati i neočekivani lik koji se odjednom pojavio bez ikakva povijesnoga konteksta. Isus nije jednoga dana tek tako odlučio zaviriti u ljudsku povijest i onda, razočaran našim prijemom, iz nje nestao.

Pisma nam otkrivaju da je Isus dugo iščekivani Mesija koji je potpuno ušao u našu konkretnu zajedničku i osobnu povijest da bi nam svojim uskrsnućem otkrio njezin smisao i ispunjenje u novom životu. A konkretna povijest uključuje i konkretni zemljopis. Isus je djelovao na točno određenom zemljopisnom području u čijem se središtu nalazi grad Jeruzalem, gdje je podnio muku i smrt i gdje je treći dan uskrsnuo. Iz toga središta širi se u njegovo ime propovijedanje obraćenja i otpuštenja grijeha po svim narodima svijeta. Propovijedanje obraćenja je poziv na našu odlučnu promjenu načina razmišljanja, govorenja i djelovanja, koja nam omogućuje da sve oko sebe vidimo svjetlom uskrsloga Isusa, a on nas sa svoje strane oslobađa od svih grijeha koji nam priječe pristup Bogu.

Današnji odlomak iz Evanđelja završava Isusovim riječima učenicima: „Vi ste tomu svjedoci.“ Time ih podsjeća da su oni od početka njegova djelovanja pa sve do ovog večernjega susreta na dan njegova uskrsnuća vidjeli i čuli sve što je on govorio i činio. A učenici znaju da uloga svjedokâ nije samo da vide i čuju, nego da to što su vidjeli i čuli i posvjedoče.

fra Domagoj Runje