I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.

BogoslovPosted by

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 21,1-14)

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.
To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

***

Vjerojatno je već svatko doživio da prvi put obavlja neki posao, a onda, kad završi, ima osjećaj da bi trebao sve napraviti iznova. I tada bi sve napravio puno bolje. Tako nešto dogodilo se Isusovim učenicima u današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu.
Čitajući opise dolaska na Isusov grob u uskrsno jutro, mogli smo primijetiti da Ivan, za razliku od drugih evanđelista, ne navodi onu poruku koju se žene trebale prenijeti učenicima, da će uskrsli Isus ići pred njima u Galileju. Međutim, Ivanu je to sigurno bilo poznato, jer on detaljno opisuje susret učenika i Isusa u Galileji, gdje ih je Isus prvi put susreo i pozvao da idu za njim. Sada nakon Isusova uskrsnuća, vratili su se na polaznu točku.

Učenici su ponovno na Tiberijadskome moru. To je jedan od više biblijskih naziva za jedno te isto Galilejsko jezero. Tiberijada je najveći grad na obali toga jezera, pa mu je ovdje dalo ime, a jezero je tako veliko da ga se naziva morem. Učenika je sedam, ali broj sedam ima tu simboliku da predstavlja čitavu zajednicu Isusovih učenika. Inače, ovaj odlomak pun je simbolike koju nije teško protumačiti. Dovoljno se samo sjetiti nekih događaja iz Isusova života s učenicima i, naravno, poznavati Pisma.

Među učenicima ističe se Šimun Petar, a o njemu je dobro prisjetiti se tri stvari. Isus ga je pozvao dok je ribario na ovom istom Galilejskom jezeru, Isus ga je postavio za prvaka među Dvanaestoricom, i treće, Petar je u vrijeme njegove muke zatajio svoga učitelja.
Sada Petar opet kao nekoć ribari na Galilejskom jezeru i s njim su u lađi šestorica drugih učenika. U ribarenju im je prošla čitava noć, a nisu ulovili ništa. To se već jednom dogodilo i to upravo na početku njihova hoda za Isusom (Lk 5,4-11). Tada također čitavu noć nisu ulovili ništa, a onda je Šimun Petar s ostalima u lađi na Isusovu riječ ponovno bacio mrežu i imali su obilan ulov. Tako se događa i sada.

Na obali jezera pojavljuje se Isus koji nije prepoznat odmah, što je tipično za njegova uskrsna ukazanja. Ali, kad su na njegovu riječ učenici ponovno bacili mrežu i nisu je mogli izvući od mnoštva ribe, odmah su shvatili da je to Isus. Ljubljeni učenik to je došapnuo Šimunu Petru, a ovaj se odmah bacio u more. Piše evanđelist Ivan da je Petar tada bio gol, tj. bez gornje haljine koju je odmah pripasao, pa sve to skupa ne može a da nas ne podsjeti na onu scenu iz Knjige postanka kada su Adam i Eva sagriješili pa vidjeli da su goli, spleli pregače od smokova lišća i sakrili se u grmlje da ih ne ugleda Bog koji je prolazio vrtom (Post 3,7-8). Učinili su to jer su se stidjeli zbog grijeha, a poznato nam je i zbog čega se Petar mogao stidjeti pred Isusom. Zatajio ga je. Doduše, i pokajao se, ali se stvar još nije potpuno raščistila u osobnom susretu. To će se dogoditi upravo sada na obali Galilejskoga ili Tiberijadskoga mora.

Tu je Isus već prije naložio vatru i na žeravicu pristavio ribu i kruh. Ta scena morala je Petra dodatno zapeći u srcu, jer je upravo kod žeravice u dvorištu kuće velikoga svećenika zatajio Isusa (Iv 18,18). Ali ova je žeravica tu da se kod nje u ovo blagoslovljeno jutro popravi sve ono što se bilo pokvarilo one strašne noći Isusove muke. Nakon doručka, kod žeravice će se odviti razgovor između Isusa i Petra u kojem će se iscijeliti sve rane uzrokovane njegovom zatajom i u kojem će Petar dobiti obnovljeno poslanje prvenstva među apostolima (Iv 21,15-19).

No to se ne nalazi u današnjem odlomku iz Evanđelja pa se vratimo u trenutak kada Isus kaže učenicima neka donesu ribâ što su ih upravo ulovili i ustanovljuje se da su u mrežu ulovljene točno sto pedeset i tri ribe. Postoje različita tumačenja toga broja, ali dva se čine najznačajnijima. Jedno tumačenje temelji se na tadašnjem pučkom vjerovanju da u vodama ukupno postoje sto pedeset i tri vrste riba, pa ovaj čudesni ribolov simbolizira sve narode svijeta kojima će Isusovi učenici kao „ribari ljudi“ propovijedati evanđelje.

Drugo tumačenje polazi od toga da slova u hebrejskom jeziku imaju i brojčanu vrijednost, a kad pročitamo na hebrejskom jeziku slova koja sačinjavaju broj sto pedeset i tri dobivamo riječ Eglajim. To je ime mjesta do kojeg, prema proroku Ezekielu, dotječe potok čija voda čitavim svojim tokom sve ozdravlja i oživljava i sve je puno svakovrsnih riba (Ez 47,9-10). To znači da se u ovom događaju na Galilejskom jezeru kao i u mnogim drugim slučajevima u Isusu ispunja Pismo. Isus daje tu vodu o kojoj je govorio prorok Ezekiel, a govorio je o njoj i on sâm u razgovoru sa Samarijankom na zdencu kad joj je rekao: „Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“ (Iv 4,14).

Na simboliku vode u ovom susretu uskrsloga Isusa sa sedmoricom učenika nadovezuje se simbolika hrane. Isus je pozvao učenike da doručkuju i dao im kruha i ribe. Naravno, učenici su se morali sjetiti onoga dana kada je Isus s pet kruhova i dvije ribe nahranio pet tisuća ljudi, i nitko više nije pitao tko je on. U ovom susretu, u kojem se zgusnulo toliko sjećanja na ono što su prije doživjeli s Isusom, učenicima je postalo jasno da sve moraju ponovno proživjeti, ali sada tako da iz svih tih događaja isijava svjetlo uskrsloga Krista.

fra Domagoj Runje